U karijeri je postigla sve - akreditacije i nagrade, a osvajanjem upravo ovog Grammyja, nadmašila je samu sebe.
Viola Davis, slavna američka glumica postala je članom neformalnog društvanca "EGOT". Naime, osvojila je sve relevantne nagrade koje američko društvo dodjeljuje svojim izvođačima. Govorimo o nagradama Emmy, Grammy, Oscar, Tony. U tom društvu tek je nekolicina odabranih: Richard Rodgers, Whoopi Goldberg, John Legend, Andrew Lloyd Webber, Tim Rice, Audrey Hepburn, Helen Hayes, Rita Moreno, John Gielgud, Marvin Hamlisch, Jonathan Tunick, Mel Brooks, Mike Nichols, Scott Rudin, Robert Lopez, Alan Menken, Jennifer Hudson. Klub je mali, ali impresivan jer ukazuje na raznolikost talenata koje jedna osoba u sebi može imati, odgajati, i usmjeravati.
"Ovu sam knjigu napisala kako bih nagradila šestogodišnju Violu, kako bih proslavila njezin život, njezine traume, njezine užitke." U knjizi "Finding me" koju je kritika dominantno pohvalila, Davis je razotkrila svoju intimnu povijest, a dobrim dijelom i kritiku "bijele" Amerike koja je, sasvim je jasno, predugo izbjegavala odgovornost spram eksplicitnog i implicitnog nasilja koje je proizvodila spram svojih sugrađana druge boje kože. Jazmine Hughes iz New York Timesa tvrdi kako je uspjeh Violine knjige utemeljen na njezinu neusporedivom životnom iskustvu koje ju je vodilo u istraživanja ponora vlastite duše, u detektiranje trauma koje je da bi preživjela, morala potisnuti. Upravo su ti uvidi iz "mraka" osigurali njezine spektakularne glumačke, ali i spisateljske akrobacije, apostrofira ova kritičarka.Tonyja je dobila za uloge Rose Maxson u "Fences", Oscara za filmsku adaptaciju iz 2016., Emmyja za ulogu Annalise Keating u megauspješnoj seriji "How to get away with murder". Grammyja je dobila za audioknjigu "Finding me".
U ovoj uspješnici posebno ističe rad memorije kao nešto što definira naš identitet i više no što možemo zamisliti te kako su je ponajviše odredila fizička maltretiranja koja je redovito na povratku iz škole doživljavala od svojih vršnjaka. Naime, nerijetko su je gađali ciglama. Posebno je kritična i prema televiziji koja je dugi niz godina, de facto većinu postojanja, odlučivala ignorirati druge i drugačije. I tu se događa taj slavni procijep – ljudi bez mogućnosti identifikacije s javno dostupnim uzorima, ostaju trajno izgubljeni. Bez svojih pa makar imaginarnih dvojnika, nema nas.
Ipak, Davis za učitelje u svom životu ima samo riječi hvale jer su je prepoznali u najintimnijim mukama koje je doživljavala unutar kruga obitelji. Mnogi od njih su je, kako kaže, "prenijeli s jedne točke na drugu u tom životnom krugu". Glumica Cecily Tyson prva je afroamerička glumica koju je Viola Davis vidjela na televiziji te se zbog nje posebno zainteresirala za glumu. Ona je bila fizička manifestacija njezinog sna o glumi. Ona joj je pružila šansu da se preko nje lakše zamisli u poslu glume, ali i da redefinira sliku o sebi. Kroz njezin je primjer vidjela šansu za sebe.
Predstavljeni autobiografski narativ ima dirljivu, emotivnu priču koja svako malo izaziva trnce, s patosom i bolom, trijumfom i iskupljenjem, i kao takva uspostavlja nove standarde budućim autobiografijama slavnih. "Finding Me" je knjiga s mnogim ulazima, napisana s naratološkim znanjem i stilskom kompetencijom.
O svojim intimnim i javnim sumnjama, bolima, dvojbama Davis govori sve artikuliranije i hrabrije. U knjizi se dotakla i svog novog tematskog okvira. Pišući o mračnim razdobljima svog života, morala se dotaći i njegovih vrhunaca, odnosno barem onog dijela kada je shvatila da je "na vrhu". Recentno je možemo gledati u filmu "The Woman King", a i posebno je pohvaljena za ulogu u seriji "The First Lady" u kojoj tumači lik Michelle Obame.