Zbog običaja o kojem sve znaju glumac konavoskih korijena Nikša Kušelj i njegova supruga, dubrovačka fotografkinja Mara Bratoš, osjećat ćete se kao da ste dio mediteranske božićne bajke.
Vjeruje se da dubrovačke zidine i povijesna jezgra ne mogu biti ljepši nego što jesu, međutim, to nije posve točno. Grad treba doživjeti i dok traje advent i jubilarni, deseti Dubrovački zimski festival koji traje sve do 6. siječnja 2024. godine, kad se ulicama na potezu od Straduna, Pila i Lapada do Gruža i Mokošice, rasporede grupe malih ili malo većih pjevača čije su čestitarske pjesme zaslužne za stvaranje blagdanskog ugođaja kakav se rijetko može iskusiti.
Osjećaj je kao da se nalazite u mediteranskoj, božićnoj bajci, kad je sve ugođeno tako da gostima i domaćinima događanja (koja su ove godine, povodom jubilarnog Zimskog festivala raznolikija no ikad prije), sve bude po guštu. Zato ne čudi da je posve uobičajeno pozvati namjernike da zastanu s obilaskom znamenitosti, ponuditi ih suhim smokvama ili "priklama" (posnim, ukusnim zalogajima koji se pripremaju tijekom adventa i posebno za Badnjak), pozvati ih da s domaćinima dočekaju koledare, čestitare koji pjesmom specifičnom za taj kraj, uljepšavaju advent.
Dubrovnik se, naime, proslavio i kao grad kolendara: možete ih čuti samo u ovo doba godine, pred ulaznim vratima susjeda, rodbine i prijatelja, a njihova pjesma simbol je duha Božića kakav je vladao nekad.
"U mojem rodnom Cavtatu i u Dubrovniku ta tradicija se osjeća i danas. Počelo bi ujutro s limenom glazbom koja je išla u kolendu, a ljudi bi se družili do popodne. Udarno vrijeme za kolendu bilo je na večer, od pola osam do odlaska na polnoćku. Tada biste vidjeli kolendarske grupe kako s fenjerima obilaze grad, a pjesma odjekuje posvuda. Čuješ ih kako se dovikuju jedni s drugima, posvuda se osjeća veselje", kaže Nikša Kušelj, dramski umjetnik konavoskih korijena, rođen i odrastao u Cavtatu.
Glumac zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta kaže da mu je odlazak u kolendu bio drugi najveći događaj u godini, poslije ljetovanja. Posebno pamti "kolendavanje" kada je imao sedam, osam godina i obilazio kuće sa školskim prijateljem koji je izvanredno pjevao.
"Imali smo razrađen sistem. Nije tu bilo improvizacije... Znalo se, ukratko, kod koga treba ići, tko će nam dati najviše para i kod koga ćemo ostati malo duže, još koju pjesmu otpjevati. Plan smo radili desetak dana prije Badnjaka. Sjećam se da smo koledom znali zaraditi pristojan džeparac, a pritom smo voljeli pjevati. Kad bi se dogodilo da ispucamo repertoar kolende, nastup smo završili s Oliverovim pjesmama", govori glumac.
Kako običaj nalaže, domaćini su nudili i nešto za pojesti. Nikša i njegov prijatelj nosili su torbice za zalogaje koje je trebalo ponijeti sa sobom da im se nađu pri ruci ako ogladne (što je bilo nemoguće jer ih se posvuda nudilo hranom), pa ipak, torbice nikad nisu ostajale prazne.
"Suhe smokve i naranče su bile pod obavezno, bilo je suhih kolača, prikli, mandulata od mjendula, varijanti slatkog kruha. Prije se radio domaći kolač ‘mantala‘: u posljednje vrijeme postao je rijedak, no naišao sam na njega na nekoliko mjesta i oduševio se", kaže glumac koji je nedavno počeo raditi na novom projektu, "Priče iz davnine" Ivane Brlić Mažuranić. Premijera predstave bit će iduće godine, no tekst ga je ponukao istražiti staroslavenske običaje. Na upit da li je na dubrovački običaj kolende utjecala tradicija koju viđamo u božićnim filmovima (kad pjevači u kostimima iz Dickensovog doba obilaze susjede i pjevaju božićne pjesme), kaže da su neki i danas prisutni božićni običaji preuzeti iz proslava koje datiraju iz staroslavenskog doba, od običaja paljenja badnjaka do kolende.
"Trag se može pratiti sve do davnog doba, što dokazuje da je to što imamo, original. Rekao bih i to da se centar nalazi u tom kraju, odakle je ta tradicija krenula dalje", kaže Nikša Kušelj.
Stoga ne čudi da je dubrovačka kolenda nematerijalno kulturno dobro (upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara) i razlog zbog kojeg su u Dubrovniku hoteli puni i zbog čega se ovih dana u gradu nesmetano uživa bez ljetne gužve.
Njegova supruga, zagrebačka fotografkinja Mara Bratoš rođena je i odrasla u Gradu te je također s društvom odlazila u kolendu.
"Na Stradunu se na Badnjak i na Staru godinu obavezno pjevala kolenda. Išlo se po kućama, kvartu. Djeca to rade i dan danas. Muzički obrazovaniji idu u koledu s gitarama, skupi se malo veća ekipa", kaže.
Njihova kći, šestogodišnja Pavla, zna melodije čestitarskih pjesama i sve riječi, dodaje. Zasad neće i sama u kolendu u susjedstvo u Dubrovniku jer su njezini roditelji poslom vezani za Zagreb do kraja godine, stoga će na to iskustvo morati još malo pričekati.
Treba dodati i to kako se Dubrovački zimski festival, kojim se promoviraju jedinstveni običaji, i ove godine odvija na više lokacija, u povijesnoj gradskoj jezgri ali i u drugim dijelovima grada. Nije ih jednostavno odjednom obići, stoga će građanima i gostima u obilasku atrakcija pomoći događanje "Pop up Kolenda cabrio" - otvoreni blagdanski autobus u kojem će građane kolendom oduševiti različite klape i bendovi. I ove godine će se u sklopu Zimskog festivala, nastaviti edukativna turistička tematska vođenja na temu Dubrovačka kolenda/Dubrovnik Carols, na hrvatskom i engleskom jeziku, u organizaciji TZ Grada Dubrovnika. Besplatne ture će kretati subotom na Pilama.
Zbog spektakularnih dočeka Nove godine Grad visoko kotira i na popisu "hot spots" za proslavu Silvestrovog na otvorenom, stoga dodajmo i to da će se Nova 2024. dočekati raskošnim koncertom legendarnog Zdravka Čolića. A onda će, 1. siječnja, Dubrovački simfonijski orkestar održati Novogodišnji koncert, na gosparski način, uz kamenice i pjenušac.
Ispreplitanje samo hrvatskom jugu svojstvene tradicije sa suvremenim atrakcijama i koncertima najvećih zabavljačkih imena regije, razlog je zbog kojeg su blagdani u Dubrovniku neponovljivi razlog više zbog kojeg grad treba doživjeti na jedinstven, blagdanski način.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x Dubrovački zimski festival