U velikom intervjuu za Vanity Fair, legendarna skijašica otkriva kako danas izgleda njezin život – od bolnih rehabilitacija i fizioterapija, do malih pobjeda koje za nju predstavlja svaki korak bez pomoći.
Skijaški svijet još je uvijek pod snažnim dojmom teške nesreće Lindsey Vonn (41) na Zimskim olimpijskim igrama u Italiji zbog koje je gotovo izgubila nogu. Legendarna američka skijašica ovih je dana dala veliki intervju za američki Vanity Fair i detaljno progovorila o dramatičnom padu, operacijama i sporom oporavku. Pozirala je i za naslovnicu stojeći na vlastitim nogama – premda je otvoreno priznala da još uvijek ne može normalno hodati. "Iskreno, trenutačno najviše vremena provodim u invalidskim kolicima, ali željela sam stati pred kameru na vlastite noge, bez pomagala jer je to simbol onoga za što se borim", priznala je u razgovoru.
Lindsey Vonn jedna je od najpoznatijih i najuspješnijih skijašica u povijesti alpskog skijanja, sportašica čija je karijera trajala gotovo dva desetljeća i bila obilježena jednako spektakularnim pobjedama kao i teškim padovima, ozljedama i osobnim tragedijama. Amerikanka iz Minnesote dugo je bila simbol dominacije u brzim disciplinama, ali i primjer mentalne snage kakva se rijetko viđa u profesionalnom sportu.
Drugačiji život
No, zbog ove zadnje i najteže nesreće na skijaškoj stazi, sada vodi posve drugačiji život – obilježen sporim oporavkom, rehabilitacijom i pokušajem da ponovno nauči živjeti bez stalne boli. Iako može na nogama stajati nekoliko minuta i uz pomoć napraviti pokoji korak, normalno hodanje još joj je daleka budućnost.
Nakon izlaska iz bolnice preselila se u svoju kuću u planinama iznad Park Cityja u američkoj saveznoj državi Utah. Ondje danas provodi većinu vremena u miru, daleko od medijske buke, fokusirana na sam oporavak. Kuća, moderna planinska vila s velikim staklenim stijenama, okružena je surovim krajolikom u kojem, kako kaže, često vidi više losova nego ljudi. Društvo joj pravi jednogodišnji pas pasmine Cavalier King Charles Spaniel po imenu Chance koji je stalno prati po kući dok se polako kreće uz pomoć štaka ili invalidskih kolica. No nije Chance jedini ljubimac s kojim je živjela. Dan nakon pada, dok je ležala u bolnici, javili su joj da je zauvijek zaspao njezin voljeni pas Leo, koji joj je godinama bio najvjerniji pratitelj kroz sve uspone i padove karijere. Imao je 13 godina i borio se s rakom pluća, a skijašica je taj gubitak teško podnijela.
Težak gubitak
"Leo je bio uz mene kroz svaku operaciju, svaki pad i svaki povratak. Izgubiti ga dok sam bila u bolnici bio je jedan od najtežih trenutaka u mom životu", napisala je Vonn tada na društvenim mrežama. No za tugu sada nema vremena, dani joj se vrte oko terapija i rehabilitacije. Svakodnevno prolazi kroz intenzivne fizikalne tretmane koji bi joj trebali vratiti pokretljivost i snagu u ozlijeđenoj nozi. Dio terapije uključuje dugotrajne vježbe s fizioterapeutima, postupno opterećivanje noge, rad na mišićima koji su oslabjeli tijekom dugog boravka u bolnici te specijalizirane tretmane za obnovu tkiva. Ponekad satima provodi vrijeme u hiperbaričnoj komori koja potiče regeneraciju oštećenih mišića i živaca, a uz to redovito ide i na masaže, terapije ledom te električnu stimulaciju mišića. „To je sada moj posao – rehabilitacija“, rekla je kroz smijeh, priznajući da joj se život sveo na strogi raspored terapija, odmora i medicinskih pregleda.
Fizički oporavak, međutim, samo je dio procesa. Jednako zahtjevna pokazala se i psihološka strana svega. Nakon godina u kojima je bila sinonim za snagu i nepobjedivost, sada se suočava s osjećajem ranjivosti koji joj je potpuno nov. "Cijeli život sam bila osoba koja se uvijek vraća nakon ozljede, ali ovo je nešto sasvim drugo. Ovo je prvi put da sam se stvarno uplašila za svoje tijelo", rekla je Vonn.
Ipak, kaže da se trudi zadržati optimizam. Najviše je motivira pomisao na sve što je u karijeri već postigla – 82 pobjede u utrkama Svjetskog kupa i 20 što velikih što malih Kristalnih globusa. U njezinoj kući cijeli jedan zid zauzimaju trofeji koje je osvajala tijekom karijere, a među njima posebno mjesto ima zlatna medalja sa Zimskih olimpijskih igara 2010. u Vancouveru, gdje je postala prva Amerikanka u povijesti koja je osvojila olimpijsko zlato u spustu.
Neprimjetan trofej
No među tim impresivnim priznanjima nalazi se i jedan mali, gotovo neprimjetan trofej iz 1994. godine koji joj je posebno drag. Riječ je o nagradi „Most Improved“ iz Buck Hill Ski Racing Club – kluba na malom brdu u američkoj saveznoj državi Minnesoti gdje je prvi put stala na skije kao djevojčica. Upravo taj trofej, kaže, često je podsjeća da je cijela njezina karijera bila put stalnog napretka i povrataka nakon padova.
Danas pokušava primijeniti istu filozofiju. Umjesto natjecateljskog kalendara, sada planira male osobne ciljeve – prvi korak bez pomoći, prvi dan bez bolova, prvi izlazak iz kuće bez kolica. "Svaki mali napredak sada mi je pobjeda", priznaje.
Veliku podršku dobiva od obitelji i prijatelja koji je redovito posjećuju u Park Cityju. Poruke ohrabrenja poslali su joj princ William, Tom Brady, Jannik Sinner, David Beckham, Rafael Nadal, Cristiano Ronaldo, Arnold Schwarzenegger..., a među njima je i njezina dugogodišnja prijateljica, glumica Mariska Hargitay. Ona joj je tijekom oporavka slala šaljive poklone i poruke kako bi joj podigla raspoloženje. Upravo od nje dobila je ružičastu masku s perjem koja sada stoji u kuhinji – mali podsjetnik na humor koji joj pomaže prebroditi najteže dane.
Iako je još prerano govoriti o budućnosti, Vonn priznaje da se trudi ne razmišljati previše unaprijed. Povratak profesionalnom skijanju zasad nije tema. "Moj jedini cilj sada je ponovno normalno hodati.Ako se dogodi nešto više od toga, bit će to samo bonus", zaključuje Lindsey Vonn.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....