Godinama je gradila karijeru u IT industriji, radila na razvoju digitalnog poslovanja velikih kompanija i bila okružena tehnologijom, strategijom i poslovnim procesima. No paralelno je postojala još jedna priča – ona o djevojčici koja je satima preslagivala svoju sobu, od kutija za cipele izrađivala male stanove i vjerovala da svaki prostor može ispričati priču. Danas je upravo ta druga priča postala njezin posao.

Lidija Tomas Matijević, osnivačica Studija Tomas i suosnivačica Studija EDIT, jedna je od onih žena koje nisu odbacile svoje prethodno iskustvo kako bi krenule ispočetka, nego su ga pretvorile u svoju najveću prednost. Spoj analitičkog razmišljanja, poslovne strategije i kreativnosti danas je temelj svega što radi – od razvoja brendova i digitalnih iskustava do projektiranja interijera.

Iako njezin profesionalni zaokret mnogi vide kao hrabar odlazak iz sigurnog korporativnog svijeta u kreativnu industriju, Lidija kaže da se zapravo nije promijenila. Samo je napokon spojila sve ono što je godinama gradila i odlučila vjerovati vlastitoj intuiciji. Danas kroz Studio Tomas i Studio EDIT stvara prostore, brendove i digitalna rješenja u kojima se prirodno isprepliću funkcionalnost, estetika i strategija, potvrđujući da iskustvo iz jedne karijere često može postati najveća prednost u nekoj sasvim novoj.

Kada ste prvi put shvatili da estetika, prostor i vizualno pričanje priča mogu biti vaš način izražavanja?

- Mislim da sam to znala još kao dijete. Samo tada nisam znala da se od kreativnosti može živjeti. Oduvijek sam bila osoba koja stalno nešto smišlja. Repetitivni poslovi me umaraju, a nove ideje i novi izazovi pune energijom. Danas mislim da mi je upravo spoj kreativnosti i strukture najveća prednost.

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako je izgledao trenutak kada ste odlučili napustiti nešto sigurno zbog svojih snova? Je li ta odluka bila više skok ili niz malih odluka koje su se slagale godinama?

- Odluka je došla puno brže nego što ljudi misle. Nakon dva vrlo teška životna razdoblja počela sam drugačije gledati na posao i život. Rekla sam sebi da želim stvarati nešto svoje. Plan je bio da mlađe dijete krene u vrtić, stariji u prvi razred, a ja polako razvijam svoj posao. Međutim, mjesec dana nakon što sam dala otkaz, počeo je COVID lockdown.

Odjednom su svi trebali digitalne projekte, a ja nisam htjela odbiti posao. Radila sam do četiri ili šest ujutro i spavala manje nego ikada u životu. Danas se stvarno pitam kako sam to razdoblje izdržala. Ali, iskreno, sve bih ponovila.

Danas znam da ne postoji savršen trenutak. Ali isto tako ne vjerujem da hrabrost znači samo zaletjeti se. Nekad hrabrost znači donijeti brzu odluku kada život to traži, a nekad imati strpljenja pričekati pravi trenutak. Za mene je hrabrost donijeti odluku koja ima smisla za moj život, moju obitelj i moje vrijednosti.

Što je u tom procesu bilo teže – napustiti staro ili vjerovati u novo?

- Teže mi je bilo otići. Voljela sam svoj posao i ljude s kojima sam radila. Ali novoga se nikada nisam bojala. Zapravo me najviše veseli kada učim, stvaram i gradim nešto novo.

Nakon što ste bili posvećeni digitalnim projektima, odlučili ste završiti i dizajn interijera. Je li to bio logičan korak?

- Da, bio je. Puno sam toga prije naučila sama kroz praksu i projekte, ali škola mi je dala ono što sam željela – razumijevanje struke. Naučila sam raditi u profesionalnim softverima, usvojila pravila projektiranja, tehničke standarde i način razmišljanja koji stoji iza kvalitetnog interijera. To mi je dalo dodatnu sigurnost u radu. A uz sve to upoznala sam i divne ljude. Ja stvarno vjerujem u cjeloživotno učenje.

Kako biste opisali svoj dizajnerski potpis?

- Ja zapravo ne dizajniram samo interijere i proizvode. Dizajniram iskustva. Nekad je to prostor, nekad web stranica, fotografija ili vizualni identitet, ali uvijek tražim isti osjećaj. Vjerujem da prava ljepota leži u jednostavnosti, povezanosti s prirodom i iskrenosti. Kada to uspijemo postići, ne stvaramo samo lijep prostor ili dobar dizajn, nego mjesto ili doživljaj u kojem se ljudi osjećaju dobro. Za mene je to ljepota življenja. A znam da sam u tome uspjela kada mi kažu da moj rad prepoznaju i prije nego što vide moje ime.

Što vam je danas najizazovnije u poslu?

- Birokracija. Dok prolazim kroz administraciju, moj mozak već osmišljava kako bi taj proces mogao izgledati jednostavnije i pametnije. Nažalost, rijetko imam priliku to i promijeniti.

VEDRAN PETEH CROPIX

A što vam je najljepši dio posla?

- Najljepši dio mog posla je razvoj ideje i maštanje. Volim kada imam mir, ugasim sve oko sebe i samo stvaram. Tada potpuno izgubim osjećaj za vrijeme. Najviše volim trenutak kada se prve ideje počnu pretvarati u skice, moodboarde i idejna rješenja. Tada još ništa nije konačno, ali osjećam da se projekt počinje rađati. To je jedan prekrasan kreativni nered iz kojeg nastaje sve ostalo.

Taj me kreativni nered uvijek podsjeća na svemirske maglice, pune boja, plinova i zvjezdane prašine. Na prvi pogled djeluju poput kaosa, no upravo iz njih nastaju nove zvijezde. Mislim da je s idejama jednako.

Koliko se u tom cijelom procesu promijenio vaš osjećaj uspjeha?

- Danas uspjeh ne mjerim poslom nego životom. Time kako se osjećam svaki dan, koliko slobode imam i jesam li mirna sama sa sobom. A od svega što sam stvorila, najponosnija sam na svoju obitelj. Osmijeh moje djece kada su doma i osjećaj da se tamo osjećaju sigurno, to mi je najveći uspjeh.

Što biste danas poručili ženama koje čekaju pravi trenutak da pokrenu nešto svoje?

- Ne vjerujem da postoji univerzalan savjet. Svatko od nas ima drugačiju životnu priču, drugačije odgovornosti i drugačiji trenutak u životu. Ono što je meni pomoglo jest da nisam tražila odobrenje od svih oko sebe. Poslušala sam nekoliko ljudi kojima vjerujem, a onda svoju intuiciju. Mislim da se ne može stvarati ako stalno tražimo tuđe mišljenje.

Koja je najvažnija lekcija koju ste tijekom karijere naučili?

- Treba imati svoj mir, svoju strukturu, stalno učiti i vjerovati vlastitoj intuiciji. Naučila sam da ne trebam pitati sve oko sebe što misle. Kreativnost ne nastaje u anketama. Postavite granice. Ljudi će vam uvijek uzeti onoliko vremena koliko im dopustite. Jedna meni jako bliska osoba jednom mi je rekla: "Nikad nemoj držati sva jaja u istoj košari." Uvijek učite, razvijajte nove vještine i stvarajte sebi više mogućnosti. Nikad ne znate kamo će vas život odvesti.

Hvala concept storeu Selectedd na ustupljenom prostoru za snimanje