Povezao ih je nogomet, a na terenu se rodilo pravo prijateljstvo! Dinamove zvijezde, napadač Josip Drmić (30) i veznjak Robert Ljubičić (23) u kratko su vrijeme osvojili simpatije vjernih obožavatelja najjačeg hrvatskog kluba. Iako ih dijeli sedam godina razlike, što je dosta u nogometnom svijetu, među njima je mnogo zajedničkih poveznica. Obojica su sa svojim obiteljima proveli dugi niz godina u inozemstvu, ali ih je srce uvijek vuklo u domovinu. Želja im se obojici ostvarila lanjskog lipnja i otad s ponosom nose Dinamove dresove te se ističu u svakoj utakmici.
- Robert i ja imamo vrlo slične životne puteve, zbog čega smo se vjerojatno odmah ‘prepoznali‘. Imamo čak i mjesto u svlačionici jedan do drugoga, što nismo sami birali, već su nas tako postavili. Kako smo obojica dugo igrali u inozemnim klubovima, na terenu razmišljamo na isti način – govori Josip Drmić, ove sezone najbolji strijelac Dinama, koji je na utakmici protiv Slaven Belupa zabio svoj 14. pogodak. O njegovoj i Robertovoj igri neprestano se piše i govori u raznim medijima, no o njihovu prijateljstvu malo se zna.
- Kada sam prvi put došao u svlačionicu, znao sam za Josipa jer sam pratio njegove uspjehe na televiziji. Danas smo i cimeri u sobama kad idemo na gostovanja. Povezao nas je i jezik, jer obojica smo odrasli u njemačkim govornim područjima, ali Josip bolje od mene govori hrvatski pa mi pomaže i s tim – priča Robert Ljubičić, dečko porijeklom iz Busovače u Bosni i Hercegovini, čiji su roditelji Ruža i Zoran još 90-ih pobjegli od rata u Austriju. Skrasili su se u Beču, gdje još uvijek žive s dvije mlađe kćeri. Osim Roberta, imaju još jednog nogometaša u obitelji - najstarijeg sina Dejana, koji je igrač FC Kolna i austrijski reprezentativac.
- Zbog brata sam i počeo trenirati nogomet. On je dvije godine stariji od mene i kod njega se odmah vidjelo da će biti vrsni igrač. Šest godina je bio u bečkom Rapidu, a lani je postao i član austrijske nacionalne vrste. Ja sam, pak, dosad promijenio šest klubova, no vjerujem da ću se u Dinamu dugo zadržati - govori Robert, koji je u veljači ove godine promijenio nogometno državljanstvo i time stekao pravo da zaigra u hrvatskoj reprezentaciji. Potajno se nada, priznaje, da će ga izbornik Zlatko Dalić pozvati u jednu od najboljih momčadi svjeta.
Za razliku od njega, Josip Drmić ima dosta reprezentativnog iskustva - sedam je godina bio član švicarske reprezentacije - u koju ga je dovela odlična igra za Zurich. Rođen je u Lachenu, gdje su se njegovi roditelji Gordana i Milko skrasili još 1987., nakon što su napustili Vitez u Središnjoj Bosni. Majka je radni vijek provela kao medicinska sestra, a otac Milko je radio u tvornici svjetiljki - no strastveno je, ali amaterski, igrao nogomet. Svoju strast prenio je i na sinove Ivana i Igora, koji je dogurao do mlade ekipe Basela, a Josip je bio najtalentiraniji i najuspješniji.
"Po mojim pokretima, igri, želji i ljubavlju, odmah su znali da sam dobar potencijal i pretpostavljali su da ću ići tim putem. Kada su shvatili da ću se ozbiljno baviti ovim poslom, nisu odustajali od mene, ulagali su, vozili me na treninge i nisu pristajali na opciju da ikada odustanem", prepričava Drmić prisjećajući se bezbrižnog djetinjstva u Švicarskoj i odlazaka na more u Hrvatsku. Najčešće su odlazili u Omiš, gdje su mu roditelji prije nekoliko godina kupili teren, izgradili kuću i preselili se.
"Bila je to njihova odluka kad su otišli u mirovinu. Doista su puno radili da nama sinovima osiguraju kvalietan život i sada napokon uživaju. Često odem kod njih, obavezno sa svojim ljubimcem, pomerancem Magijem. Ponosan sam na njih, jer su jednostavni i skromni ljudi", objašnjava Josip, koji ima još jednu veliku životnu strast. Kad se 2016. oporavljao od operacije koljena, koje je ozlijedio dok je igrao za Hamburger SV, počeo se baviti glazbenom produkcijom.
"Stvaram glazbu u specijaliziranim programima za produkciju. Nastupam pod umjetničkim imenom "Magi" i to je moj alter ego. Ponekad znam nastupati za DJ pultom i to me jako veseli. Robert mi je podrška i često ga pitam za savjet o glazbi i stvarima koje produciram. Trenutačno fokusiran najviše na nogomet, a kad završim s tom karijerom, možda ću se posvetiti glazbi. S godinama čovjek širi svoje vidike, nadam se da će i Robert upoznati neku novu stranu sebe", kaže Drmić, a Ljubičić dodaje.
"Mene oduvijek zanima samo nogomet. Da nisam nogometaš, radio bih vjerojatno neki običan posao, razmišljao o ženidbi i djeci", kaže Robert, kojem ženidba zasad nije ni u primislima, jer nema ni stalnu djevojku. Najvažnija žena u njegovom životu zasad je majka, iako nitko za njega ne može reći da je mamin sin. Naprotiv, samostalan je od 14. godine kad su ga roditelji poslali u vojnu školu nedaleko od Beča. Tamo se naučio brinuti o sebi, što mu puno znači sada kad je "osuđen" na samački život u zagrebačkom stanu.
"Sam održavam stan, a dosta dobro i kuham. Najčešće tjestenine, ali fino radim i meso", govori Robert, koji nema djevojku - kao ni sedam godina stariji Josip.
"S godinama sve više razmišljam o tome da se skrasim sa ženom svog života i da postanem otac. Trenutačno u mom životu ne postoji nitko ozbiljan s kim se vidim na dulje staze. Smatram da je nogometašu, kao i svakoj osobi, potrebna emotivna podrška, a danas je posebno teško pronaći pravu osobu. Mislim da je nama nogometašima teže pronaći ozbiljnu djevojku zato što ljudi imaju predrasude o nama. Nebrojeno puta sam želio biti kao i svi, da se upozna mene kao osobu, a ne ‘nogometaša Drmića‘", govori Josip, a njegov kolega dodaje:
"Mislim da se ne može prisilno netko pronaći za nešto ozbiljno jer to tako ne funkcionira. Mi iskreno ni nemamo previše slobodnog vremena za odlazak na mjesta gdje bi potencijalno nekog mogli i upoznati. Ja se moram nadovezat da i ja tražim djevojku za ozbiljan odnos i težim tome. Josip i ja imamo sličan ukus za žene, obojica volimo prirodne djevojke s lijepim osmijehom i to nam je najvažnije kada je riječ o fizičkom izgledu."
Za kraj su otkrili što si priželjkuju u budućnosti. "Bilo bi mi jako drago kada bih dobio poziv za reprezentaciju, a kad je riječ o privatnom životu, volio bih pronaći srodnu dušu", govori Ljubičić. "Želim što duže igrati nogomet", nastavlja Drmić, "da sam zdrav, i da se jednog dana ostvarim u roditeljskoj ulozi."