U blizini ove strastvene crvenokose glumice uvijek je dinamično, glasno i veselo. Dogovarajući intervju pitala nas je zašto je nismo zvali dok je bila mršava poput modela. "Zašto me niste tada nagovarali da hodam u najkraćim mogućim haljinama? Mogla sam i gola! Gdje mi je bila pamet?" Iznimno talentirana, intuitivna, hrabra, glasna i slobodoumna, Nataša je oduvijek bila divlja, neuhvatljiva i svoja. Početkom godine postala je majka malom Toniju kojeg je dobila u braku s ortopedom Nenadom Medančićem.
- Ja sam zapravo Nataša Medančić otkako sam se udala, ali pišite Janjić jer oba prezimena koristim. - kaže nam kroz smijeh. Promatrali smo je naslonjenu na supruga i uočili novu mekoću na njezinu licu, novootkrivenu nježnost, rastapanje koje samo majčinstvo i zaljubljenost može utisnuti na lice. U prosincu je čeka povratak na daske matičnog kazališta Gavella s velikom ulogom barunice Castelli u predstavi "Glembajevi", čija se izvedba s nestrpljenjem iščekuje.
Ovo je vaš prvi intervju otkako ste u veljači postali majka. Što se promijenilo?
- Mislim da sam ostala ista, mada mi se prije činilo, dok sam promatrala svoje bliske prijateljice koje su postale majke, da je to iskustvo koje zauvijek promijeni ženu. U neku ruku i mijenja, prioriteti su drugi, ali generalno je tvoj svemir samo bogatiji za jedan planet, onaj oko kojeg se sve počinje vrtjeti, koji je početak i kraj, glavni izvor energije i života. Učim mnogo o sebi otkako sam postala majka, to bezuvjetno davanje postaje ono što u suštini i jest smisao života. Nemam velikih strahova, osim što je svaki dan neminovno neka nova briga, ali osjećam samo galone ljubavi i potrebu da osluškujem to biće. Iskreno ću priznati, ono što sam priželjkivala nije ono što to ustvari jest, još je ljepše i bogatije, ali u isto vrijeme i teže i napornije… Imati dijete ne proizlazi iz premise "ja volim djecu". To je kao da kažeš "ja volim štene". Da, ali to štene treba odgojiti u psa, a onda tog istog psa voljeti kao i slatko štene i brinuti se o njemu, svakodnevno, godinama, bez predaha. Željeti imati dijete znači biti sposoban odgojiti ga u zdravog čovjeka, znači biti spreman da više nikad nisi sam sebi jedina briga, znači staviti sebe na drugo mjesto, a opet znati unatoč svemu rasti, kako bi bio zrcalo u koje se to dijete može ugledati i na koga se u svakom trenutku svojeg života može osloniti. I ta vlastita duševna higijena ono je što mi se čini najteže dok skrbimo za ta mala bića
Kako doživljavate majčinstvo?
- Želim svojem sinu pružiti sve što je u mojoj moći da što više uči, igra se i bude pametan i pošten, neka raste i ima izbore, samo dok je sretan i zdrav. Što god odluči za sebe, ja ću mu čuvati leđa.
Koja iskustva vežete uz trudnoću, oporavak od porođaja, dojenje...?
- Imala sam divnu trudnoću koja je, osim blagog umora, prošla bez ikakvih tegoba. Dobila sam 25 kilograma i premda sam bila aktivna do posljednjeg dana, samo me taj višak kilograma opterećivao. Drugi put ću, ako budem imala ovakve sreće, definitivno pripaziti na to. Povratak na staru kilažu kod mene još traje, sve ono što sam uzimala zdravo za gotovo sad mi se čini kao nedostižan san. I porođaj je bio kratak i uredan, no oporavak me ipak zatekao… Pokušaj da ustaneš na noge i povratiš snagu bez bolova koja se samo poveže s besanim noćima i hormonalnim povratkom sebi zahtijeva nadljudsku moć. Dojenje je k tome za mene bilo horor iskustvo, neuspjela misija koja te psihološki dotuče. Dodatno i zbog pritiska okoline koja ga gotovo nasilno propagira, ali činjenica je da zaista ne polazi svakoj majci od ruke. U tim me trenucima uspjela centrirati misao utjehe da je moja jedina želja biti sretna majka u potpunosti predana svom djetetu, s dojenjem ili bez njega, da me ono ne čini boljom ili lošijom majkom. I nekako sam odlučila sama sebi oprostiti taj “neuspjeh”. Ma, žene su doista troglavi zmajevi, koliko moraju i mogu podnijeti u suvremenom društvu. Ne želim sad da ispadne kako tražim neko posebno ordenje za hrabrost, ali iskustvo je to koje se ne da opisati onome koji ga nije doživio, ali se, isto tako, na svu sreću, brzo zaboravlja. Već sad ga mogu poželjeti barem još jednom. Voljela bih imati još djece i ostarjeti uz veliku, skladnu obitelj.
Kako se nosite s viškom kilograma koje spominjete?
- Borim se. Ta neman još stanuje u meni i ne izgleda kao da želi van. Počela sam vježbati, a onda sam shvatila da me od težine bole zglobovi, pa sam odustala, zadala si redukcijsku dijetu i sad strpljivo čekam da skinem zamišljenu kilažu kako bih mogla početi vježbati. Prelijevam iz šupljeg u prazno. Nisam se navikla boriti na ovom polju pa me zateklo. Nadam se da će vrijeme učiniti svoje. Ne osjećam se dobro kao bucka i nedostaje mi moja snaga.
Žene su doista troglavi zmajevi, koliko toga moraju i mogu podnijeti u suvremenom društvu
Što vas je potaknulo na udaju?
- Udala sam se jer sam se zaljubila i zato što sam pronašla muškarca kojeg volim i s kojim sam poželjela zasnovati obitelj i provesti život. S kojim dijelim iste vrijednosti. Iste vrline. Čak i mane. Danas je rastava naizgled laka odluka, ali ja doista vjerujem u ono “do kraja života”. Partner treba biti prije svega najbolji prijatelj, čuvar tvojih interesa, pa kad se uzajamno dogodi takav spoj, obogaćen ostalim kompatibilnim podudarnostima, vjerujem u instituciju braka. Moguće da je to individualno, ali ja uistinu volim život udvoje. Kad tu vlada sklad, svu svoju snagu crpim iz toga.
Imate li svoju zonu komfora?
- Sretna sam i obitelj je moja zona komfora. I krug ljudi koji je isti kao i prije majčinstva. Vesele me vikendi i putovanja. Mirna večer kod kuće uz dobar film ili seriju, kad uspavamo dijete. Povremeni izlasci koji se sad planiraju i organiziraju unaprijed, iza kojeg znaš da te čeka rano buđenje i mirisna bebica koja ima svoj neizbježni ritam i potrebe. Veseli me fina hrana, ali toga se definitivno moram odreći sad na neko vrijeme. Dom me smiruje i puni. Srce mi je danas na pravome mjestu.
Veliki intervju s Natašom Janjić Medančić pronađite u novom broju magazina Gloria Glam, uz koji ne propustite na dar neodoljiv parfem – Moschino Toy 2.
