Dvadeseosmogodišnji rukometaš porijeklom iz Metkovića, oduvijek je znao da će rukomet obilježiti njegov život. Dolazi iz sportske obitelji pa je bilo sasvim logično da i sam krene tim putem. Danas je ključna karika hrvatske reprezentacije, a velika mu je podrška i njegov stric Darijo Srna.
Svaka velika pobjeda ima svog heroja, a onaj utakmice nad Švicarskom u drugom kolu druge faze Europskog prvenstva u rukometu nesumnjivo je Zvonimir Srna (28).
No njegovo sportsko umijeće nimalo ne čudi. Naime, Zvonimir je nećak legendarnog nogometnog reprezentativca Darija Srne, odnosno sin njegovog brata Renata. U ekskluzivnom intervjuu koji je rukometaš zajedno sa svojim stricem Darijom 2024. dao za Gloriju, otkrio je kako mu je nogometaš oduvijek velika inspiracija, ali i uzor.
"Mislim da je u mom slučaju najviše obitelj utjecala na moj sportski put. Mama mi je bila rukometašica, sestra je rukometašica, brat je također igrao rukomet, tata je bio golman u NK Neretva, na televiziji smo stalno pratili sportski program... Po svemu smo predodređeni za sportaše. Dodatni motiv bio nam je i Darijo, kojeg smo pratili odmalena. Ja sam s tatom i djedom išao na njegove treninge i utakmice, i to me inspiriralo", rekao je Zvonimir. I sam Darijo tada se složio s njim, rekavši kako su veliku ulogu u njihovom sportskom uspjehu odigrali upravo - geni.
"Moj otac, a Zvonin djed bio je nogometaš, kao i moj brat Renato, odnosno Zvonin otac. Sportski geni očito se prenose s koljena na koljeno", rekao nam je nogometaš.
Kako nam je otkrio Zvonimir, oduvijek je bio ponosan što mu je Darijo stric, premda mu je na početku smetalo što ga zbog prezimena neprestano ispituju jesu li njih dvojica u rodu. "I dandanas mi prijatelji i poznanici znaju reći - što nam nisi rekao da ti je Srna stric? Sad sam se na to navikao pa me ni ne smeta", rekao nam je mladi rukometaš koji se još sjeća prvih Ajaxovih kopački koje mu je stric poklonio.
"To je prva uspomena koje me veže uz Darija, kada je meni i bratu donio Ajaxove kopačke. Bilo mi je tada četiri ili pet godina, i nikada tu sreću neću zaboraviti", prisjetio se tada Zvonimir kojem se na život u Zagrebu nije bilo odmah teško naviknuti.
"Bio mi je veliki šok. Kad mi je nedostajala obitelj, krenuo bih iz Dubrovnika i za sat vremena bio kod kuće, a u Zagrebu to više nije bilo moguće. Tada se pomiriš s time da prijatelje i obitelj vidiš dva puta godišnje. U Zagrebu se puno brže živi, sve je ubrzano i trebalo mi je vremena da se i na to priviknem. Što se razlike u mentalitetu tiče, mislim da svi mi s juga koji dođemo u Zagreb imamo nekako jaču želju za uspjehom. Više grizemo, kako se to u narodu kaže", rekao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....