Puljanka Ana Cvitić cijelo je desetljeće vodila vlastiti studio za grafički dizajn, a onda se prije godinu i pol odlučila za veliki zaokret u životu - počela je proizvoditi, jedina u Hrvatskoj, ručno rađeni papir. Danas je njezin brend Moj papir poznat po unikatnim vizitkama, pozivnicama za vjenčanje, čestitkama, karticama zahvale... Izrađuje ih od već korištenog papira, pamuka, lana i konoplje. Boji ih prirodnim pigmentima od dehidrirane mljevene kadulje, ružmarina, cvijeta nevena i maka, sjemenki mrkve, listova masline, bobica aronije, sokom od cikle...
"Diplomirala sam produkt dizajn na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i već se u vrijeme studija zaljubila u papir, njegovu taktilnost i finoću. Papir kakvog danas poznajemo nastao je 105. godine u Kini, kada je car od svog ministra tražio da mu napravi nešto na čemu će moći pisati. Prvi papir proizveden je procesom kuhanja pamučnih krpa, kore drveta i starih ribarskih mreža, a ono što je fascinantno je da je industrijski postupak jednak i danas. Jedina razlika je što se od 18. stoljeća masovno proizvodi od celuloze iz drveta", otkriva Ana Cvitić.
Život ju je ipak odveo u drugom pravcu - pokrenula je studio za grafički dizajn u Puli, no posao je nije ispunjavao. Mnogo stresa, kratki rokovi, malo vremena za obitelj, svakodnevno "štancanje" jelovnika, cjenika i reklama, sve to je presudilo da se vrati prvoj ljubavi - papiru.
"Bila sam potpuno zasićena poslom kad sam na internetu slučajno naišla na fotografije nekih prekrasnih papira. Počela sam kopati i pronašla tutoriale, a potom preko Amazona naručila knjigu i upisala online tečaj izrade papira. U svemu me podržao suprug Sandi, elektrotehničar, koji je nedavno konstruirao naš kućni hollander beater - stroj koji sliči na pekarsku miješalicu za tijesto, a služi za izradu velike količine pulpe, guste kaše iz koje se radi papir od starog pamučnog tekstila. Primjerice, od odbačenih plahti i majica", govori Ana.
Njezini najčešći klijenti su mali obrti, OPG-ovi, cvjećari, proizvođači prirodne kozmetike i čajeva - redom ekološki osviješteni mladi ljudi svjesni problema s kojima se suočava naš planet. Recikliranje, održivost i kružna ekonomija za njih su, kao i za Anu, bitne stvari.
"Svaki se papir može personalizirati. Primjerice, u njega se mogu dodati organske sjemenke s nečijeg OPG-a pa kad se posadi, iz njega izrastu biljke s tog imanja. Također, mogu ga obojiti bojom biljke ili cvijeta koji klijent želi. Uživam u ovom poslu jer ima dublji smisao, a trenutačno me posebno zanima slow fashion. Planiram se povezati s krojačkim salonima i malim modnim brendovima koji koriste organske materijale, jer bih željela od njihovog tekstilnog otpada izrađivati papir. Voljela bih im od njihovih "krpica" napraviti vizitke, što bi bio pravi zero-waste projekt", kaže Ana Cvitić.
