Pjevačica je svojim sekularnim stavovima izazivala dvije najveće institucije - onu crkvenu i korporaciju Pepsi.
"Rat" Madonne i Vatikana traje gotovo cijelu njezinu karijeru. Ona je "rebel heart", takvom se barem opisuje na Instagramu - to je njezin glavni tag, a očito i karakterna crta. To pobunjeno, buntovno srce nije bilo tek marketinški, pjesnički trik – ona doista je digla glas protiv moćnog klera, protiv establišmenta koji je aktivno dokidao ideju jednakosti spolova i rodova, odnosno bilo kakvo propitivanje službenih crkvenih narativa. Ona se usudila.
Sjetimo se, na trenutak, kako je "rat" krenuo: bila je to 1989., i Madonna je objavila svoj, za to vrijeme, kontroverzni album i video-spot istog imena "Like a Prayer". Pjesma načelno tematizira zaljubljenost i strast mlade bjelkinje prema Bogu, odnosno prema u tom trenutku, jedinoj muškoj figuri u životu (to je službeni opis namjere i teme pjesme). U spotu pak, Madonna kao lik svoje pjesme svjedoči ubojstvu mlade bjelkinje koju ubija grupa mladih bijelaca, dok za taj zločin biva optužen mladi Crnac. Nažalost, slično kao i danas, u stvarnoj američkoj stvarnosti (jer znamo koliko smo kontaminirani fikcionalnom stvarnošću i koliko je, čini se, opasnija od stvarne). Madonna se u spotu - skriva u crkvu kako bi kroz molitvu ojačala, da svjedoči protiv zločinaca, da svjedoči zločinu samom, u ime konačne obrane nevino optuženog.
U spotu se jasno vidi crkva, stigma na tijelu mladog crnca, vidi se Ku Klux klan koji pali križeve, a vizualno je proizvedena i žudnja, želja za poljupcem s mladim Crncem koji je zapravo svetac, a koji prolazi sličan križni put kao i Isus sam, jer biva neshvaćen, ponižen, krivo optužen, razapet od društvenog aparata. Crnac tako postaje zamjena za Isusa, postaje Isus sam.
To je bilo previše tadašnjem službenom Vatikanu koji se oglasio protiv video spota, opskurne religijske podgrupe su također reagirale te su krenuli s bojkotom gaziranog pića Pepsi koje je Madonna u tom trenutku reklamirala, upravo kroz tu pjesmu. Pepsi je povukao reklamu i tek su je ove godine "revitalizirali" – sramotno, tužno i očajno. Zapravo, cijela je priča: sramotna, tužna i očajna.
Ipak, Madonnina bitka s moralističkim smećem koje je za to nerijetko izdašno plaćeno, a o simboličkim nagradama da i ne govorim, traje i dalje. Njezina bitka protiv rasizma, seksizma, homofobije, AIDS-a jedna je od najvidljivijih i najrelevantnijih u povijesti pop glazbe. Nije se borila tek „umjetničkim sredstvima” već realno, financijski, politički i medijski. Svaka njezina „provokacija” ispostavilo se, kasnijim analizama, bila je pametno osmišljena strategija, politički poentirana i proaktivna.
Kroz vrijeme je na različite načine provocirala nužno (medijski?) obamrlu javnost kojoj ovakvi medijski i umjetnički ekscesi kao da (na tren) podignu razinu serotonina. Svojevremeno je Twitter objave upućivala Papi, ponudila mu je sastanak (iako je, po njezinim riječima čak tri puta ekskomunicirana iz crkve) na kojemu bi razgovarali o tome što je Isus mislio o ženskim pravima. Odgovore nije dobila.
Davne 1990. godine na svojoj prvoj velikoj svjetskoj turneji "Blond Ambition Tour" u znak protesta protiv konzervativnih valova s kojima se morala boriti, simulirala je masturbaciju na sceni – po nekim interpretacijama, jer je htjela žensku seksualnost i pravo na užitak staviti u širi javni i medijski fokus, a s druge strane jer je na vrijeme shvatila da seks motivika ponajbolje prodaje sve, a svakako javne osobe i njihove nastupe. Seks je oruđe, oružje, strategija, užitak, sloboda. Madonna je to odavna, očito, znala.
U spotovima kao što su "Justify my love", "Human nature" pokazala je da sa slobodom ne dolazi samo odgovornost, preciznost i predanost no užitak, orgazam, BDSM party. Na velikoj turneji "Confessions on a dance floor" zbog koreografskog dijela izvedbe pjesme "Live to Tell" na noge je digla pravoslavce, katolike i jednim dijelom židovsku javnost – nije im se svidjelo poistovjećivanje s Isusom. Sviđa im se valjda samo njihovo. Kako naivno!
Madonnina provokacija, komentar, medijska injekcija uvijek je sadržavala potrebnu dozu „vitamina” koji su nas držali neko vrijeme, zanesenima i pomalo hirovitima. Nedavno je obukla hudicu na kojoj je crtež s aktualnim Papom. I dalje propituje granice, i u svojoj 65. godini života u maniri, jer kao što je sama nedavno rekla „umjetnici su tu da remete mir, a ne da ga čuvaju”. Na ovoj je majici vjerski vođa bio odjeven u odjeću s natpisom Madonna s plamenim krilima. Predstavljen je kao vrag i anđeo u isto vrijeme, a vrag u tom narativu i je tamo neki propali anđeo, zar ne? Kao i svaki čovjek, poluuspjeh...