Na izložbi su svoje radove predstavili dizajneri Matea Banoža Blažević, Matija Čop, Igor Galaš, Ruža Hodak, Duje Kodžoman, Petra Krpan, Tihana Mikša, Anđela Potočki, Milena Rogulj, Kristina Šepetavc, Biserka Šipek, Mario Treščec, Ines Zrnc Gregorina te fotograf Tomislav Marić (fotografske interpretacije izloženih radova).
Doslovni odjevni preobražaj jedna je od tema koja je sveprisutna u radu Matije Čopa. Sama tehnologija načina spajanja odjevnog predmeta u sebi sadržava mogućnost preobrazbe. Odjevni predmet je u potpunosti spojen, ali u pokretu tijela se raspada do određene razine (proces dezintegracije). Kada je dizajner/fotograf/stilist zadovoljan s rezultatom model se prestaje micati te je haljina spremna za izložbu – promijenjena, preobražena tijelom koje ju je nosilo. Područje kontinuiteta/diskontinuiteta i spajanja/raspadanja istražuje dizajnerica Kristina Šepetavc. Povezivanjem različitih kategorija dizajna, znanstvenih te kreativnih praksi u oblikovanje rješenja – interface komunikacije s publikom, Šepetavc razvija taktike strukturiranog pristupa izvedbi rada, u kojem propitkuje okolnosti njegove namjene i funkcionalnosti, kako bi odgovarao upravo zahtjevima tih okolnosti. Ovaj puta okidač takvog propitkivanja je slikar Kazimir Maljevič.
Kristina Šepetavc, Iluzija racionalnosti
Tihana Mikša koristi materijal pust, karakterističan u djelima Josepha Beuysa i Roberta Morrisa te stvara od tradicionalnih formi kapa i šešira eksperimentalne modne dodatke. Riječ je o reprezentaciji suvremenog modnog objekta kroz tradicionalne materijale. Preobrazbom svakidašnjeg predmeta, kaputa, Petra Krpan izvrće vrijednosti odjevnog predmeta transformirajući ga u ready-made objekt. Rezultat takve transformacije nudi drugačiju vizualizaciju suvremenog modnog dizajna s naglaskom na japansku modnu dekonstrukciju. Objekt postaje ključno mjesto spajanja odijela i tijela u voluminoznom kreativnom prostoru.
Petra Krpan ispred svojg rada 'Hommage za kawakubo'
Petra Krpan i Duje Kodžoman ispred svojg rada 'Vreća za spavanje s nogavicama'
Postmodernističkim terenom suvremene mode putuje i MateaBanoža-Blažević svojom retro malom crnom torbicom. Inspirirajući se Mozartovom malom noćnom muzikom u ready-made, dizajnerica utkiva led svijetlo kojim doslovno i simbolički osvjetljuje modnu sadašnjost. Povijesnu reminiscenciju pod nazivom Tutankhamon of Today nudi Anđelka Potočki svojim geometrijski sitnim formama pletenica igrajući se kolorističkim plavo-zlatnim intervencijama. Mario Treščec koristi inspirativnu modnu ikonu Zandru Rhodes za svoj model preobrazbe modne estetike. Lepršavost, živopisni izraz, ručni rad i umjetnička upečatljivost njihove su zajedničke odrednice.
Ines Zrnc Gregorina ispred svog rada Melting People
Igor Galaš inspiraciju je potražio u Ivanu Meštroviću, kiparu, arhitektu i književniku. Uz povijesnu poveznicu, od arhitekture do tkanja, Galaš vizualizira jednostavnu modnu formu koja odiše mirnoćom. Arhitektonski dizajnerski korpus zauzima i Milena Rogulj, čija je inspiracija novozagrebačka Mamutica, jedna od najvećih stambenih zgrada u Europi, napravljena po projektu arhitekata Đure Mirkovića i Nevenke Postružnik. Čistoća postmoderne arhitekture ogleda se u modnoj haljini poput odražavajuće zrcalne površine rijeke, a njena modno artistička reprezentacija zauzima mjesto specifične forme mode i identiteta.
Milena Rogulj ispred svojg rada Mamutica
Matija Čop, Proces 004
Ofelija Biserke Šipek teži konstruktivističkom izrazu čvrstog, harmoničkog sklada, kako u boji, tako i u simetriji. Istovremeno, mekano tkanje dopušta igru i sasvim novu reljefnost haljine, ako to nositeljica poželi. Time će se možda izgubiti osjećaj sigurnog, no istovremeno se otvara mogućnost novog vizualnog jezika mode.
Matea Banoža Blažević, Mala noćna torbica
Kombinezon Ines Zrnc Gregorina snažan je redizajn, čija preobrazba nije motivirana strateškim prepravljanjem iz starog u novo, već nosi zaigranu umjetničku dizajnersku transformaciju. Simbolizam igračke-glave lutke uvlači djetinjstvo u modu i podcrtava njezin psihoanalitički izraz. Ružica Hodak u svom modnom predstavljanju koristi izložbu Sweet Dreams umjetnice Pauline Jazvić, inspirirana njenim radom koji odlikuje društvenu angažiranost umjetnice, britku konceptualnu ideju i duhovitost. Na tom tragu Hodak pronalazi vlastiti modni izraz koji ima snažno umjetničko dvojstvo, a ipak posve kreativnu autorsku osobnost.
Ines Zrnc Gregorina i Milena Rogulj