Njezini istupi u medijima sve donedavno bili su vrlo rijetki, no zahvaljujući uspjehu njenih novih projekata u posljednje vrijeme sve je češće u fokusu javnosti.
Iako dolazi iz jedne od najpoznatijih obitelji glazbenika, splitska glazbenica Hana Huljić Grašo (33), kći Tončija i Vjekoslave Huljić, oduvijek je bila samozatajna. Njezini istupi u medijima sve donedavno bili su vrlo rijetki, no zahvaljujući uspjehu njenih novih projekata u posljednje vrijeme sve je češće u fokusu javnosti. Naime, njezin novi YouTube kanal s dječjim pjesmama Hana Baby Channel pravi je hit, a pjesma "Gugu gaga" - u kojoj se može čuti i smijeh i gugutanje njezine jednoipolgodišnje kćeri Albe - u samo dva tjedna od objave prikupio je gotovo 300.000 pregleda. Uz to, iznimno je popularna i njena autorska pjesma na engleskom jeziku "Moon", koju je internacionalna web radiopostaja Radio Video Music uvrstila među 10 najboljih glazbenih noviteta. Veliku podršku u poslovnom, ali i privatnom segmentu pruža joj i suprug, glazbenik Petar Grašo, s kojim će u veljači proslaviti drugu godišnjicu braka, a trenutačno joj je najveća inspiracija njihova mezimica Alba. U velikom intervjuu za Gloriju Hana iskreno govori o kćeri, suprugu, odrastanju u poznatoj obitelji, otkriva kako uspijeva balansirati između posla i majčinstva, ali i kako se nosila s medijskim pritiskom nakon što se doznalo za njezinu vezu sa sadašnjim suprugom.
Posljednjih mjeseci marljivo ste radili na novim projektima među kojima su i uspavanke za djecu. Je li se ta ideja rodila tek nakon što ste postali majka ili ste o tome razmišljali i ranije?
- Proteklih mjeseci paralelno sam radila na svojoj autorskoj pjesmi Moon i na dječjim pjesmama. Par godina surađivala sam s Mirom Gavranom na dječjim predstavama za koje sam pisala autorske pjesme. Prošle godine naručili su mi da napišem i dječju navijačku pjesmu za Hajduk ‘Vridilo se rodit‘, pa kad sam stalno u dječjim pjesmama, odlučila sam napraviti svoj samostalni projekt. U planu mi je i jedan veliki projekt za djecu, ali s obzirom na to da je to vremenski veći zalogaj, odlučila sam da za početak neke pjesme objavim na YouTube kanalu naziva Hana Baby Channel, i svako malo dolazit će po jedna nova. Na sve me potaknulo i osobno iskustvo jer sam bila prva koja je tražila neke mirne pjesme za uspavati bebu i na kraju se ispostavilo da Alba uvijek utone u san uz ono što joj ja pjevušim. Neće to biti samo uspavanke, ali one su meni osobno bile prioritet, pa vjerujem da će i drugim roditeljima pomoći. Za početak su izašle dvije uspavanke (‘Spavaj, spavaj‘, ‘Tiho, tiho) i jedna vesela razbudilica (‘Gugu gaga‘). Sve pjesme imaju i engleske verzije (‘Now close your eyes‘, ‘Quiet, quiet‘, ‘Googoo Gaga‘). U planu nam je svako malo izbacivati nove pjesme i videa, koja su spoj animacija i mojih kadrova u kojima sam vesela i šarena, te nježnih kadrova u uspavankama. Sve su pjesme snimane u Splitu, baš kao i moja autorska pjesma Moon koja je nastala prije dvije godine. Bila je to jedna hladna zimska večer, snijeg je padao, a ja sam šetala šumom. Iako zvuči pomalo filmski upravo sam u tom trenu dobila inspiraciju za pjesmu. Žanrovski je riječ o dream popu, to je i inače glazba koju si pustim doma da se opustim. Možda se već s idućom pjesmom vratim nekom bržem i živahnijem ritmu.
Kakve su reakcije obitelji na novu pjesmu? Tko prvi posluša vaše pjesme?
- Više se ni ne sjećam kome sam pustila pjesmu, kome ne. Sada prvu povratnu informaciju dobijem od supruga, on mi na prvu čuje ako bi možda nešto trebala izmijeniti, zna moj stil skladanja i odmah se razumijemo. Najveću tremu imam pustiti pjesme najbližima, jer se oni najviše i razumiju u to i svaka kritika je konstruktivna.
Autorske pjesme predstavljate pod umjetničkim imenom Hana Who? Kako ste odabrali baš to ime za javnost?
- Važno je za napomenuti da je Hana Who odvojeni kanal vezan isključivo uz moje pop autorske pjesme i pjesma ‘Moon‘ nalazi se na njemu, dječje pjesme ne. Što se tiče samog imena bilo mi je slatko. Kako pišem pjesme na engleskom, strancima koji čuju pjesmu bi moglo biti zanimljivo pitati: "Who is Hana Who?". Čak i ne znam koliko ljudi u Hrvatskoj uopće zna da mi je to umjetničko ime, to je bila isključivo moja neka ideja taj tren i tako je i ostalo.
Kako vaša jednogodišnja kći Alba reagira kad joj pjevate? Smiruje li ju glazba?
- Jako reagira na glazbu, čim otvori oči kreće pjevati zbog čega ju mi zovemo "pjevajuća beba". Nekad čak pjevuši u snu i to mi je zaista fascinantno, kao i to da pjeva u tonalitetu već od svog osmog mjeseca.
Pa dolazi iz glazbene obitelji...
- Je, ali baš intenzivno pjeva. Stvarno je okružena s glazbom sa svih strana. Imamo dvije, tri pjesmice koje su joj najviše na repertoaru. Mama Kukunka je glavna. Ja pjesmu započnem, ona dovrši... I tako cijeli dan.
Koje su vama uspavanke roditelji pjevali?
- Znam da mi je tata pjevao pjesmu Zdenke Vučković i Ive Robića "Tata kupi mi auto". S druge stane, mama mi je više pričala priče od kojih su kasnije nastale njene brojne knjige.
Kakvi ste bili kao djevojčica?
- Jako mirna, suprotnost mojoj kćeri danas. I brat i ja smo bili doista mirne bebe. Znala sam se zaigrati sama sa sobom, nije mi nitko trebao da me zabavlja. Alba je malo živahnija, puna energije, ali inače je isto jako dobra beba. Ne plače, samo pjeva.
Glazbenu karijeru započeli ste pjevajući prateće vokale na albumima Maksima Mrvice, ali i Magazina. Jeste li ikada mali ambicija postati pjevačica Magazina? Je li vas otac ikada pokušao nagovoriti na taj potez?
- Nije, niti sam ja to htjela. Odmalena sam išla u glazbenu školu i želja mi je bila da završim klasičnu kompoziciju što se naposljetku i ostvarilo. Pjevanje pratećih vokala mi je bio hobi i gušt, i dandanas odem i otpjevam nekom prateće jer obožavam slagati vokale. S Maksimom sam pjevala onako malo izluđene sopranske dionice. Bila sam s njim par puta u Kini i lijepe su mi uspomene na to vrijeme, prvi put našla sam se kao solo izvođač na bini. Danas s Maksom više ne pjevam već mu raspisujem orkestracije za nove skladbe.
Završili ste Glazbenu akademiju u Splitu gdje ste ispisali povijest. Naime, prva ste osoba koja je tamo diplomirala kompoziciju. Što vam je diploma donijela?
- Diploma je zapravo meni potvrda da sam uspješno diplomirala na dva smjera s dva diplomska rada. Ali generalno nakon završetka nekog umjetničkog fakulteta, osim ako ne želiš predavati, moraš sami sebi konstantno pronalaziti posao. Zato ja i radim na više projekata – svoje autorske pjesme, dječje pjesme, klasičnu glazbu, a ono što mi iziskuje najviše vremena i znanja jest orkestracija skladbi. Pišem i velike orkestralne glazbe, možda je javnosti najpoznatija posljednja, Dies irae, koja je bila vezana uz koncert Mise Mediterane. To je dosta kompleksna skladba od 12, 13 minuta koja uključuje zbor i orkestar, te rad u studiju, sve je to trajalo par mjeseci. Moram priznati da me svi segmenti glazbe kojima se bavim jednako vesele i radim ih s istim entuzijazmom. Užitak mi je što imam priliku mijenjati žanrove jer tada nikada ne upadnem u neku monotoniju.
Jednom prilikom izjavili ste da biste voljeli napisati vlastiti mjuzikl. Tinja li ta želja još u vama?
- Tinja, i nešto slične ideje već mi je u planu. Taj neki disneyjevski zvuk. Željela bih napisati i balet, ali vjerujem da svako vrijeme nosi nešto svoje, i da će sve doći na red. Planovi su tu, to nas gura dalje.
Mnogi su vas prvi put primijetili kad ste se 2013. pojavili u seriji ‘Stella‘ te u jednoj od epizoda otpjevali pjesmu ‘Suze biserne‘. Je li bilo nakon toga i glumačkih ponuda ili nikada niste razmišljali o tome da krenete u tom smjeru?
- To je bila Hana od prije deset godina sa svojim tadašnjim idejama i željama. Izlet u glumačke vode bio mi je jako zanimljiv, ali oduvijek sam najviše uživala u glazbi. Trenutno se ne vidim samo u glumi, eventualno bih pristala na ulogu u nekom mjuziklu, ali glumačkih ambicija vezanih uz glumu sada nemam.
Iako ste ulogu u Stelli dobili nakon što se prošli audiciju, bilo je i onih koji su komentirali da ste posao dobili na račun svoje obitelji. Smeta li vas kad vas se u javnosti promatra kroz prizmu uspješnih roditelja?
- Smetalo me to cijeli život, ali u međuvremenu sam odrasla. Radim svoje, trudim se, i više se ne obazirem. Voljela bih da se ljudi osjećaju lijepo dok slušaju moju glazbu, ali i da upravo glazba ostane iza mene jednog dana. Sigurna sam da tad neće biti onih koji će komentirati iz koje sam obitelji jer to neće biti bitno. Kao dijete i kao tinejdžerica dosta me je to opterećivalo, a sad sam mirna sama sa sobom, ponosna na svoj rad, ponosna na rad i produktivnost svoje obitelji. Svi smo veliki radnici. Svjesna sam da će ljudi uvijek nešto govoriti, ali ne zamaram se time. Živom u jednom svom "balunu", okružena ljudima koje volim i koji me vole, i što će netko sa strane misliti, zaista me više ne brine.
Zajedno s ocem nastupali ste u ‘Pop Misi Mediterana‘. Kakvi su planovi za dalje, hoće li misa živjeti i dalje?
- To je jedan veliki projekt za koji treba uskladiti cijeli orkestar, zbor, solo izvođače, produkciju, prijevoze, itd. Iz tog razloga se takvi koncerti izvode rjeđe. Misa Mediterana je tražena i kroz godine smo dobili više ponuda iz raznih zemalja, ali nažalost do sad nas je u tome omelo puno vanjskih faktora... korona, rat... Sve u svemu interesa ima i sigurno je da će Misa živjeti i dalje. Svakako, postoji na svim digitalnim platformama.
S majkom Vjekoslavom svojedobno ste počeli raditi na još jednom projektu za djecu, trebali ste uglazbiti njezine priče i bajke. U kojoj je to fazi? Kako je surađivati s majkom?
- Djelomično je to povezano i s ovim kanalom za djecu koji sam pokrenula, ali i s novim projektom na kojem tek radimo i iza kojeg ona stoji kao autor cijele priče i tekstova. Cijeli život surađujem s majkom i s njom je užitak raditi. Ona je i moje autorske pjesme na engleskom jeziku prilagođavala na hrvatski. Funkcioniramo tako da joj pošaljem pjesmu i ona meni već u roku pet minuta vrati tekst. Nema boljeg suradnika od nje, samo ju moram hvatati dok paralelno radi na nekoliko drugih tekstova.
Koliko vas je majčinstvo promijenilo? Što ste novo spoznali o sebi otkako ste postali majka?
- Da sam puno hrabrija nego što sam mislila da jesam, opreznija, ispunjenija, sretnija... I da nekako mogu preživjeti bez spavanja.
Čini se da nespavanje nije ostavilo danak na vašem izgledu. Ne djelujete nimalo umorno i iscrpljeno... Kako uspijevate ostati svježi?
- Izgled vara. Nije problem mala beba, problem je beba koja jako malo spava i koja se noću puno puta budi. Spasi me mama koja ju, kad zagusti, uzme po noći da se ja naspavam.
Slušate li savjete o majčinstvu ili se vodite svojom intuicijom? Koji je najbolji savjet koji vam je o majčinstvu dala majka Vjekoslava?
- Volim čuti savjet, ali najčešće se ponašam u skladu sa svojim unutarnjim osjećajem. Svakako ću dati sve od sebe da Albu izvedem na put da bude dobra, pristojna, obrazovana djevojčica, kako sam i ja bila odgajana.
Što je najteže u majčinstvu?
- Meni osobno fizički umor i konstantna briga, ali to je nešto što i druge majke nose sa sobom.
Je li danas, u svijetu u kojem živimo, teže odgajati djevojčice?
- Moram priznati da sam uplašena za odgajanje nove generacije, neovisno o tome radi li se o dječacima ili djevojčicama, i to prvenstveno zbog toga što im se sve informacije serviraju u roku od par sekundi. Ne znam kako ih zaštititi, ni od društvenih mreža koje u našem djetinjstvu nisu postojale, samim time i govora mržnje i mogućnošću manipulacije... Trudimo se Albu držati podalje od ekrana i mobitela, ali to je konstantna borba s vjetrenjačama. Koja je zlatna sredina dozvoljene tehnologije tako malima? Mislim da je to najveći izazov koji čeka sve roditelje.
Već ste ranije spomenuli da vam mama puno pomaže oko Albe, a kako su se vaš otac Tonči i brat Ivan snašli u novim ulogama?
- Jako sam zahvalna što imam pomoć s obje strane obitelji. Svi su ludi za Albom jer je ona ipak jedno malo, novo biće u našoj obitelji. Moj tata ju obožava, ona čim ga vidi počne pjevušiti pjesmu koju je napisao. Uživaju u zajedničkoj igri, stalno se smiju, jako su veseli kad su zajedno... Stvarno sam blagoslovljena time da mi može netko uskočiti pa makar i na pet minuta kada mi je to doista potrebno.
Vratimo se na samo ime koje je rijetko na našim prostorima. Kako je pao odabir baš na Albu?
- Alba je ime koje je bila velika Petrova želja, a na talijanskom znači zora. Njegov se otac zove Zoran, i odluka je lako pala.
Vidite li već neke karakterne crte kod svoje kćeri koje je naslijedila od vas? Koje biste osobine voljeli da Alba naslijedi od vas, a koje od Petra?
- Vidim veliku količine pozitive i energije koju je naslijedila od Petra, mali je zafrkant na oboje, a istovremeno nježna. Ima i tog nekog dalmatinskog prkosa. Jedna smo velika i šarolika obitelj i svako malo vidim nekoga od nas u njoj.
Prije dvije godine, nakon što se saznalo za vašu vezu sa sadašnjim suprugom Petrom Grašom, gotovo preko noći dospjeli ste u fokus javnosti. Kako ste se nosili s tim medijskim pritiskom? Je li vas iznenadio toliki interes za vaš privatan život?
- Bili smo svjesni da će se to dogoditi, ali nitko od nas nije vjerovao u kolikoj količini, te da će toliko dugo trajati. Naravno da je bilo malo teško u početku jer sam osoba koja jako drži do privatnosti. Čak i intervjue dajem rijetko i to samo kad imam neki glazbeni povod. Kad je naša veza odjeknula u javnosti bili smo sami sebi naporni, nisam više ni ulazila u članke. Ljudi su valjda mislili da smo mi ti koji se stalno njima guraju u živote, a mi smo bili ti koji su samo čekali da se sve smiri.
Je li istina da ste zbog cijele medijske pompe koja se stvorila uoči vjenčanja morali mijenjati planove vezane uz samu ceremoniju?
- Da, istina je. Prvotno smo planirali prošetati do crkve, ali na kraju je sve to bilo neizvedivo. Čak smo i crkvu promijenili jer se saznalo gdje će biti vjenčanje. Ni danas mi nije jasno kako je u medije dospio datum vjenčanja, znali su samo naši najbliži prijatelji, skoro ni oni. Javili smo im par dana prije gdje je i kada vjenčanje, a već je datum bio objavljen u medijima. Baš kao i fotografije koje su osvanule na portalima prije nego što smo mi uopće obavili službeno svadbeno fotografiranje jer su nas novinari u stopu pratili od kuće. Moram priznati da mi je na kraju to sve bilo pomalo smiješno. Petar i ja bili smo nestvarno opušteni i mirni taj dan.
Čitate li komentare o sebi? Je li vas neki komentar koji ste pročitali posebno razljutio, pogodio ili čak rastužio?
- Ne čitam, nikada. Prije bi ih čitala i uzrujala bih se, nisam mogla vjerovati koliko zlobni ljudi mogu biti. Posebno ljudi koji nemaju pojma ništa ni o čemu. Ja sam jedna od onih koja i dalje vjeruje u dobro i više ne dozvoljavam da me uzrujavaju meni nepoznati, neispunjeni ljudi. U životu nisam ulazila u tuđe živote, živim svoj.
Kako izgleda vaša svakodnevica? Uspijete li pronaći vrijeme za sebe i vrijeme koje je posvećeno samo vama i suprugu?
- Trudimo što više biti zajedno, i jesmo. Alba je već toliko proputovala upravo iz tog razloga. U zadnje vrijeme sam se počela vraćati pomalo u neki svoj život i nastavila s radom na brojnim glazbenim projektima. Osjećam se ispunjeno i kao majka, ali i profesionalno jer ne zakidam svoju potrebu da radim i nešto stvaram.
Kakav je Petar otac? Koje mu roditeljske brige najlakše prepuštate?
- Sve mu prepuštam, on je mirniji, staloženiji i opušteniji od mene, sve mu ide od ruke. Samo njemu Alba odmah zaspe na prsima. Suprug je i otac kakvog želiš svima.
Jeste li kao djevojčica maštali o velikoj svadbi i velikoj obitelji?
- Nisam nikada maštala o vjenčanju. Kada smo dogovorili naše, sve je bilo toliko opušteno i jednostavno. Osim što je bilo teško držati tajnost. Bila je korona i znali smo da ne možemo zvati veliki broj ljudi, nisam mogla zvati najbliže prijatelje, ali takvo je bilo vrijeme svima...
Dobra ste prijateljica s kolegicom Domenicom, koja vam je i kuma, Mijom Dimšić, Andreom Andrassy... Kolika su vam podrška u majčinstvu?
- Mi smo baš jedan zabavan i opušten tim. Imamo jednu zajedničku grupu koja nas jako zabavlja i u kojoj ima toliko humora i smijeha. Najdraža su nam ležerna i kućna druženja. Iako trenutno imam manje vremena za sve svoje prijateljice, one su tu kad treba i pune razumijevanja.
Čega se najviše bojite?
- Ratova, svaki dan zahvalim Bogu što trenutno živimo u mirnoj zemlji. Ljudske gluposti. Empatije.
Jeste li zadovoljni s godinom iza nas? Što si priželjkujete u 2024.?
- Jesam, jako sam zadovoljna i sretna što smo svi bili i ostali zdravi, što smo zajedno, što živimo u ljubavi. Što se tiče ove 2024. privatno želim samo da sve ostane baš kao što je sada, a u poslovnom smislu si priželjkujem još pjesama i skladbi
Kaže se da čovjek snuje, a Bog određuje. Sanjate li da vaša kći jednog dana postane starija sestra?
- Voljela bih da bude tako, ali kako Bog da. Kad sam prestala planirati sve u životu, shvatila sam da se krenulo odvijati baš onako kako treba.
