Milana Vlaović Kovaček o Macronu i aferi Slapgate: "Bračne tajne lidera uglavnom se otkrivaju nakon što oni odu sa scene"

Brigitte Macron, prva dama Francuske, udarila je svog supruga Emmanuela Macrona posred lica, što su vjerojatno trebali vidjeti samo članovi posade aviona kojim su supružnici sletjeli u Vijetnam. No, vrata aviona bila su otvorena i tako je nastala afera Slapgate, kojom je ozbiljno poljuljan Macronov politički kredibilitet, a u javnosti su otvorena brojna pitanja.

Ne trebate biti stručnjak za govor tijela da biste prepoznali nelagodu i šok na licu francuskog predsjednika kada je shvatio da su kamere uhvatile ono što se dogodilo. Vrlo brzo se pribrao. Rukovao se s pilotom, a onda je, praćen kamerama, krenuo niz stepenice namještajući diskretno desnu ruku tako da je njegova supruga može poduhvatiti. No, Brigitte je odbila njegovu gestu. Sama se spuštala niz stepenice, a na njezinu licu nisu se ocrtavale emocije.

Nakon što je snimka postala viralna, Emmanuel Macron dao je neuvjerljivu izjavu koja nije mogla ublažiti ovu katastrofu. Pokušao nas je uvjeriti da je to što smo vidjeli bila bezazlena šala, uobičajeno i prijateljsko prepiranje supružnika. Zbog čega je poslije te šale imao stisnutu šaku poput osobe koja jedva obuzdava svoj bijes - nije pojasnio. Još goru je stvar napravila PR služba Elizejske palače koja je izdala priopćenje da je riječ o ruskoj podvali, no povukli su to kad su se uvjerili da je snimka stvarna.

Kako bismo gledali na istu situaciju da smo vidjeli predsjednika neke države kako udara svoju suprugu? Trebaju li političari u javnosti objašnjavati svoj privatni život, ako on djeluje zabrinjavajuće i skandalozno? Mogu li se sačuvati javni ugled i autoritet nakon ovakvog skandala?

U svojoj izjavi Emmanuel Macron navodi da je ovaj događaj postao planetarna katastrofa, pa dodaje da neki ljudi čak smišljaju teorije, referirajući se na teorije zavjere koje su na internetu odavno uhvatile maha, a u najvećoj mjeri ih propagira elokventna i poprilično neobrazovana američka konzervativna novinarka Candace Owens. Ako vam se i na trenutak učini vjerodostojnom, poslušajte što govori o Sigmundu Freudu ili klimatskim promjenama. U teoriji zavjere koju nije izmislila, ali ju je objeručke prihvatila, Candace tvrdi da je Brigitte Macron zapravo muškarac koji se nekada zvao Jean-Michel Trogneux. U ranim tridesetima promijenio je spol i postao Brigitte. Radoznalost mi je nalagala da zavirim u njen serijal "Postajanje Brigitte", koji prate milijuni gledatelja. Nisam ostala impresionirana, jer ono što je doista mračno i neprihvatljivo u priči bračnog para Macron nije u nečijoj eventualnoj promjeni spola. Ta veza je započela u okolnostima u kojima veze normalnih ljudi ne bi smjele započinjati, jer stabilni sredovječni ljudi ne ulaze u veze s djecom, bez obzira na to koliko su ona nadarena i zrela.

Tema moje prve kolumne u Gloriji prije osam godina bila je Brigitte Macron, kojoj su mediji tada laskali zbog mladolikog izgleda i modnog stila, a odnos između nje i Emmanuela Macrona proglašavali su ljubavlju stoljeća. Njihova razlika u godinama nije i ne treba biti tema. No, ako je ljubavna veza započela u kontaminiranim i zabranjenim okolnostima, ni pobjeda na predsjedničkim izborima, ni medijski glamur, pa čak ni njezino trajanje ne čine je mitskom ljubavlju. Osim ako spomenuti mit nije onaj o Edipu, napisala sam u toj kolumni.

Iako znamo da je francuska javnost opuštena kad se radi o privatnom životu njenih političara i da su neki francuski predsjednici vodili dvostruke živote (sjetimo se samo Francoisa Mitterranda), ono što se normaliziralo s Brigitte Macron bilo je zavođenje malodobnog dječaka s pozicije moći. Tu moć nije joj dala samo uloga učiteljice, ona je izvirala iz njezina obiteljskog zaleđa - jer njeni su bogati tvorničari. Da je u to doba i u tom mjestu istu stvar učinila siromašna učiteljica, vjerojatno bi dobila otkaz, a možda bi zaradila i kaznenu prijavu.

Bogatašica kojoj je dječak zalazio u kuću jer je išao u razred s njenom najstarijom kćeri ušla je u igru zavođenja koja je otkrivena kad su se goli sunčali u kući njenih roditelja. Unatoč tome što ju je njegova majka preklinjala da ga ostavi na miru, nastavila je s tom vezom. Sve ovo u javnosti je romantizirano, a njeno se sadašnje nasilno ponašanje naziva - šalom.

Postoje spekulacije da je Brigitte možda oboljela od Alzheimerove bolesti ili neke druge demencije, koja bi mogla biti uzrokom ovakvog fizičkog napada. Pogledate li pažljivo snimku, vidjet ćete da ga je udarila s obje ruke. "Šamar afera" zapravo i nije bila šamar, bio je to nasrtaj drugačije vrste, a ono što posebno zabrinjava jest mogućnost da je francuski predsjednik na to ponašanje navikao. Brzina kojom se počeo pretvarati da se ništa nije dogodilo djeluje uvježbana.

Samo u jednu stvar ovdje možemo biti sigurni - a to je da nam je Emmanuel Macron lagao i pokušao normalizirati nešto što nije normalno.

Milana Vlaović

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Kada se to dogodi, javnost ima pravo nagađati. Razmotrimo načas mogućnost da se između 39-godišnje profesorice koja je, navodno, zapravo imala 40, a Macron samo 14 - što se pomno skriva jer bi bilo utuživo - nije razvila romantična ljubav, nego drugačija vrsta odnosa. Neke karakteristike obiteljskih nasilnika su impulzivnost, nizak prag frustracije, loše kontroliranje agresivnih nagona, izljevi bijesa, osjećaj da im partner nešto duguje, slabe granice, manjak empatije. Brigitte Macron zasigurno nema čvrste granice, a prema svojim kćerima je pokazala izuzetan nedostatak empatije. Postoji li mogućnost da smo sad vidjeli ostale njene osobine?

Zapitajte se koliko ste puta svog supruga udarile po licu i kako bi se ponašao da to učinite?

Nasilje nad muškarcima nije šala, ono se događa i nije nimalo bezazleno. Žrtve su gotovo uvijek preplavljene osjećajem srama, sklone su poricanju i opravdavanju nasilnika. Vrijeme će pokazati o čemu se tu zapravo radilo, ali ako je snimka doista pokazala obiteljsko nasilje, sve što se dogodilo poslije uklopilo bi se u stereotip u kojem se zlostavljač i dalje ljuti, a žrtva sve poriče i relativizira.

Bračne tajne političkih lidera uglavnom se otkrivaju nakon što oni odu s političke scene. Godinama kasnije doznali smo za seksualnu ovisnost i promiskuitet Johna Fitzgeralda Kennedyja, kojem njegova Jackie nije ostajala dužna, kao i za omiljenu maserku Josipa Broza, mlađahnu Darjanu Grbić, zbog koje je Jovanka Broz dobivala živčane napadaje.

Kod skandaloznih bračnih nevjera vidjeli smo da ne moraju biti razlog da neki državnik ili državnica izgube autoritet. Bill Clinton i Donald Trump takve su skandale preživjeli u društvu koje pomno skenira privatni život svojih predsjednika.

No, sve te priče zapravo su kamilica prema razornom potencijalu afere Slapgate u kontekstu današnjeg političkog trenutka.