Zagrebačka kantautorica samo za Gloriju govori o faceliftingu - zašto ga je napravila i kod koga - te o životnim navikama, menopauzi, sinu Arianu i vezama s mlađim muškarcima
Iako tvrdi da su joj najbolje godine bile između tridesete i pedesete, kantautorica Alka Vuica živi punim plućima i danas, kad ima 64. No iz pete brzine nakratko je morala ubaciti u četvrtu, kako bi se u potpunosti oporavila od estetskog zahvata kojem se podvrgla početkom prosinca – faceliftingu. Mjesec dana nakon zahvata, zagrebačka glazbenica ekskluzivno za Gloriju otkriva kako je kirurškom metodom i modernom tehnologijom uklonila suvišnu kožu lica, vrata i podbratka te kako je tekao oporavak.
Kada smo u ožujku prošle godine s vama radili intervju, rekli ste: "Mislim da ću prije ili kasnije završiti na liftingu. Ali što ću s križima?" Što se promijenilo od tada?
- Bila sam konačno na liftingu u poliklinici Glumičić Medical Group i jako sam sretna i zahvalna Siniši Glumičiću što me pomladio, ali nježno i nenametljivo. Dugo sam se odlučivala na to, konzultirala, gledala frendice koje su bile, odlazila na više strana na konzultacije, ali Siniša mi je ulio najviše povjerenja. Posvetio mi je najviše vremena, objasnio što će mi napraviti, a ima i najviše iskustva. Postoje dvije opcije: SMAS face and neck lift/with SMASectomy i druga – deep plane face and neck. Prva je nježnija i živci su netaknuti, druga ide dublje i moraju se osloboditi retencijski ligamenti gdje su ujedno i živci. Siniša radi obje, ali je smatrao da je opcija SMAS, koju je nedavno imala i Kris Jenner, bolja za mene. I meni se učinilo ispravnim jer nisam htjela izgledati neprepoznatljivo, što se uglavnom dogodi nakon tog deep plane zahvata koji su mi drugi preporučili, a ja stvarno nisam htjela u ogledalu gledati neku drugu Alku i privikavati se na svoj izgled.
Je li vas bilo strah zahvata?
- Naravno! Nije to operacija koju morate napraviti, to je odluka, pa bih rekla da je više odgovornost nego strah. Nitko ne želi "poginuti" da bi izgledao ljepše. To su odluke koje se donose nakon dugog promišljanja. Ali u ovoj poliklinici sam prije zahvata morala napraviti pretrage koje dopiru do stoljeća sedmog. Ništa nije prepušteno slučaju!
Jesu li ožiljci vidljivi ili su vješto skriveni?
- Ožiljci su već sad, nakon mjesec i pol, jedva vidljivi, a bit će potpuno nevidljivi. To znam jer sam gledala kod svoje frendice, koja je isti zahvat imala prije dvije godine.
A križa? Kako njih liječite?
- Križa već godinama održavam kod svog dragog doktora Bućana u Poliklinici Ligament. Kao i većina ljudi moje profesije, imam herniju diska i česte upale ishijadičnog živca, kao i promjene u vratnoj kralježnici, suženje kanala, ali neću kukati. Bućan spašava i RoboCopa i mnoge naše sportaše, a tako i mene – posebno ako se ukočim prije nastupa. Jim Kerr, pjevač grupe Simple Minds, ukočio se prije zadnjeg nastupa u Zagrebu i htjeli su otkazati koncert. Prijatelji su ga doveli Bućanu i on ga je otkočio u par poteza. U ovim godinama najvažnije je imati dobre prijatelje i dobre doktore.
Živite li uredan ili rokerski život? Kakvi ste sa zdravom prehranom, cigaretama, alkoholom?
- Moj život nikad nije bio uredan – puno neprospavanih noći, rad u noćnoj smjeni, vino, cigarete, ali duh je važan. Energija mladosti je u duhu, prije svega, mada i tu najviše ima genetike. Bez obzira na to kada legnete, važno je dobro se naspavati. Ja sam uvijek živjela rokerski, ali i danas obavezno spavam osam do devet sati. Ako zbog obaveza propustim san koji mi treba, uvijek ga nadoknadim. Ne vježbam često, ali planiram intenzivnije opet početi, jer mi je pomlađeno lice dalo novu energiju.
Što kažete na onu Arsenovu: "Treba uredno starjeti, treba starjeti brže. Najgori su oni koji se dobro drže"?
- Ah, Arsen... On je bio nevjerojatno duhovit i nepopravljivi cinik. Obožavala sam njegove opaske, imamo sličnu vrstu humora. Ima i ona njegova koju obožavam: "Mlade treba kočiti!" Vjerujem da su oni koji se dobro drže trn u oku onima koji se drže loše, jer to je proces. Nije lako dobro izgledati u kasnijim godinama. Na tome treba raditi. To je trud i volja. Nije lako ni održavati kilažu s godinama, treba se odricati nekih stvari. Nije lako ni biti uspješan, veseo, pozitivan, moderan, obrazovan, produhovljen. Iza svega toga stoji trud i volja. Najlakše je odustati, ali ja to ne razumijem. Dok sam živa, trudit ću se.
Kako izgleda vaš radni dan kad stvarate – imate li rutinu ili čekate inspiraciju?
- Ne čekam inspiraciju, dovedem se u nju. Moram biti sama, to mi je važno. Pisanje je jedna samotna rabota i iziskuje ulaženje duboko u nutrinu, ako ne želite pisati stupidne rime. A ja sam to uvijek prezirala. Ne pišem pjesme, već stvaram poluge od 24-karatnog zlata koje s vremenom samo dobivaju na vrijednosti. Poluge od kojih će živjeti i moj sin i moji unuci, a to je autorsko pravo na pjesme koje nadilaze vrijeme i ostaju zauvijek. To mi je baš nedavno rekao Branimir Mihaljević kada smo pričali o autorskom radu i o vrijednostima nekih pjesama. Nemoj od mene tražiti da poluge od 24 karata pretvorim u poluge od osam karata i mijenjati im vrijednost zato što je jeftinije, modernije. Ako mi je Bog dao talent, svojim ga radom samo nastojim oplemeniti, tražeći od sebe uvijek više i kad me ne razumiju.
Kako se osjećala kad je skinula zavoje i ugledala svoje lice nakon faceliftinga, je li trpjela bolove nakon zahvata, primjećuje li okolina njezino novo lice, kako izgleda njezin idealan muškarac, ali i brojne druge zanimljivosti Alka otkriva u novom broju Glorije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....