Kad je regionalni hit-film "Svadba" doživio svoju zagrebačku premijeru - u čak osam krcatih dvorana, uz višeminutne ovacije nakon svake projekcije - cijela je filmska ekipa iz dvorane u dvoranu izlazila na naklon. No, jedan se trenutak posebno prepričava: elegantan, precizan, gotovo koreografski naklon Anđelke Stević Žugić. Toliko je bio sjajan da je redatelj Igor Šeregi odmah dao zadatak svim glumcima da na idućem izlasku pokušaju oponašati njezinu "školu naklona", što je veseloj atmosferi donijelo još smijeha. Jer takva se lakoća, baš kao i karizma, ne uči - ona se nosi. Skladna, energična i izrazito ženstvena, Anđelka je regionalnoj publici odavno poznata kao glumica koja komediju ne igra - nego je živi. Status miljenice nacije stekla je kultnom serijom "Andrija i Anđelka", jednim od najgledanijih televizijskih projekata u regiji, koji je godinama okupljao milijunsku publiku i iznjedrio replike koje su ušle u svakodnevni govor. Smijeh je bio ulazna točka - ali ono što je publiku zadržalo bila je prepoznatljivost, toplina i osjećaj da gleda nekoga tko govori "našim jezikom", čak i kad šuti. U novoj filmskoj komediji "Svadba", koja već sada nosi status regionalnog hita, Anđelka igra ženu koja je vlastiti identitet gotovo potpuno stopila s poslom - preciznu, kontroliranu, brzu. I baš tamo, između kaosa i odgovornosti, ponovno razoružava: duhovito i bez viška gesta. A kad se ugase reflektori, humor ne nestaje. Naprotiv, njezina organska komičnost izlazi na vidjelo i na Instagramu, gdje kratke, autoironične snimke redovito izazivaju salve smijeha i potvrđuju ono što publika već zna: Anđelka je smiješna i kad se ne trudi biti.

Za vrijeme snimanja filma Svadba, kaže, cijelo vrijeme je bila fešta

BILJANA BLIVAJS CROPIX

U privatnom životu jednako je prizemljena koliko i intuitivna. U drugom je braku, s Markom Žugićem, koji se ne eksponira javno i dolazi izvan glumačkog svijeta, a zajedno dijele svakodnevicu, putovanja i ljubav. Majka je dvoje djece, sina Jakše iz prvog braka i kćeri Čarne, između kojih je jedanaest godina razlike, pa s osmijehom kaže da živi paralelne svjetove: jedan tinejdžerski i jedan koji tek otkriva riječi, korake i ritam dana. Nedavno je započela i novo poglavlje preseljenjem u stan na beogradskom Vračaru, kvartu koji joj savršeno odgovara jer je istodobno živ i intiman. Novi dom još se slaže i mijenja, ali trenutno u njemu dominira Pepa Praščić scenografija i mnoštvo igračaka s potpisom dvogodišnje kćeri Čarne. Estetika joj je važna, moda joj je strast, ali ne diktat. Ormari nikad nisu dovoljno veliki za sve faze koje žena prolazi i to joj je, kaže, sasvim u redu. Možda je upravo u toj kombinaciji - između pozornice, kamera i obiteljskog doma, humora i odgovornosti, brige o svakodnevici i prepuštanja ljepoti života - tajna Anđelkine trajne privlačnosti. Ona ne pokušava balansirati život. Ona ga živi. I ponekad mu se, sasvim svjesno, nasmije. U razgovoru za Gloriju govori o filmu koji miriše na feštu, monodramama koje su postale kolektivna terapija, majčinstvu koje mijenja perspektivu, godinama koje donose mir i zašto danas više nego ikad vjeruje životu. Onom neurednom, neukrotivom i lijepom. Onom koji, kad ga prestaneš kontrolirati, počne plesati s tobom.

Film "Svadba" već se naziva regionalnom hit-komedijom jer s mnogo humora govori o obitelji, odnosima i kaosu koji svi dobro poznajemo. Kako biste vi opisali cijeli projekt - samo snimanje, atmosferu na setu - i tko je Gaga, žena koju u njemu igrate, iz vaše perspektive?

- Snimanje filma za mene je najviše nalikovalo na neku vrstu maturalca ili priprema s plesnom školom. Kao da imate trenere, profesore, obaveze i pravila ponašanja, ali sve je to nekako lakše jer ste okruženi svojim ljudima. Znaš da moraš dati maksimum, ali ti ništa nije teško jer je oko tebe stalno smijeh, energija, radost, akcija. Spavali smo malo, ali to nije smetalo jer je sve vrijeme bila neka vrsta fešte. I da, slušao se Magazin. U velikim količinama. To je bila moja verzija raja. Gaga, koju igram, s druge strane, ne djeluje kao žena koja se zabavlja. Ona je desna ruka ministra vanjskih poslova, netko tko je vlastiti identitet gotovo potpuno poistovjetio s poslom. Život joj se odvija u funkciji odgovornosti, brzih odluka i stalne kontrole. Problemi obitelji za koju radi postaju njezina osobna misija. Ona je žena brze akcije i još brže reakcije sve dok joj netko ne… zaustavi pogon. Tu ću stati, da ne kvarim užitak gledanja. Vjerujem da će publika film prepoznati jer se svi, na ovaj ili onaj način, prepoznajemo u tom obiteljskom kaosu.

Anđelka kaže kako je sve više zanima produkcija

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Kad se vratite mislima u svoje djetinjstvo, koje slike, mirisi i osjećaji vam prvi dolaze pred oči? Kako biste opisali atmosferu u kojoj ste odrastali i što je iz tog razdoblja najviše oblikovalo osobu i glumicu kakva ste danas?

- Odrasla sam u Požarevcu, u obitelji trgovaca, skromnih, poštenih i vrijednih ljudi. Kod nas se znalo što je rad, što je riječ i što je obraz. To su bile jasne koordinate od kojih se nije odstupalo. Djetinjstvo pamtim po osjećaju sigurnosti. Po stalnim rečenicama poput "pokupi igračke" i "nemoj vikati po trgovini", ali i po puno smijeha, igre, mašte. Bila sam dijete koje stalno nešto glumi, imitira, izmišlja. Ukratko, mala napast s velikom maštom. Danas shvaćam koliko je taj osjećaj stabilnosti bio dragocjen. Dao mi je temelj s kojeg sam kasnije mogla riskirati, istraživati i ne bojati se pogreške. Bez tog temelja teško je biti slobodan - i kao čovjek, i kao glumica.

Kako je gluma uopće ušla u vaš život? Je li to bio plan, poziv ili nešto što vas je zateklo?

- Gluma me pronašla rano, iako tada nisam zna­­la da se to tako zove. Znala sam samo da vo­­lim biti netko drugi - što će se kasnije ispostaviti kao profesija, a ne dijagnoza. Prijemni is­­pit bio je težak, emotivan, iscrpljujući… i vr­­lo skup za živce mojih roditelja. Ali kad sam ušla u taj svijet, imala sam osjećaj da sam ko­­načno na svom mjestu. Nisam došla zbog reflektora, nego zbog potrebe da razumijem lju­de i sebe kroz njih. Da se igram i od toga živim.

Prijateljstvo joj je ključno u životu

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Majčinstvo često potpuno promijeni način na koji doživljavamo vrijeme, uspjeh i sebe same. Kako je ono oblikovalo vašu svakodnevicu i vaš život? Koja je razlika u odgoju sina Jakše i kćeri Čarne i kako se njih dvoje slažu?

- Oni su praktički dvoje jedinaca, razlika između njih je jedanaest godina. Nisam imala velika očekivanja kada je njihov odnos u pitanju, ali ono što danas vidim potpuno me razoružalo. Različiti su karakteri, beskrajno šarmantni (gle čuda da majka to kaže za svoju djecu), svoji. Vole se, paze se i čini mi se da će jedno drugo uvijek čuvati. A mislim da je upravo to najvažniji zadatak koji smo moj suprug i ja imali kao roditelji.

Kada se danas osvrnete na svoju karijeru, u kojoj ste životnoj i glumačkoj fazi? Osjećate li više mira u sebi ili ste tek sada dovoljno hrabri da birate ono što vas istinski veseli?

- Mislim da hrabrost dolazi upravo iz mira. A mir dolazi iz sigurnosti - ne samo egzistencijalne nego i emocionalne. U mom slučaju to su obitelj, dom i prijatelji. Tu sam se pronašla, tu se punim, tu dajem. I zato danas imam hrabrosti vjerovati životu. Da ćemo zajedno smisliti nešto dobro, čak i kad ne znam točno što.

Publika vas voli jer u vašim ulogama često prepoznaje stvarni život - i njegove smiješne, ali i ranjive trenutke. Osjećate li danas veću potrebu nasmijati ljude ili ih kroz likove i emotivno zagrliti?

- Osjećam potrebu da se bavim temama koje su važne, ali i lijepe. Temama koje postavljaju pitanja, koje pomiču fokus i otvaraju prostor za razmišljanje, ali na način koji je pitak. Po potrebi sarkastičan, ironičan, duhovit, topao. I u životu i u umjetnosti čini mi se da nam je lakše ako pokušamo pronaći motiv da stvari gledamo s vedrije strane. Ne bježati od problema, ali im ne davati svu moć. Kako kaže ona legendarna rečenica: "Always look on the bright side of life".

Već godinu dana prakticira jogu

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Vaše monodrame imaju poseban, gotovo ispovjedni ton i snažnu žensku energiju. Što vam je rad na njima donio, ne samo profesionalno, nego i osobno?

- Osim što su mi monodrame, naravno, posao, donijele su mi osjećaj pripadanja. Nakon nekoliko godina igranja po regiji, u svim tim gradovima i državama, osjećam se kao da sam na svom terenu. Kao da je svaki od tih gradova pomalo moj. Imam osjećaj da sam u svakom mjestu ostavila mali dio sebe, ali i da sam iz svakog ponijela nešto natrag. Taj dijalog s publikom, ta bliskost, neprocjenjiva je.

Turneje po Hrvatskoj i regiji s monodramom "Što me opet snađe?" još su jednom potvrdile koliko vas publika ovdje doživljava svojom. Što vam ta neposredna razmjena energije znači i koje ste spoznaje o ljubavi i odnosima kroz taj projekt dodatno osvijestili?

- To su teme koje nikada do kraja ne "doktoriraš". Kad pomisliš da si sve shvatio i pronašao formulu, dogodi se banalna svađa i sve se raspadne. Ali važno je shvatiti da nismo sami. Da ljudi, stotinama kilometara udaljeni, različitih nacionalnosti i uvjerenja, imaju iste probleme i iste dileme. I da nam je, na kraju, svima potrebna ista stvar - ljubav.

Uloga u seriji "Andrija i Anđelka" obilježila je jednu generaciju gledatelja i otvorila vam vrata cijele regije. Kako danas gledate na tu Anđelku s početka karijere i u čemu je tajna golemog uspjeha serije?

- Ne znam u čemu je tajna, ali znam koliko smo se svi smijali i uživali u tom procesu. Ta energija nije mogla ostati zatvorena - jednostavno je pronašla put do publike i prelila se preko ekrana.

U brzom ritmu snimanja, proba i putovanja, imate li neke male rituale brige o sebi?

- Već godinu dana prakticiram jogu i puno mi znači. Često i na putovanjima imam online satove. Kad god mogu, odlazim na masaže. Ali najviše se regeneriram na putovanjima sa suprugom i u druženjima s najboljim prijateljima. To su trenuci u kojima se stvarno punim, moj eliksir mladosti i sreće.

Koliko su vam danas važni unutarnji mir, duhovnost i rad na sebi? Postoje li alati ili prakse koje vam pomažu da ostanete stabilni u svijetu koji često nije nježan?

- Mene sebi uvijek vraćaju tišina, djeca i dobar, iskren razgovor - onaj nakon kojeg ti nije nužno lakše, ali ti je jasnije. Vjerujem u psihoterapiju, u rad na sebi i u to da nisu svi problemi za kavu s prijateljicom. Bila sam na terapiji i smatram da je to jedna od najzdravijih odluka koje čovjek može donijeti. Za mene je to servis za dušu. Meditacija, priroda, čitanje, šetnje - pa čak i kvalitetno kukanje - sve to pomaže. A najviše me vodi želja da budem emocionalno prisutna majka i normalan čovjek u nenormalnim okolnostima.

Odrasla je u Požarevcu, u, kako kaže, obitelji trgovaca, skromnih, poštenih i vrijednih ljudi

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Tema starenja često je osobito osjetljiva u javnom prostoru, posebno za žene koje su stalno "pod reflektorima". Kako vi danas doživljavate starenje, s kojim strahovima, ali i s kakvom mudrošću?

- O starenju sam počela ozbiljno razmišljati u trenutku kad sam shvatila da alternativa zapravo nije baš sjajna. Dostojanstveno se stari kada čovjek njeguje radoznalost, smisao za humor i unutarnji mir, a ne samo kreme s obećanjima. Godine danas osjećam po nečemu sasvim drugom: po tome što mi se sve manje objašnjavaju gluposti, a sve više se cijeni tišina. Naravno da strah postoji, pogotovo jer je istina da glumice javno stare. Mi nemamo bore, mi imamo "premijere po sezonama". Ali trudim se to doživjeti kao dokaz da sam živa, a ne kao kvar na sustavu.

Što za vas danas znači ženstvenost, a što ljepota - u vremenu koje često nameće vrlo nerealne standarde?

- Ženstvenost je kada žena ne mora ulagati napor da bi bila primijećena, nego jednostavno jest. Ljepota, i ženska i muška, dolazi iz autentičnosti. Iz načina na koji netko nosi sebe, a ne samo odjeću. Kad netko uđe u moj prostor, prvo primijetim oči i energiju. Ako toga ima - sve ostalo je bonus. Ako toga nema, uzalud i genetika i fileri.

Postoje li teme, uloge ili formati koje još niste istražili, a osjećate da vas danas posebno privlače - možda nešto potpuno neočekivano?

- Zanimaju me online formati i često razmišljam o nekom novom pothvatu. Definitivno zaostajem za trendovima i nemam potrebu slijepo ih pratiti, ali želim biti prisutna. TikTok mi je, primjerice, i dalje velika misterija. Jako me zanima i dječji program. Na HRT-u postoje zanimljivi projekti, dok je u Srbiji to, nažalost, svedeno na minimum. Voljela bih da se to promijeni i da na tom području mogu nešto napraviti.

Kad razmišljate o budućnosti, što vas danas najviše zanima - i profesionalno i osobno? Postoje li snovi koji su se tek sada pojavili?

- Sve više me zanima produkcija. Želim stvarati projekte koji imaju smisla, koji nisu samo "da se nešto snimi", nego da se nešto i kaže. Gluma je moja prva ljubav, ali produkcija mi danas dođe kao zrelija faza veze: manje leptirića, više odgovornosti.

Mala kuća s vrtom, gramofon, kućno kino, djeca i unuci koji dolaze bez najave, kava koja traje sat vremena - tako zamišljam neku daleku budućnost

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Kad zamišljate 2026. kao novo poglavlje svog života - kako biste je izmaštali? Što si želite, i sebi i svojim voljenima?

- Da svi živimo moj omiljeni citat dragog prijatelja Slavka Beleslina: "Život je lijep, a ljudi dobri."

Kako izgleda vaša idealna slika duboke starosti, ako je smijete zamisliti bez straha?

- Mala kuća. Gramofon. Kućno kino. Djeca i unuci koji dolaze bez najave. Kava koja traje sat vremena. Mali vrt. Tijelo koje možda škripi, ali duša koja i dalje ima smisla za šalu. I onaj miran osjećaj: "Dobro. Bilo je kaotično, ali vrijedilo je."

Kada biste danas mogli nešto promijeniti - biste li? Ili vjerujete da nas upravo pogreške čine onim što jesmo?

- Naravno da bih neke stvari danas napravila drugačije. I naravno da postoje odluke koje bih voljela da sam donijela pametnije, a ne emotivnije. Ali da je bilo drukčije - ne bih bila ova verzija sebe. Učim si opraštati. Ide sporo, ali ide. Kao dial-up internet: traje, ali stigne.

Koliko su vam prijateljstva važna danas i kako se vaš odnos prema ljudima mijenjao s godinama?

- Neki od mojih najbližih ljudi jesu iz struke, ali nisu mi prijatelji zato što su glumci, nego zato što su ljudi koji znaju šutjeti kad treba i smijati se kad je najteže. Prijateljstvo mi je ključno. Kako godine prolaze, krug se sužava, ali kvaliteta raste. Manje ljudi - više istine. Manje drame - više kave.

Make-up i frizura: Jasmina Horvatić za JL Style

Styling: Ana Strizić

Odjeća: Garderoba Store/Privatno vlasništvo

Snimljeno u Interi