Ladanjska kuća s kraja 18. stoljeća, donedavno derutna i zapuštena, ponovno blista među vinorodnim brežuljcima zelinskog kraja - zahvaljujući Goranu i Ireni Hanžek, koji su tu osnovali vinariju, obnovili okolne vinograde i već sa svoja prva dva vina osvojili brončane nagrade na Decanterovom natjecanju.
Da hrvatska vina osvajaju medalje na prestižnim svjetskim natjecanjima nije nikakva novost, no doista je velika stvar kad dvije posve nove etikete dobiju visoka priznanja - što je bio slučaj s Emeritus Chardonnayem iz 2020. i Sauvignonom Blanc iz 2021. vinarije Litterarii, koji su na Decanter World Wine Awards nagrađeni s dvije brončane medalje. Vinariju su 2020. preuzeli Goran i Irena Hanžek, ekonomist i farmaceutkinja iz Zagreba, a u poslu im se pridružila i kći Matea. Svoju vinogradarsku i vinarsku proizvodnju smjestili su na posjedu Kurije Nespeš, u blizini Sv. Ivana Zeline, čiji vinski podrumi imaju dugu povijesnu tradiciju.
Kurija koja se nalazi među pitomim, vinorodnim brežuljcima Hrvatskog prigorja, u mjestu Nespeš, sagrađena je 1794., a do danas je nekoliko puta mijenjala vlasnike i namjenu. Poslije Drugog svjetskog rata u zgradi je bila i škola, no cijelo to vrijeme, od samog osnutka - u njoj se proizvodilo vino. Goran Hanžek ju je prvi put vidio osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je radio u tvrtki Badel, koja ju je željela obnoviti i pretvoriti u reprezentativni objekt za potrebe kompanije. Napravljeni su radovi na zgradi, sanirani dijelovi koji su već bili u jako lošem stanju, izvađen je stari vinograd u sklopu imanja, posađena je nova loza, ali je onda počeo Domovinski rat i sve je stalo. Nakon rata zgrada više nije bila u funkciji, ali se vinograd nastavio uređivati, bralo se grožđe i u podrumu proizvodilo vino s etiketom Kurija Nespeš.
"Otišao sam iz Badela 1996. U međuvremenu su me putevi vodili dalje, no uvijek sam se bavio vinom. Imao sam vinariju Moletto Verde u Novigradu u Istri, zatim sam bio suvlasnik vinarije Meneghetti u Balama. No, cijelo to vrijeme mislio sam na staru kuriju. I zato sam, kad je Badel privatiziran i novim vlasnicima ona nije bila zanimljiva, prodao svoj udio u vinariji Meneghetti i ponovo krenuo u projekt vinarije u Nespešu", govori Goran Hanžek, kojem je trebalo, doduše, nekoliko godina da riješi vlasničke odnose, otkupi i vinograde…. pa se sve otegnulo.
Kad je sve napokon bilo sređeno, vinariju su nazvali Litterarii, prema kombinaciji latinske riječi litterarius, koja označava školu, te riječi rarus koja znači nešto rijetko, posebno, nesvakidašnje. Rad na brendingu vinarije povjeren je agenciji Fabular, pa su tako etikete napravljene u stilu starih školskih bilježnica upotrijebivši na njima font po uzoru na pisana slova iz nekadašnjih školskih dnevnika.
Prvo je uređen vinski podrum u kojem se sada nalaze bačve od drva i inoksa, a potom su počeli obnavljati vinograde - jer svake godine dio loze strada, pa treba posaditi nove. Angažirani su enolozi Željko Andabaka i Tomislav Drempetić te iskusni podrumar Ivica Sušec, poteklo je prvo vino, no onda je svijet zahvatila pandemija korone i sve je opet stalo.
No, Hanžeki nisu odustali, nastavili su uređivati zgradu kurije i danas je ona većim dijelom u funkciji. Prizemlje se sada sastoji od lijepo uređene kušaonice s barom i kaminom, blagovaonice koja može poslužiti i kao soba za sastanke te prostrane kuhinje. Sve je uređeno u starinskom stilu, kako i priliči zgradi starijoj više od dvjesto godina.
"Supruga je farmaceutkinja, vodila je našu privatnu ljekarnu, pa smo iz nje uzeli dio namještaja, poput starih polica, a u uređenju su nam pomogli i naši prijatelji arhitekti Ivo Koritnik iz Ljubljane i Oliver Masabni iz Beča koji su bili dio tima koji je sudjelovao u svim našim dosadašnjim projektima. Šank je, primjerice, napravljen od starog apotekarskog pulta, za što je zaslužan stolar s kojim već dugo surađujemo, a našli smo i dobre majstore zidare koji su uspjeli sačuvati sve svodove i kupole u ovom prostoru", govori Goran Hanžek.
Na prohujala vremena podsjećaju i stare fotografije, poput portreta zadnjeg vlasnika kurije prije II svjetskog rata, sačuvana opeka na kojoj se još vidi natpis s godinom 1794., stari apotekarski pribor koji je našao novu, dekorativnu namjenu, novine iz doba kad je ovdje bila škola... Dio namještaja Hanžeki su nabavili od nizozemske tvrtke koja oprema hotelske lobbyje, a sve su to kombinirali u skladnu cjelinu sa primjercima antiknog namještaja. Predmetima iz nekadašnjeg laboratorija Irene Hanžek sada je opremljena prostrana kuhinja, u kojoj ima dovoljno mjesta i za druženje i za kuhanje pa se u vinariji, naime, organiziraju kušaonice te tematske večeri na koje se može doći uz prethodnu najavu te uživati u vinima i opuštenom druženju.
Sljedeći korak im je obnova kata, koji treba temeljito srediti, vodeći računa da se sačuvaju njegovi izvorni elementi poput freske na stropu središnje prostorije . Na kraju planiraju urediti i sedam metara visoko potkrovlje u kojem bi se moglo smjestiti šest ili sedam soba te vinariju do kraja osposobiti kao vinski poslovni i edukacijski centar.
Što se tiče vina i vinograda, i tu imaju novosti. Uz Decanterovom medaljom nagrađeni Emeritus Chardonnay i Sauvignon Blanc, proizvode i rajnski rizling, traminac, pinot crni te zeleni silvanac, a ove su godine prvi put proizveli i pjenušac - ne sumnjamo da je izvrstan, baš kao i njihova druga vina.