U "soulovskoj" maniri pjevač još jednom potvrđuje da je vokalni virtuoz i da je upravo pjesma "Ne plačem zbog nje" dobar odabir za Doru 2024. i glazbeni izričaj u kojem se odlično snalazi.
Dugogodišnje scensko i glazbeno nastupanje, nebrojeni hitovi poput "Tajno", "Budi", "Nemoćan pred njom", "Opasno tvoj", "San", te radijski eter u kojem on posebno uživa, upravo vodi Sašu Lozara do pozornica Dore i Eurosonga. Saša od sebe očekuje puno, spreman je braniti boje svoje zemlje u Malmöu. Razgovarali smo o prvih 20 godina karijere, suzama, tugama svijeta i filozofijama ljubavi. Zbilja! Povod je dakako i nedavno objavljeni spot za natjecateljsku pjesmu.
Umjetničku estetiku video spota "Ne plačem zbog nje" kamerom i režijom potpisuje naša renomirana hrvatska umjetnica Mare Milin. Glazbu i tekst potpisuje jedan od najuspješnijih autora Ante Pecotić, aranžman i produkciju dugogodišnji suradnik Bojan Šalamon Shalla, te izvršnu produkciju Gordana Bosak.
365 dana... ma ne, da se našalimo, dakle - 20 godina traje karijera – kako izgleda pogled unatrag?
- 365 x 20 = 7300 dana, Wow kakav filmski flashback sam sad doživio pred očima! Pa gledao ja unatrag i unaprijed pogled je dosta dobar. Iza mene puno rada, truda, uspona, padova, fantastičnih projekata i suradnika, a ispred rezultati svega ovog navedenog. Ne zove se put bez veze!
Počeci su bili, zamišljam, pred rodbinom?
- Uvijek ta rodbina nadrapa prva. Počeo sam s koncertima u dvorištu noseći gigantski radio i mikrofon od susjeda do susjeda. Sad kad malo razmislim, bio sam svoj ton majstor. Mikrofon je mogao biti sve, od starog dezića do žlice. Nakon toga sam krenuo s tatom i njegovim bendom po vatrogasnim zabavama i svadbama. To je sve bilo prije i na samim počecima osnovne škole. Baka je šivala posebne kostime za nastupe. Bio sam ozbiljan performer već tada.
Tko je onomad prvi prepoznao vaš talent? Privatno...
- Definitivno obitelj. Nakon tih mojih ranih početaka malo sam zastao s glazbom, bilo me sram pjevati. U tinejdžerskim danima sam čuvao glazbu za svoja četiri zida sve do trenutka kad sam u busu zapazio prijavnicu za prvi hrvatski talent show. Neka gospođa je čitala novine, a ja sam nepristojno buljio u tu stranicu. Sišao sam na stanici, kupio novine i poslao prijavnicu. Sjećam se da me mama pitala zašto sam to napravio i znam li ja uopće još pjevati? Ostalo je povijest.
Kada biste trebali napraviti umjetničku "anamnezu" – kakva je slika vašeg rada?
- Dobro da se ne bavim medicinom jer povijest bolesti nikad nije dobra stvar. A moja "glazbena anamneza" bi bila dosta zdrava uz povremene aritmije i terapije. Nema savršene krvne slike nigdje pa tako ni kod mene. Bitno je okružiti se ljudima koji su vrhunski u svom poslu tako da dijagnoze često postavljam sa svojom producenticom Gordanom Bosak u našoj ordinaciji.
Dominantna je tema vaših pjesama – ljubav – kako je mislite danas?
- Ljubav se kroz godine mijenja iz forme u formu, iz osjećaja u osjećaj, evoluira, ide gore - dolje, naprijed - nazad. Ona je motor svega. Vječna inspiracija. Bila ona trenutno u plusu ili minusu ili jednako.
Čemu vas je ljubav naučila?
- Da sam čovjek meka srca i da ne odustajem.
Koja filozofija ljubavi vam je bliska?
- Ajme Srđane iscijedit ćeš me više s tom ljubavi! Nema filozofije u ljubavi. Čim počneš filozofirati nije dobro.
Kako ste se učili pokretu, plesu?
- Pa više sam se zapravo oslobađao srama od scenskog pokreta nego učio plesu. Kroz mnoge projekte u kojima sam sudjelovao sam se počeo prirodno kretati i istraživati tu svoju stranu. Malo prirodnog talenta i te stvari krenu same od sebe. Puno mi je pomoglo sudjelovanje u showu "Ples sa zvijezdama" i mentorstvo Marije Šantek. Također i "Tvoje lice zvuči poznato" uz Igora Barberića.
Što je za vas garancija dobrog stila?
- Promatranje svijeta oko sebe i prilagođavati ga sebi. Ne imanje straha. To vrijedi za sve segmente života a ne samo modu.Stil je stav.
O ukusima se (ne) raspravlja?
- O itekako se raspravlja ali sa svojim najboljim frendovima i daleko od očiju javnosti. Tolerancija je ključ svega. Na tome danas mnogi padaju.
Tko je autor kom ste prvom povjerovali?
- Profesionalno, Zdenku Runjiću kada me pozvao da otpjevam "Molitvu za Magdalenu" na glazbenim večerima "Galeb i Ja" u Opatiji. Nakon toga je došao Boris Đurđević i Fayo s "365", a svi znamo kako je to završilo. Privatno ih je bilo mnogo. Najviše sam vjerovao George Michaelu i Princu.
S kojom ste se glazbom u mladosti ponajviše identificirali, a s kojom danas?
- Upijao sam sve što mi se nudilo i filtrirao ono što mi se sviđalo. Odrastao sam na našoj domaćoj glazbi 80- ih i 90-ih, soulu, popu i funku glazbenika cijelog svijeta. Danas slušam kako me raspoloženje ponese. Od Kings of Leon, preko Disclosure, Swedish house mafie, Drakea, Princea, George Michaela do Hiljsona i Vojka.
Koga ste vidjeli kao vrhunaravnog autoriteta?
- Ja sam generacija kad su roditelji bili Bog i batina. Danas nemam s nikim strogo takav odnos no bitno mi je poštovanje. Koliko god sam svojeglav, poštujem tuđe mišljenje i poslušam ljude sa većim iskustvom.
Pratimo trag vaše nove pjesme kroz sljedećih par pitanja....
- Hajde, napokon.
Prvo je....koliko je dugo nastajala?
- Ova nas je iznenadila. Ante i Shalla su pozvali Gogu i mene u studio da poslušamo pjesmu za koju on misli da je stvorena za moj specifičan način interpretacije. Otpjevao sam demo i tu se nešto dogodilo. Shvatili smo da imamo gotovu pjesmu i da bi svaki drugi pokušaj bio suvišan.
Zbog koga ili čega vi kao vi, u stvarnom životu, više ne plačete?
- Nitko nije kamen. Zasuzim puno puta. Suze rasterete, olakšaju. Možda je čak i pjesma za one koji nisu isplakali svoje. Vrlo je osobna.
Na što danas plačete, od filma do života?
- Ako pričamo o filmu, zadnje sam plakao na crtić Madagaskar. Ono nešto s cirkusom, a moram priznati da me duboko taknulo dok sam snimao prvu verziju "Ne Plačem Zbog Nje". Ima veliku snagu. Osjećao sam se ranjivo.
Tko u vašem srcu zauzima najviše mjesta?
- Meni dragi ljudi. i naravno glazba. Nisam tip od samoće premda mi povremeno godi.
Postoji li netko tko zna sve vaše tajne?
- Ne. Kratko i jasno. Nisu to tajne koje ruše svijet, ali po meni nije normalno da se o tebi baš sve zna.
Koje "tuge svijeta", koji Weltschmerz vam je nekada bio upogonjen, a koji je danas?
- Moj Weltschmerz je vrlo sličan originalnoj definiciji istog. Nikad zadovoljan i ispunjen do kraja. Previsoka očekivanja od svega, ali mudrost srećom dolazi s godinama. Bit će lakše.
Mjesto gdje ste najsretniji?
- Doma na kauču i za stolom. Po tom pitanju sam tipično muško.
A vrijeme?
- Vrijeme provedeno stvarajući. Glazbu, nastupe, jutarnji show...
Paralelizam karijera je i kod vas "u igri"....čemu vas je vođenje naučilo o pjevanju, i obrnuto? Ima li poveznice?
- Apsolutno da. Zajednički nazivnik je glazba. Radio me promijenio, dao puno po pitanju komunikacije s publikom na koncertima. Teško da ostanem bez teksta, elokventniji sam. A feeling na glazbu i ritam mi je omogućio bolji "flow" u eteru. Sve je u simbiozi. Uživam na jednoj i drugoj strani.
Kakav plasman očekujete, žudite?
- Ah ti isto pitaš pitanje. Ne bih išao na natjecanje da ne priželjkujem najbolje. Siguran sam da svi očekujemo svoje najbolje. Pjesma s kojom nastupam ove godine je moćna, emotivna i prodorna. Publika ima dosta vremena da je posluša, razmisli i pusti u svoje živote. To je pjesma koja razuvjerava. Veselim se nastupu, bit će decentan, dat ću sve od sebe da ju izvedem najbolje što znam. Nadam se da će publika to prepoznati i nagraditi.