Zagrebačka kantautorica samo za Gloriju govori o faceliftingu - zašto ga je napravila i kod koga - te o životnim navikama, menopauzi, sinu Arianu i vezama s mlađim muškarcima
Iako tvrdi da su joj najbolje godine bile između tridesete i pedesete, kantautorica Alka Vuica živi punim plućima i danas, kad ima 64. No iz pete brzine nakratko je morala ubaciti u četvrtu, kako bi se u potpunosti oporavila od estetskog zahvata kojem se podvrgla početkom prosinca - faceliftingu. Mjesec dana nakon zahvata, zagrebačka glazbenica ekskluzivno za Gloriju otkriva kako je kirurškom metodom i modernom tehnologijom uklonila suvišnu kožu lica, vrata i podbratka te kako je tekao oporavak. Zadovoljna svojim novim, pomlađenim izgledom, zahvaljujući kojem više ne mora vrat lijepiti trakom tijekom javnih nastupa, ponosno nam je pozirala između nastupa, blagdanskih obaveza i putovanja. Naime, već ovih dana odlazi u Dubai gdje je čekaju prijatelji, a onda će prionuti na posao, jer priprema novi album za koji su neke pjesme već spremne.
Kada smo u ožujku prošle godine s vama radili intervju, rekli ste: "Mislim da ću prije ili kasnije završiti na liftingu. Ali što ću s križima?" Što se promijenilo od tada?
- Bila sam konačno na liftingu u poliklinici Glumičić Medical Group i jako sam sretna i zahvalna Siniši Glumičiću što me pomladio, ali nježno i nenametljivo. Dugo sam se odlučivala na to, konzultirala, gledala frendice koje su bile, odlazila na više strana na konzultacije, ali Siniša mi je ulio najviše povjerenja. Posvetio mi je najviše vremena, objasnio što će mi napraviti, a ima i najviše iskustva. Postoje dvije opcije: SMAS face and neck lift/with SMASectomy i druga - deep plane and face neck. Prva je nježnija i živci su netaknuti, druga ide dublje i moraju se osloboditi retencijski ligamenti gdje su ujedno i živci. Siniša radi obje, ali je smatrao da je opcija SMAS, koju je nedavno imala i Kris Jenner, bolja za mene. I meni se učinilo ispravnim jer nisam htjela izgledati neprepoznatljivo, što se uglavnom dogodi nakon tog deep plane zahvata koje su mi drugi preporučili, a ja stvarno nisam htjela u ogledalu gledati neku drugu Alku i privikavati se na svoj izgled. Jako sam detaljna i volim znati čemu se izlažem i koje su opasnosti mojih odluka, a dirati lice nije mi bila jednostavna odluka. Lice je osobnost, a ja svoje nosim bez nekih bitnih korekcija već 64 godine. Tek sam poslije pedesete prvi put otišla na botoks - opet kod Siniše. Znamo se godinama i uvijek je ostao isti - nasmijan, pozitivan i pun razumijevanja. Nije mu teško više puta razgovarati dok se ne odlučite. A ja sam neodlučni Blizanac s podznakom Djevice na granici s Lavom. Dugo se odlučujem i sve analiziram, nije lako sa mnom. Ne volim hvalisave i uobražene ljude koji se odmah postave kao da nema potrebe da vam objašnjavaju što će vam raditi i koje su opasnosti. Zato neizmjerno cijenim Sinišu kao čovjeka i kao primarijusa.
Je li vas bilo strah zahvata?
- Naravno! Nije to operacija koju morate napraviti, to je odluka, pa bih rekla da je više odgovornost nego strah. Nitko ne želi "poginuti" da bi izgledao ljepše. To su odluke koje se donose nakon dugog promišljanja. Ali u ovoj poliklinici sam prije zahvata morala napraviti pretrage koje dopiru do stoljeća sedmog. Ništa nije prepušteno slučaju!
Koja vam je bila prva misao kad ste se prvi put pogledali u ogledalo nakon zahvata?
- Ajme, baš sam slatka! Odmah sam si "opalila" selfie, onako sa zavojima oko brade i ušiju u krevetu. Tek nakon par dana sam malo otekla, ali i dalje sam bila slatka, kao neki hrčak, ma ništa strašno.
Kako izgleda oporavak, jeste li imali bolove?
- Uopće nema boli, samo je tkivo oko ušiju neko vrijeme utrnuto i pomalo zateže. Nije bilo nikakvih modrica, nos i oči nisu taknuti, zategnut je samo donji dio lica i vrat. Podignuti su obrazi i to je to. Čim vam skinu zavoje, izgledate bolje, a to je nakon samo par dana. Čak sam snimila i video u žutoj šubari i objavila ga na Instagramu bez ikakve šminke i filtera dok sam se u taksiju vozila na pregled, nakon tjedan dana. Oporavak još traje, ali kad se skinu šavovi nakon dva tjedna, puno je lakše. Od mjera opreza, nisam se smjela farbati neko vrijeme oko ožiljaka, a sve ostalo se može.
Jesu li ožiljci vidljivi ili su vješto skriveni?
- Ožiljci su već sad, nakon mjesec i pol, jedva vidljivi, a bit će potpuno nevidljivi. To znam jer sam gledala kod moje frendice, koja je isti zahvat imala prije dvije godine.
Primjećuje li okolina vaš novi izgled?
- Nekidan sam otvorila poštaru koji mi inače godinama dolazi i rekao mi je: "O, gospođo, kako svježe izgledate, kaj je bilo malo botoksića?" To je upravo ono što sam htjela, da izgledam svježije, ali da se ne kuži zašto. Slično je reagirao i moj prijatelj i suradnik Mići Kuzmanović, koji me godinama već prati na koncertima, kada je došao po mene da me odveze na nastup za Štefanje na Europski trg. Nije znao za zahvat, tek sam mu poslije rekla zašto izgledam tak‘ dobro. Moje prijateljice su sve znale i podržavale me, jedino je Josipa Lisac uskliknula kad sam joj rekla da ću ići na facelifting. "Alka, pa ti si totalno poludjela! Što će ti to? Odlično izgledaš za svoje godine!" To su bile njene riječi. Smijala sam se i nisam se dala smesti. Sad sam konačno naučila spavati u faraonskom položaju kao Josipa, na leđima, da se ne boram. Nakon zahvata morate tako spavati, i to u polusjedećem položaju na puno jastuka, zbog oteklina.
Kad ste primijetili prve fizičke znakove starenja?
- Jedne zime nakon skijanja na Vlašiću, gdje sam provela dva tjedna, odjednom sam primijetila da sam ostarjela. Rekla sam to mojoj frendici Lori koja je nešto starija od mene. Tada sam imala 55 godina. Ona mi je rekla da se to događa u srednjim pedesetima, pa opet naglo iza šezdesete. I to je bilo točno. Ne stari se polako, nego odjednom.
A križa? Kako njih liječite?
- Križa već godinama održavam kod mog dragog doktora Bućana u Poliklinici Ligament. Kao i većina ljudi moje profesije, imam herniju diska i česte upale ishijatičnog živca, kao i promjene u vratnoj kralježnici, suženje kanala, ali neću kukati. Bućan spašava i RoboCopa i mnoge naše sportaše, a tako i mene - posebno ako se ukočim prije nastupa. Jim Kerr, pjevač grupe Simple Minds, ukočio se prije zadnjeg nastupa u Zagrebu i htjeli su otkazati koncert. Prijatelji su ga doveli Bućanu i on ga je otkočio u par poteza. U ovim godinama najvažnije je imati dobre prijatelje i dobre doktore.
Živite li uredan ili rokerski život? Kakvi ste sa zdravom prehranom, cigaretama, alkoholom?
- Moj život nikad nije bio uredan - puno neprospavanih noći, rad u noćnoj smjeni, vino, cigarete, ali duh je važan. Energija mladosti je u duhu, prije svega, mada i tu najviše ima genetike. Bez obzira na to kada legnete, važno je dobro se naspavati. Ja sam uvijek živjela rokerski, ali i danas obavezno spavam osam do devet sati. Ako zbog obaveza propustim san koji mi treba, uvijek ga nadoknadim. Ne vježbam često, ali planiram intenzivnije opet početi, jer mi je pomlađeno lice dalo novu energiju.
Žene u javnim nastupima i na snimanjima znaju lijepiti trakom vrat straga da izgleda zategnuto, jeste li ikad posegnuli za time?
- Pa, zbog toga sam najviše i otišla na facelifting! Kad sjedim u žiriju u emisiji "Tko to tamo pjeva?", osim što me našminkaju, uvijek bi me i polijepili, naročito vrat. To je baš nelagodno, jer se trakice stalno odljepljuju zbog znoja pod svjetlima i šminke. Osjećaš se ukočeno - za poludjeti! Onda mi se odlijepi traka i cijelo snimanje stane zbog mene. Prakticirala sam to na fotkanjima, snimanju spotova, ali nastupi uživo su problem. Smatram da je nepristojno baviti se javnim poslom i ne paziti na svoj izgled. To je danas stvar higijene, kao i tuširanje, upotrebljavanje krema i dezodoransa. Ne možete biti "smežurani" na televiziji, osim ako niste dio Rolling Stonesa.
Što kažete na onu Arsenovu: "Treba uredno starjeti, treba starjeti brže. Najgori su oni koji se dobro drže"?
- Ah, Arsen... On je bio nevjerojatno duhovit i nepopravljivi cinik. Obožavala sam njegove opaske, imamo sličnu vrstu humora. Ima i ona njegova koju obožavam: "Mlade treba kočiti!" Vjerujem da su oni koji se dobro drže trn u oku onima koji se drže loše, jer to je proces. Nije lako dobro izgledati u kasnijim godinama. Na tome treba raditi. To je trud i volja. Nije lako ni održavati kilažu s godinama, treba se odricati nekih stvari. Nije lako ni biti uspješan, veseo, pozitivan, moderan, obrazovan, produhovljen. Iza svega toga stoji trud i volja. Najlakše je odustati, ali ja to ne razumijem. Dok sam živa, trudit ću se.
Je li menopauza za vas bila gubitak ili oslobađanje?
- Kakvo oslobođenje - to je grozno! Starenje je uglavnom ponižavajuće i nema nikakve ljepote u tome. Treba ga što duže sprečavati da vam upropasti život, a njega do kraja treba provesti u radosti. Menopauza je teška i neuračunljiva dob. Gubite najosnovniju svrhu, razmnožavanja, sve vam se suši pa sve treba duplo hraniti - i kožu i volju i duh. Danas, hvala Bogu, postoji puno toga što može pomoći. Samo treba biti ustrajan i željeti ostati što duže fit i mlad.
Kad pogledate unazad, u kojim godinama života ste najviše uživali?
- Mislim da su najbolje godine između tridesete i pedesete. Već ste prilično zreli i možete odrediti prioritete, a još se dobro držite. Seksualna snaga je na vrhuncu, a ona je, htjeli mi to priznati ili ne, pokretačka snaga ovog svijeta.
Čini se da su vama i šezdesete odlične. Ni mjesec dana nakon zahvata vraćate se svom prirodnom ritmu, idete ovih dana na odmor, s kim?
- Idem u Dubai prijateljima, i to sama. Jako se radujem, imam divne prijatelje tamo, a Dubai je fascinantan. Obožavam taj red, čistoću, sigurnost i toplu klimu.
Kada se vraćate poslu, kakvi su vam glazbeni planovi za ovu godinu?
- Čim se vratim, počinje snimanje nove sezone showa "Tko to tamo pjeva?" i jako se radujem ponovnom susretu s ekipom. Iako je naporno, jer snimamo po dvije emisije dnevno i radni dan nam počinje već u šest ujutro, odlično se zabavljamo. Radim i na svom novom albumu koji će biti nešto potpuno novo, a imam i puno narudžbi za tekstove, tako da imam cijelu godinu isplaniranu. Tu su i koncerti, a odnedavno imam fantastičan bend, moje Alkare. Proširili smo repertoar i na velike hitove koje sam pisala za druge. Tu su i neizostavne Alkete, tako da je druženje i provod na našim koncertima prava ludnica.
Vaš zadnji album "Ljubav Nik" zvuči zrelije, smirenije, ali i vrlo osobno - u kakvoj je životnoj fazi nastajao?
- Nastajao je predugo, od puno singlova, ali je na kraju ispao kompaktan i poseban. Uvijek kad radim za sebe, progovaram na neki drugačiji, pjesnički način, jer ja sam ipak po prirodi pjesnikinja. Pjesme koje pišem za sebe su kao dnevnik i oni koji me znaju, znaju i kako su nastajale i kome su napisane, a vi ćete to saznati kad napišem memoare.
Kako izgleda vaš radni dan kad stvarate - imate li rutinu ili čekate inspiraciju?
- Ne čekam inspiraciju, dovedem se u nju. Moram biti sama, to mi je važno. Pisanje je jedna samotna rabota i iziskuje ulaženje duboko u nutrinu, ako ne želite pisati stupidne rime. A ja sam to uvijek prezirala. Ne pišem pjesme, već stvaram poluge od 24-karatnog zlata koje s vremenom samo dobivaju na vrijednosti. Poluge od kojih će živjeti i moj sin i moji unuci, a to je autorsko pravo na pjesme koje nadilaze vrijeme i ostaju zauvijek. To mi je baš nekidan rekao Branimir Mihaljević kada smo pričali o autorskom radu i o vrijednostima nekih pjesama. Nemoj od mene tražiti da poluge od 24 karata pretvorim u poluge od osam karata i mijenjati im vrijednost zato što je jeftinije modernije. Ako mi je Bog dao talent, svojim ga radom samo nastojim oplemeniti, tražeći od sebe uvijek više i kad me ne razumiju. Umjetna inteligencija može raditi neke aranžmane, muziku, ali ne može napisati tekstove koji pogađaju u dušu, koji su smisleni i imaju težinu. Konačno se može vidjeti što znače tekstovi u popularnoj glazbi, jer inače bi svi mogli pjevati, ali ne vjerujem da bi to bilo naročito uspješno. Osim toga AI se oslanja na skupljene informacije, na ono što već postoji, što znači da ipak ne može zamijeniti umjetnike koji su svojim djelima pokretali svijet. Ne vjerujem da AI može stvoriti novog Mozarta, Boba Marleyja, Bowieja, Dalija ili Picassa... Da sad ne nabrajam sve velikane koji su mijenjali svijet i stvarali pokrete svojom umjetnošću.
Kolika vam je sin Arian podrška, dijelite li s njim prve verzije pjesama?
- Naravno da dijelim. Iako radi potpuno drugačiju muziku, uvijek ga pitam za mišljenje i pogotovo za zvuk. On je producent i ima fantastičan osjećaj za glazbu još odmalena. Stvorio je i svoj prepoznatljiv zvuk, a to je u ovom poslu jako važno.
Kako on reagira na vašu energiju?
- Kako kad, ja sam nekad "too much" mama, a nekad "too much" Alka. Nije lako sa mnom.
Kakav mora biti vaš "gospodin savršeni"?
- Winnetou! A to ne postoji!
Prilaze li vam muškarci?
- Oni koji se ne boje, prilaze. Ali frajeri danas imaju jako glupe ulete. Najgori su mi oni koji mi šalju neke lascivne poruke u inboks, takve odmah blokiram. Ili neki frajerčine koji mi govore kako sam zgodna i možemo li na piće. Još samo da me pozovu na pizzu ili u kino. Takve sam brisala još u dvadesetima. Ne volim ljude bez stila, pogotovo frajere kojima se odmah kuži koje su im namjere. To mi je fakat degutantno. Nekad poželim da sam muško da im pokažem kako se to radi. Žao mi je ovog svijeta u kojem više nema romantike i pravog udvaranja. Romantična sam i volim da me frajer osvoji kao vitez tvrđavu.
Cher ljubi četrdeset godina mlađeg - možete li zamisliti da se vama to dogodi?
- Pa dobro, taj njen izgleda prilično zreo. Nemam nikakav odnos prema godinama. I s četrdeset sam imala dečka od 25. Nije to ništa spektakularno, ako se nađete na istoj valnoj duljini - ako ste emotivno, intelektualno i životno na istom nivou, ako vam se želje i interesi podudaraju. Veza s mlađim frajerom može samo pomladiti ženu, baš kao što je i veza sa starijim može postarati.
Styling: Versage Boutique Zagreb
Šminka: Laura Alex za JL Style
Snimljeno u Dermacare Experience Centar, Zagreb
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....