Bivša novozelandska premijerka Jacinda Ardern i formalno se oprostila od kolega i političkih protivnika u parlamentu. Njezin završni, emotivan govor pratili su s galerije dugogodišnji partner Clarke Gayford, kojem je i ovaj put obećala da će se uskoro vjenčati, te četverogodišnja kći Neve. Stojeći za govornicom s koje je toliko puta pozivala parlamentarce na akciju protiv klimatskih promjena, jednu od svojih najvažnijih agendi, uz poticanje na snošljivost prema useljenicima i provođenja nužnih mjera kojima se Novi Zeland othrvao pandemiji Covida-19, zastala je i pogledala prema kćeri.
"Nećeš odrasti poznata po tome što si kći bivše premijerke jer želim biti poznata kao tvoja majka i nikako drugačije", poručila je djevojčici kojoj je dala ime Neve Te Aroha poštujući maorsko naslijeđe svoje zemlje. Počast Maorima odala je i prilikom oproštajnog govora i formalnog pozdrava s pozicijom kojom je 2017. ušla u povijest kao najmlađa premijerka na svijetu, piše Daily Mail. Ogrnula se, naime, raukura-plaštem novozelandskih plemenskih vođa: nositi ga znači primiti najveću počast koju starosjedioci mogu dati osobi Pākehā, onome koji nije Maor.
Govor je započela i završila na jeziku starosjedioca. Pričala je energično, emotivno, iz srca, kako oduvijek komunicira, radilo se o francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu s kojim je prilikom posjeta Parizu 2019. pokrenula političku platformu Christchurch Call (ponukana masakrom u džamiji u tom novozelandskom gradu) ili o sunarodnjacima s kojima je otvoreno razmjenjivala mišljenje o svemu što utječe na sadašnjost i budućnost Novog Zelanda. Nije tražila da se s njom u svemu slažu, dapače: oduvijek je voljela debatirati, ta strast odvela ju je u politiku u studenom 2008., kad je kao članica Laburističke stranke izabrana u parlament. Baš zato je mnoge šokirala njena odluka odstupiti s pozicije premijerke.
"Više nema dovoljno energije da dobro radim svoj posao", obrazložila je u siječnju ove godine šokantnu ostavku. Nije htjela detaljno pojašnjavati zašto odlazi. Samo je dala na znanje da joj je dosta. Svojem nasljedniku Chrisu Hipkinsu, koji ju je zamijenio na čelu vlade, ostavila je posložen ured.
On ju je nedavno postavio na čelo inicijative "Christchurch Call" čija je misija borba protiv nasilnog ekstremizma na internetu te deradikalizacija svugdje i na svim poljima, javlja Daily Mail. Inicijativa danas okuplja preko 120 zemalja, tehnoloških kompanija i pružatelja internetskih usluga te udruga civilnog društva – i to će, čini se, biti njezin novi posao. Na neki način ostaje u politici, radit će ono u što vjeruje svim srcem, ali će imati dovoljno vremena za obitelj bez koje, kaže, ne bi bila potpuna.
Nasljedniku je ostavila i probleme, kako to u politici uvijek biva. Radi se o saniranju gospodarskih posljedica zatvaranja Novog Zelanda tijekom pandemije Covida-19 i spektra mjera suzbijanja korona virusa, među najstrožim na svijetu. Vjeruje se da joj je zbog toga značajno opala popularnost među biračima (premda su stroge mjere rezultirale jednom od najnižih stopa smrtnih slučajeva u svijetu), što ju je ponukalo odstupiti.
Debatnu dvoranu napustila je uz gromoglasan pljesak i ovacije, ponosno koračajući u svom plaštu od perja, a kolege i politički protivnici otpjevali su joj i nekoliko maorskih narodnih napjeva. Ono o čemu nije pričala su prijetnje smrću, vrijeđanja i omalovažavanje, relativizacija postignutih, zavidnih uspjeha, prozivanje zbog njenog beskompromisnog zalaganja protiv ekstremizma, posebno poslije masakra u Christchurchu. Nije im pridavala pozornost dok je bila premijerka, pa se na prijetnje neće obazirati ni sada. Ako je u priči o njezinoj ostavci išta sigurno, onda je to činjenica da ženu poput nje nije lako uplašiti. Prijetnje nisu razlog njenog odlaska s čela vlade, one su je navele da se tim problemom pozabavi na globalnoj razini.