Splitski glazbenik i skladatelj Alen Nižetić nedavno je objavio novu pjesmu ‘Žena mog života‘, a u spotu glavnu ulogu ima njegov mlađi sin Karlo, preslika tate iz mlađih dana. Tim povodom Alen se za Gloriju prisjetio svojih glazbenih početaka, djetinjstva, trenutaka kad je stvarao glazbenu antologiju, a pričao nam je i o očinstvu i ljubavi sa suprugom Helenom.
Prvu pjesmu snimio je još kao tinejdžer, 1989. godine, no nikada je nije objavio. Prije nego što ga je glazba potpuno osvojila, tri je godine proveo kao pomorac, a potom postao vokal popularnog benda Tutti Frutti, s kojim je hitom “Dalmacijo” osvojio Split, top-ljestvice i publiku. Uslijedile su pjesme “Jedina” i “Sjeti se”, koje se i danas rado slušaju, a nakon odlaska u solo vode punokrvni tenor Alen Nižetić (54) hitom “Boli me uspomena” s albuma “Noćas se rastaju prijatelji” iz 1999., koji je dosegnuo zlatnu tiražu, dodatno potvrdio svoj status na domaćoj glazbenoj sceni.
Iako ove godine slavi tri desetljeća karijere Alen Nižetić i dalje ima mnogo toga za ponuditi publici. Nedavno je predstavio novi singl i spot znakovitog naziva “Žena mog života”. Tekst mu je, kaže, poslao glazbenik Zoran Trubić iz klape Grobnik, nakon čega su ga zajednički doradili. Priznaje da mu je lakše pisati za druge nego za sebe jer je prema vlastitim pjesmama izrazito samokritičan, osobito ako u njima ne osjeti emociju. Zato će, dodaje, rado prihvatiti stihove drugog, pa i mlađeg autora, ako ga odmah pogode. Glazbu su također stvarali zajedno – Alen je napisao refren, Zoran ostatak pjesme, dok su aranžman prepustili Hrvoju Domazetu.
„Iako na prvu tako može zvučati, pjesma nije posvećena mojoj supruzi. Više se odnosi na priču o nekoj propuštenoj ljubavi iz mladosti. Reakcije publike su odlične, a i radijske postaje je rado puštaju”, govori Alen, u čijem se novom spotu pojavljuju i njegovi sinovi Toni i mlađi Karlo. On je, pak, u glavnoj ulozi. „Karlo se snašao odlično, kao i cijela ta njegova ekipa. Oduševljeni smo što su sve snimili iz prve i uopće se nisu obazirali na kamere, nego su stvarno odglumili sjajno”, ističe ponosni otac, dodajući da su mu oba sina u ugostiteljskim vodama i da im dobro ide te da im je podrška u njihovim odabirima, baš kao što su njegovi roditelji bili njemu. Odrastao je u Splitu kao sin jedinac u obitelji trgovkinje i inženjera brodogradnje, a te dječje dane pamti po bezbrižnosti i pjesmi.
Sretno djetinjstvo
„Majka Inge pjevala je u crkvenom zboru, a otac Vjekoslav imao je krasan tenor i obožavao Claudia Villu i Sergia Endriga, prave pjevače starog kova, tako da sam imao od koga naslijediti talent”, govori. Prisjetio se da je bio dobro dijete, ne baš s bajnim ocjenama u školi. Dok mu je majka bila popustljivija što se tiče škole, nije mu bilo svejedno ‘kad bi oca uhvatila nervoza‘. Na kraju je i srednju školu završio sa solidnim ocjenama, sve u ritmu glazbe i odlazaka na sjevernu tribinu poljudskog stadiona, gdje je navijao za svoj Hajduk. „Vrlo rano sam sebi rekao da ću se baviti ili sportom ili glazbom. Već u pubertetu osjećao sam potrebu da se financijski osamostalim kako ne bih bio roditeljima na teret. Zato sam jako rano otišao na brod, bio pomorac tri godine, i to mi je pomoglo steći samopouzdanje i neovisnost”, priča Alen. Kao pomorac oplovio je sve kontinente osim Južne Amerike, no težak život pomorca i nostalgija zvali su ga kući. Sve to vrijeme na moru muzicirao je u glavi i pisao pjesme, što ga je dovelo do svirki. Pjevao je jednom u metal bendu kao i u pop bendu ‘Jaffo‘, zahvaljujući čemu je upoznao tadašnje splitske skladatelje, producente i kolege među kojima je i Marko Perković Thompson, s kojim je stvarao tekst za pjesmu "Lijepa li si" 1998. Pjesma je, ispričao je, nastala dok su se vozili iz Zagreba u Split, u vrijeme kada je Perković stvarao album "Vjetre s Dinare".
„Čini mi se da je prvi stih refrena bio ‘Oj Zagoro‘ jer je Marko iz Zagore. Išlo je tako: stih po stih, jedan ja, jedan on. On je vozio, ja sam pisao. Mislim da još doma imam taj originalni tekst. Na kraju smo ukrcali i dvojicu vojnika koji su stopirali u Kninu, pustili im pjesmu, a oni su je nahvalili. Isprva smo mislili da to rade iz pristojnosti, ali na kraju su bili u pravu. Ljudi obožavaju ‘Lijepa li si‘”, otkrio je. Da se dobar glas daleko čuje, doslovno je osjetio na vlastitoj koži. U to vrijeme služio je vojni rok kada je od poznatog splitskog gitarista i producenta Ante Pupačića Pupija doznao da ‘Tutti Frutti‘ traži pjevača, a upravo ga je Ante predložio za audiciju.
Početak karijere
„Bilo je sjajno jer je došao i Neno Ninčević, koji je nakon nekoliko otpjevanih pjesama blagoslovio mene kao pjevača. Tada su počeli veliki koncerti s bendom i velike pozornice. Moj prvi nastup bio je u Frankfurtu 1995., i baš sam se tresao od treme. To mi je bilo jako stresno. Tek sam se poslije druge pjesme opustio. Taj način života dogodio mi se naglo, ali s vremenom je postao normalan”, priča Splićanin koji je godinu poslije donio vječni hit. Naime, u svom podstanarskom stanu na Spinutu, od Nene Ninčevića dobio je nacrt za pjesmu ‘Dalmacijo‘, čiji je tekst doradio i okrenuo na rock. Nedugo zatim bend je imao dogovoren nastup u jednoj diskoteci blizu Zadra. „Mislio sam tada: ‘Pa tko će meni doći na svirku nakon što je Ivo Amulić bio u bendu?‘ Međutim, kolega me razuvjerio i rekao kako su Torcida i Tornado uzeli ‘Dalmacijo‘ pod svoje i da će biti popunjeno. Tako je i bilo. Tu večer sam više od deset puta pjevao pjesmu”, kroz smijeh priča Alen, kojem je dodatno samopouzdanje dao i album ‘Ruže i vino‘ iz 1996. S njim je odlično prošao među publikom i kritikom, a posebno su mu drage ‘Jedina‘ i ‘Sjeti se‘. Unatoč prodanim albumima i popularnosti ‘Tutti Fruttija‘, bend je teško egzistirao jer ih je bilo šest članova i nisu mogli pokriti sve troškove ulaganja.
„To je bilo vrijeme dance glazbe, kada su izvođači po klubovima nastupali na playback, a mi smo vukli instrumente i razglas pa smo teško postizali cijenu kojom bismo vratili uloženo. Uz to, bio sam novi pjevač pa je trebalo vremena da ‘sjednem‘ publici”, prisjeća se Nižetić. Naposljetku se 1997., u dogovoru s diskografom i Ninčevićem, upustio u samostalne vode, što je rezultiralo albumom ‘Happy End‘ 1998. Godinu poslije objavio je ‘Noćas se rastaju prijatelji‘ s hitom ‘Boli me uspomena‘, potom ‘101 noć‘, ‘Laži mi‘, a uslijedile su i turneje po Australiji, Novom Zelandu, Kanadi i SAD-u.
Samozatajna supruga
Nizale su se i uspješnice na Dori; 1996. s Marinellom imao je pjesmu ‘Sjeti se‘. Pobijedio je na Splitskom festivalu u duetu sa Sanjom Erceg Vrekalo, dok je u Bratislavi osvojio međunarodno priznanje na festivalu Zlatna lira. Unatoč talentu i uspjesima, Alen se 2000. povukao sa scene na sedam godina i posvetio obitelji. U braku je s Helenom, s kojom ima sinove Tonija i Karla.
„Upoznali smo se pred kraj srednje škole i odmah je to bilo to. Osvojila me svojom jednostavnošću, dobrotom i ljepotom. Prvog sina Tonija dobili smo 1993., kada smo imali 21 godinu. Ništa nismo imali, a imali smo sve”, emotivan je Alen Nižetić, za kojeg je temelj sretnog braka međusobno pomaganje i poštovanje. Za sebe kaže i da je romantičan te da suprugu često razveseli cvijećem jer ga obožava. „I u kuhinji sam odličan. Znam kuhati neka kompliciranija jela, primjerice crni rižot od sipe ili dalmatinsku pašticadu. Kao i juhe, pečeno meso i razne umake”, govori Alen, koji je ove godine proslavio 34. godišnjicu braka, večerom u krugu obitelji. Posebno pamti proslavu 20. godišnjice na kojoj su bili Vinko Coce, Pero Panjković, Ivo Jagnjić iz ‘Dalmatina‘, Duško Kuliš, Dražen Zečić i Damir Mihanović Čubi.
„To je stvarno bilo prekrasno. Oni su nama pjevali, a Čubi je vodio cijelu godišnjicu sam od sebe. Nikome ništa nije rekao, samo je uzeo bežični mikrofon i svi su se smijali”, prisjetio se Alen. Ističe da se kao mlad otac dobro snašao s malim djetetom, odmah se uozbiljio i od samog početka trudio se odgojiti sinove u dobre i ambiciozne ljude. „Toni i Karlo karakterno su samopouzdani, što je jako bitno. Meni je najvažnije da su pošteni”, govori.
Pauza od sedam godina
Za stanku od sedam godina tvrdi da ju je uzeo jer mu je stariji sin bio u pubertetu, a nije htio da to razdoblje prođe bez njega. Da bude prisutan otac, kako nešto ne bi krenulo krivim putem. „Nisam mislio da će se stanka toliko odužiti. Snimao sam možda jednu ili dvije pjesme godišnje i odlazio na neke festivale kako se sve ne bi potpuno ugasilo”, nastavlja.
Na scenu se aktivno vratio uspješnicama ‘Trebaju mi noći lude‘ 2004. i ‘Pismo moja ljubljena‘. Na Splitskom festivalu 2014. pobijedio je s pjesmom ‘Devet slova jedne riči‘, uz Marka Škugora, Duju Cocu, klapu Čiovo i Roberta Kurbašu, a albumom ‘Tvoje more‘ 2017. obnovio je popularnost.
U međuvremenu je obradio klasik ‘Sutra mi sude‘ velikog Miše Kovača, s kojim je nastupao na njegovim koncertima u Splitu i Zagrebu, a kao neprežaljeni duet ostao mu je onaj s Oliverom Dragojevićem. Ovaj pravi Dalmatinac, veseljak i emotivac koji obožava ‘pismu, more i balun‘, u slobodno vrijeme dva puta tjedno s ekipom igra nogomet, kod kuće ima mali studio u kojem pjeva i za gušt, ide u teretanu.
Veseli se i ljetu, kupanju i plaži, unatoč zakazanim svirkama, a u najavi su i novu glazbeni planovi. "Album je u pripremi, a radi se i na većem koncertu. No kad bude konkretno, javit ću vam", najavljuje Alen Nižetić.
Lokacija snimanja: Hotel Park u Splitu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....