Notorna je istina da ništa nije kako izgleda. Niti jedan život, niti jedna "sudbina" (ako u istu vjerujete), niti jedna priča, interpretacija. Puno je nijansi i puno je iznenađenja na putu – nasmiješeni ljudi nerijetko nose ozbiljan teret života iza sebe, obrambeni mehanizmi nam različito djeluju. Nasmijano i "visoko funkcionalno" ne znači nužno da se dobro nosimo sa svojim unutarnjim psihološkim i emocionalnim "demonima". Svako malo se iznenadimo kada saznamo da je npr. komičar zapravo depresivan, ovisan, suicidalan. Koliko god nam je "kao" jasna gore spomenuta misao – da ništa nije onako kako izgleda, volimo vjerovati da se smijeh, pristojnost i otvorenost ne mogu "maskirati", a mogu. Ljudi čuvaju svoju bolu kao što vjerojatno ništa drugo (svetije?) ne bi čuvali.
Recentan primjer je, nažalost, smrt slavnog glumca Matthewa Perryja, najpopularnijeg po ulozi Chandlera Binga u kultnoj seriji "Prijatelji". Svi komentari o njemu i njegovom poslovnom i privatnom djelovanju govore de facto isto: uvijek je bio nasmijan, veseo, suradljiv, ugodan, spreman za pomoć. Njegova stvarnost je po njegovu priznanju u autobiografskoj knjizi "Friends, Lovers, and the Big Terrible Thing: A Memoir" bila je obilježena ovisnošću, depresijom, tugom, nemogućnošću nošenja sa "samim sobom". Oko njega očito nije bilo "prijatelja" niti "dostatne ljubavi" koja je trebala ili mogla pomoći u borbi za bolji, zdraviji, stabilniji život. Ovisnost ga je koštala oko 10-ak milijuna dolara, kroz konzumacije i kroz oporavak. Lijeka očito nije bilo. Šanse je.
Iluzija prijatelja i obitelji se često vrlo lako izgubi u stvarnim životnim okolnostima, problemima. Nerijetko zato što je izgrađena na željama i namjerama, a ne na stvarnom iskustvu međusobnog rada, odnosa i autentične, a ne nametnute bliskosti.
Lik Chandlera koji je obilježio karijeru Matthewa Perryja imao je nevjerojatne sličnosti s njim privatno: udaljena, disfunkcionalna obitelj, bizaran odnos spram intimnosti, humor kao obrana, preplašeni i ishitreni emocionalni odnosi. Lik kao da je bio njegova intimna ekstenzija, kao dodatni životni "krik" za pomoć. Međutim, svjestan sam da su ovakve interpretacije pomalo nadmene i pretenciozne, populističke. Ne mogu se, doduše, oteti dojmu koliko nekada uspješno (i nesvjesno) život imitira umjetnost, i obrnuto. Koliko se naše intimno ispreplete s onim javnim "ja" i koliko često nemamo kontrolu nad onim što ispostavljamo i s onim kako nas, zapravo doživljavaju.
Drugi glumački angažmani ovog talentiranog komičara nisu doživjeli sretnu recepciju. Nije to toliko ni čudno. Mega uspješne komične serije češće nego rjeđe svoje izvođače isuviše odrede svojim uspješno izvedenim karakterima da je prosječnom oku javnosti gotovo nemoguće ih neutralno gledati u novim projektima te zbog toga djeluje kao da im druge uloge nisu uspjele. Tome ne mora biti tako, ali percepcija je znamo, često kontaminirana i manipulirana – rijetko kada oslobođeno i otvoreno gledamo išta, a kamoli umjetnost.
Povodom smrti ovog voljenog glumca, prisjetimo se njegovih drugih uloga koje su (ili nisu) imale "šanse":
"Fools Rush In" (1997)
U ovom filmu glumi sa Salmom Hayek i svojim ocem Johnom Bennettom Perryjem koji također glumi oca Perryjevog lika. Zanimljiva je to komedija o one night standu, i "moralnim" odlukama koje proizlaze iz situacije koja se zakomplicirala trudnoćom. Perry je u svojoj autobiografiji tvrdio da je ovo njegov najvažniji i najuspjeliji film. Da ne spoilamo, provjerite sami.
"Three To Tango" (1999)
U ovomu filmu mu društvo prave Neve Campbell, Dylan McDermott i Oliver Platt. Zaplet je više nego humorističan jer je vezan za seksualnost Perryjevog lika – komedija je to zabune u kojoj naš glavni protagonist unatoč neočekivanom ishodu, učini ono najmanje očekivano.
"The Whole Nine Yards" (2000) & "The Whole Ten Yards" (2004)
Bruce Willis, Amanda Peet i Matthew Perry glume u kriminalističkoj komediji koja je imala dva nastavka. Perry glumi zubara sa svojim dobrim i lošim stranama u nizu događaja koji se otključavaju u jednoj suburbiji. I ovog se filma Perry dotaknuo u svojim memoarima, pogotovo radi sjećanja na tada već od demencije oboljelog Brucea Willisa. Naime, imao je samo riječi pohvale za glumca s kojim je radi njegovih profesionalnih i intimnih karakteristika htio biti prijatelj. Međutim radi prirode posla i obaveza, to nije bilo, nažalost, izvedivo.
"Birds of America" (2008)
Perry je u ovom filmu uz tada već velike glumačke zvijezde Lauren Graham, Hilary Swank i Bena Fostera ravnopravno igrao. I mlada Zoë Kravitz ima jednu ulogu. Perry igra skrbnika dijela svoje obitelji – vrlo uspješan glumački transfer ideje empatije.
"17 Again" (2009)
U ovomu filmu igra uz Zaca Efrona, Leslie Mann, Michelle Trachtenberg i Sterling Knight. Film tematizira mogućnost promjene prošlosti koja je kao ideja uvijek zanimljiva. Glavno pitanje koje se postavlja – bismo li iznova učinili/odabrali isto?