Život Sonie Sotomayor vrijedan je filmskog scenarija, doktorica prava s diplomama dva najuglednija američka fakulteta iza rešetaka je smjestila brojne slavne kriminalce, autoritet je političkoj vrhuški svoje zemlje, a u slobodno vrijeme pleše, vozi bicikl i - piše slikovnice.
Nema sumnje da bi se o životu Sonie Sotomayor, prve Hispanoamerikanke koja je 2009. postala sutkinja Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država,i još je na toj dužnosti, mogao snimiti film. No ova hrabra žena, koja se upornošću iz siromaštva uzdigla do jedne od najviših i najutjecajnijih institucija američkog društva, sve zasluge – ali i svu inspiraciju – pripisuje svojoj majci, Celini Báez Sotomayor, koja je preminula 2021. u dobi od 94 godine.
Zahvalnost prema majci ne izražava samo riječima: zasluge te vrijedne i požrtvovne žene, koja ju je naučila empatiji, Sonia prenosi i u – dječje slikovnice. Njezina najnovija knjiga, koju je u audioizdanju pročitala slavna pjevačica kubanskog podrijetla Gloria Estefan, nosi naslov „Just Shine! How to Be a Better You“. Izašla je ovih dana i izravna je posveta Celini Báez Sotomayor, koja je napornim radom, ali uvijek s osmijehom, svojoj kćeri i sinu omogućila bolji život.
Sonia Sotomayor rođena je u lipnju 1954. i odrasla u Bronxu, kamo su joj roditelji, u potrazi za boljim prilikama, doselili iz Portorika. Otac joj je radio fizičke poslove, a majka bila medicinska sestra. Obitelj se nastanila u Bronxdale Houses, tada jednom od poželjnijih stambenih kompleksa u tom skromnom njujorškom kvartu. Kompleks, otvoren 1955., obuhvaća 28 zgrada s gotovo 1500 stanova u kojima živi oko 3500 ljudi. U njemu su stasali i pioniri rane hip-hop kulture, a 2010., godinu dana nakon što je Sonia postala vrhovna sutkinja, kompleks je preimenovan u Sotomayor Houses. A po njoj je nazvana i jedna javna škola u Los Angelesu.
Djetinjstvo joj je obilježilo siromaštvo i rasne napetosti, a situaciju je dodatno otežala smrt oca koji je, zbog alkoholizma, preminuo kada je imala samo devet godina. Nakon njegove smrti, majka Celina počela je raditi u više smjena, šest dana u tjednu, kako bi uzdržavala obitelj i svojoj djeci omogućila pohađanje privatne katoličke škole.
U braku sa srednjoškolskom ljubavi
Kad je u dobi od deset godina pogledala epizodu odvjetničke serije „Perry Mason“, Sonia je odlučila postati odvjetnica – a majka ju je u toj odluci gorljivo podržala. Marljivo je učila i srednju školu Cardinal Spellman završila kao najbolja učenica generacije. Zahvaljujući stipendiji nastavila je školovanje na prestižnom Princetonu, gdje je diplomirala s najvišim pohvalama.
Već na Princetonu pokazivala je aktivistički duh i smisao za pravdu, koje joj je usadila majka. Kao supredsjedateljica portorikanske studentske udruge Acción Puertorriqueña optužila je sveučilišnu upravu za diskriminaciju Portorikanaca pri zapošljavanju. U tom duhu napisala je i impresivan diplomski rad o životu uglednog Portorikanca Luisa Muñoza Marína, novinara i političara te prvog demokratski izabranog čelnika Portorika.
Nakon diplome iz povijesti, Sonia je nastavila školovanje na pravnom fakultetu Sveučilišta Yale, gdje je stekla titulu doktorice prava. U to se vrijeme udala za srednjoškolskog dečka Kevina Noonana, no brak je potrajao samo sedam godina. Na Yaleu je nastavila aktivno promicati prava manjina, objavila značajan članak o pravu Portorika na iskorištavanje mineralnih resursa s morskog dna i stekla ugled po svojim uvjerljivim argumentima. Supredsjedavala je Udruženjem latinoameričkih i američkih domorodaca te radila kao urednica uglednog časopisa Yale Law Journal.
Karijeru je započela kao tužiteljica u New Yorku, potom je radila u privatnoj praksi, a 1991. imenovana je sutkinjom saveznog suda u Južnom okrugu New Yorka. Godine 1997. postala je sutkinja federalnog prizivnog suda, a 2009. predsjednik Barack Obama nominirao ju je u Vrhovni sud SAD-a, gdje i danas donosi ključne odluke. Upravo se njoj Kamal Harris zaklela da će časno obavljati dužnost potpredsjednice SAD-a. Za svoj javni rad dobila je brojna priznanja, a najviše je učinila ponosnima marginalizirane stanovnike Bronxa gdje je provela djetinjstvo.
Majka kao moralni kompas
Od mladosti se isticala nepokolebljivim odlukama: iza rešetaka je poslala brojne okorjele kriminalce, ali je uvijek pokazivala empatiju prema slabijima i manjinama. Tu crtu, kao i neupitno poštenje, pripisuje majčinom odgoju. Često ističe da joj je majka bila životni kompas, a svaka njezina knjiga zapravo je dijalog s majčinim nasljeđem. A majka je bila uz nju cijeli njezin životni put pa je čak držala i Bibliju kada se Sonia 2009. zaklinjala da će časno obavljati dužnost vrhovne sutkinje.
„Bila je osoba koja se svaki dan budila s osmijehom. Nikada se nije žalila, čak ni kada je bila bolesna“, izjavila je Sotomayor ovih dana za NBC News.
„Uvijek je ljude poticala da se osjećaju dobro u vezi sa samima sobom, da se ne omalovažavaju i da budu najbolja verzija sebe. Taj čin njezinog darivanja drugima omogućio im je da se osjećaju ne samo važnima nego i osnaženima da budu svoji. To je njezino najvažnije nasljeđe. “
O dobroti njezine majke svjedočili su i brojni pacijenti o kojima je brinula kao medicinska sestra, a razne stvarne epizode iz njezina života pretočila je u svoju najnoviju knjigu za djecu. Jedan od primjera u knjizi prikazuje odnos njezine majke s pokojnim rođakom Charliejem. Sonia se prisjetila kako su se djeca rugala Charlieju jer je volio crtati i svirati klavir umjesto baviti se sportom. Da bi mu pokazala da je njegova strast prema umjetnosti dragocjena, majka ga je vodila u muzeje i poticala da crta kad god bi ih posjetio.
Svoju je kćer pak poticala na čitanje, pa Sonia – danas vrhovna sutkinja s brojnim počasnim doktoratima – sebe opisuje kao strastvenu ljubiteljicu knjiga. Uživa i u vožnji bicikla, a posebna joj je strast ples. Nakon propalog mladenačkog braka nikada se više nije udavala, ali s obzirom na sve što je postigla, teško da je za to imala vremena. Ono na čemu je zauvijek zahvalna jest bezgranična majčina ljubav, koja joj je dala krila da ostvari sve o čemu je maštala kao djevojčica iz skromnog kvarta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....