U nedavno objavljenom literarnom prvijencu "Did I Ever Told You This?" novozelandski glumac Sam Neill prisjetio se kolege Robina Williamsa. Nema ga već devet godina, otkako je zbog počinio samoubojstvo, no i danas mu nedostaju njihovi razgovori koje su vodili na setu znanstveno-fantastičnog filma "Bicentennial Man" u kojem su tumačili glavne uloge. Već su te 1998., kada je film sniman, "prepoznali" jedan drugog zbog sličnog načina razmišljanja i humora pa su ostali prijatelji sve do Williamsove tragične smrti. Dobitnik Oscara za sporednu ulogu u filmu "Good Will Hunting" već se tada borio s depresijom, a Sam Neill s time se teško mirio.
"Bio je najtužnija osoba koju sam ikada upoznao. Imao je slavu, bio je bogat, ljudi su ga voljeli, klinci su mu sjajni, svijet je bio njegova igračka. A ipak, žalio sam ga više nego što mogu riječima opisati", napisao je u svojoj knjizi 75-godišnji glumac rođen u Irskoj, koji se kasnije s obitelji preselio u Novi Zeland i prihvatio je kao svoju domovinu.
"Bio je neodoljivo, nečuveno, nezaustavljivo, gigantski smiješan", otkrio je dodajući da je film čiji je proračun bio oko 100 milijuna dolara, unatoč njima dvojci i trudu redatelja Chrisa Columbusa, financijski podbacio: u kinima je zaradio samo 87 milijuna. Kako je Robin Williams tumačio ulogu sluge-androida koji silno želi postati čovjek, dok je njegovog gospodara glumio Sam Neill, u tužnu priču o pomoćniku koji čezne za ljudskošću pokojni komičar utkao je dušu. Kasnije mu je bilo teško prihvatiti da publika nije razumjela film.
"Smiješne stvari kao da su se izlijevale iz njega. Svi su oko njega bili sretni, svi smo pucali od smijeha, no u isto vrijeme, u njemu se mogao osjetiti taj tamni prostor", piše zvijezda franšize "Jurski park".
Kasnije se pokazalo kako je Williamsu pogrešno dijagnosticirana Parkinsonova bolest tri mjeseca prije samoubojstva u kolovozu 2014., u 63. godini, piše Daily Mail. Zapravo je patio od demencije Lewyjevog tijela koja se često brka s upravo s Parkinsonovom bolesti.
Srećom, Novozelanđanin osebujnog smisla za humor nema problem s depresijom kakav je imao njegov prijatelj. Da, postoje teški dani, neminovni su kad imaš rak (otkriven mu je angioimunoblastični limfom T-stanica trećeg stupnja), ali ih prihvaća. Iritiraju ga pokušaji fanova da mu već sad "pletu lovore". Navalu upita zabrinutih o svom zdravlju zaustavio je na njemu svojstven način i na svjetskoj premijeri svog novog filma "The Portable Door", 23. ožujka u Sydneyu.
"Čini se da su moje vijesti trenutno na svim vijestima. Posvuda odjekuje: „Rak! Rak! Rak!”. Što je pomalo zamorno jer kao što vidite, živ sam i zdrav. U remisiji sam već osam mjeseci, osjećam se jako dobro. Živ sam i znate što, vraćam se na set. Jako sam sretan što se vraćam na posao. Počinjem snimati za sedam dana, radit ću mini seriju "Apples Never Fall" s Annette Bening”, nedavno je objavio.
Vrhunac mu je rečenica "da bi ga naživcirala činjenica da umre". Kako se protiv bolesti borio i humorom, Neill se prisjetio duhovitog prijatelja, energije koju su dijelili, smijeha koji je prštao svuda oko njega. Za razliku od njega, u sebi nema "tamno mjesto" koje bi ga odvuklo u dubinu.
Na svojoj vinariji i farmi svaki dan uživa u svjetlu, suncu, ljepoti življenja. Obožava objavljivati selfije sa životinjama koje je udomio, veseli se malim radostima poput pokoje čaše svog vina (zna da ne smije, ali...) i ne ostavlja prostor tjeskobi. To je njegova taktika za preživljavanje, kojom zasad pobjeđuje.