Mladi glumac, sin slavnog Dragana Bjelogrlića, stigao je u Zagreb na premijeru filma o Džeju Ramadanovskom u kojem igra prijatelja legendarnog pjevača, a otkrio nam je li mu teret slavno prezime, kakvu glazbu voli i koliko ga dijeli do glumačke diplome.
U hrvatska kina stigao je film ‘‘Nedjelja‘‘ o životu Džeja Ramadanovskog, legendarnog beogradskog pjevača narodne glazbe, kojeg je Srbiji u samo dva tjedna pogledalo više od 200 tisuća gledatelja. To i ne čudi jer se radi o njegovoj intrigantnoj životnoj priči koja je dostojna ne samo filma već sigurno i uzbudljivog romana. Naime, pjevač je rođen u romskoj obitelji u poznatom beogradskom kvartu Dorćol, starom, autohtonom dijelu Beograda, školu je izbjegavao u velikom luku jer mu je ulica bila draža pa je završio u popravnom domu, a do sudbonosnog susreta sa slavnom autoricom tekstova Marinom Tucaković i njezinim suprugom, skladateljem Aleksandrom Radulovićem Futom, koji su ga lansirali u zvijezde, bavio se uglavnom sitnim kriminalom.
Džeja u filmu glumi Husein Alijević Husa, glazbenik koji je početkom devedesetih upoznao pjevača s kojim je kao član plesne grupe nastupao u doba njegove najveće slave. Režiju filma potpisuje Nemanja Ćeranić, redatelj koji je na zagrebačkoj premijeri 31. siječnja proslavio 34. rođendan, a u projekt je stigao na poziv producenta Vladana Anđelkovića i scenarista Stefana Boškovića. On nam je otkrio da je filmska priča, autentična jer su ju radili po svjedočanstvima njegovih prijatelja i ljudi koji su ga dobro poznavali. A mi smo porazgovarali s jednim od Džejevih najboljih "prijatelja", 23 - godišnjim Aleksejem Bjelogrlićem, sinom svestranog srpskog glumca i filmaša Dragana Bjelogrlića. Aleksej u filmu igra lik Miodraga Miće Sovtića, danas poznatog srpskog biznismena i supruga glumice Anice Dobre, kojeg mladi Bjelogrlić dobro poznaje preko roditelja. On mu je i otkrio tajne tadašnjeg uzbudljivog života na Dorćolu kojim je vladao sitni kriminal, za današnje doba, kako je Aleksej rekao - čista dječja igra.
Mladom glumcu ovo je prva velika filmska uloga, a uoči beogradske premijere ‘‘Nedjelje‘‘ održane 17. siječnja tamošnjim medijima otkrio je kako je jako uzbuđen jer mu je to i prvi put da je dio i tako važne filmske premijere. No iako mlad već se okitio s dvije strukovne nagrade - Sterijinom nagradom za najboljeg mladog glumca za ulogu Tanaska u predstavi "Čudo u Šarganu" 2022. te nagradom Srce Sarajeva za zvijezdu u usponu koje mu je donijela uloga u TV seriji "Mama i tata se igraju rata 2". Iako nerado razgovara s medijima, točnije vješto ih izbjegava, ipak smo uspjeli porazgovarati s talentiranim, zgodnim i vrlo visokim Aleksejem koji nije skrivao tremu niti uoči zagrebačke premijere filma.
No nismo mogli izbjeći pitanje osjeća li teret slavnog prezimena i koliko mu ono odmaže ili pomaže u profesiji u kojoj se njegov tata davno etablirao. - Radim na tome da sagradim svoju karijeru, neovisno o prezimenu i nadam se da će me publika u tome prepoznati i podržati.
Igrate u filmu o zvijezdi narodne glazbe. Koliko vam je ona bliska i jeste li ikada slušali Džejeve pjesme?
- Pa tko ih nije čuo. One spadaju u bezvremenske hitove i sigurno na ovim prostorima nema osobe koja nije čula bar jednu njegovu pjesmu bez obzira da li baš zna da ju je on izvodio. Kako se bavim umjetničkim poslom, volim svu kvalitetnu glazbu, ali ako moram izdvojiti jedan žanr, onda je to elektronska muzika.
Jeste li iznenađeni uspjehom filma?
- Jako sam sretan zbog toga, ali nisam iznenađen jer je za film i prije početka prikazivanja vladao veliki interes. Priča o Džeju je i dalje je među ljudima "svježa" s obzirom na to da nas je napustio prije samo tri godine. Obožavali su ga u Srbiji i izvan nje, a bio je stvarno osebujan lik i mislim da smo to u filmu kvalitetno i dobro prikazali.
Smatrate li da ‘‘Nedjelja‘‘ može doseći uspjeh sličan onome kojeg je u kinima polučio ‘‘Toma‘‘, koji se također bavi životom jednog pjevača?
- Bilo bi lijepo, ali ne bih ta dva filma uspoređivao osim u tome da se bave poznatim pjevačima kojih više nema. Naš film se bavi Džejevim životom prije karijere, a ‘‘Toma‘‘ je više glazbeni film. Meni je žao što imamo neku lošu naviku da veličamo ljude kada ih više nema, a ne dok su živi. Bilo da su to neki veliki pjevači, glumci ili samo neki nama bliski ljudi i prijatelji.
Sa samo 21 godinu postali ste najmlađi član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Kako su vas prihvatili stariji kolege?
- Super su me prihvatili i ponosan sam što sam član ansambla tog teatra. Dosta radim i studij je sada malo na čekanju. Čeka me još diplomski.
Je li vas tata kao klinca vodio na snimanja svojih filmova?
- Ponekad. Kao sedamnaestogodišnjak dobio sam manju ulogu u seriji ‘‘Senke na Balkanu‘‘, a s deset sam se pojavio i u filmu ‘‘Montevideo: Bog te video‘‘.
Je li tata razlog zašto ste upisali glumu?
- Nije. Sam sam odlučio što ću studirati, i na mene i moje odluke ne može nitko utjecati pa ni moji roditelji.
I za kraj, srpski te mediji proglašavaju najzgodnijim mladim glumcem. Godi li vam ta vrsta komplimenta?
- Ok, hvala im na tom komplimentu, ali ja ne mislim tako.