Kultna televizijska emisija o ljubimcima početkom godine proslavila je 36. rođendan, a to je bio i više nego dovoljno dobar razlog da na razgovor pozovemo njezinog osnivača i voditelja.
"Moje je djetinjstvo bilo ispunjeno životinjama – imali smo pse, mačke, djed je dugi niz godina imao lisice koje su ostale bez majke pa ih je spasio iz šume, jazavca, srne i srndače i prije nego što sam se ja rodio. Mi smo obitelj koja cijeli život ima životinje pokraj sebe i u sebi", prisjeća se na početku svoje priče Antun Ponoš (61), doktor veterine i voditelj kultne televizijske emisije "Kućni ljubimci" koja se na malim ekranima prikazuje već 36 godina i koja je, donoseći zanimljivosti iz svijeta kućnih ljubimaca kroz uspješan spoj edukativnih i zabavnih sadržaja, stekla velik broj poklonika svih uzrasta.
U programu Hrvatske radiotelevizije dosad je emitirano 1816 njezinih emisija uz koje su odrasle brojne generacije, koje su imale priliku učiti kako se odnositi prema životinjama, a sve u cilju izgradnje humanijeg svijeta. Među gledateljima emisija je postigla popularnost predstavljanjem ljubitelja životinja i svih vrsta kućnih ljubimaca, savjetima o uzgoju i njezi, veterinarskim savjetima i pomaganjem vlasnicima u rješavanju mnogih problema, a zaštitni joj je znak oglašavanje izgubljenih i nađenih životinja, čime "Kućni ljubimci" i HRT izravno pomažu njihovu udomljavanju i zbrinjavanju, na što je Antun posebno ponosan.
Dolazak u Zagreb na studij veterine za njega je bio, kako danas kaže – potpuno prirodan nastavak onoga što je već živio u svom rodnom Nuštru i Slavoniji. Tijekom petogodišnjeg studija veterine neumorno je zbrinjavao napuštene životinje, liječio ih, hranio i udomljavao, često ih dovodio u stan koji su mu kupili roditelji – majka Julijana i otac Ante, od milja zvan Tonča, koji su radili u Njemačkoj pune 33 godine, danas oboje nažalost pokojni. Bio je uključen i u rad udruga koje se bave zaštitom životinja. "Imao sam po dvadesetak mačaka, a uz to uvijek dva ili tri psa. To mi je bilo normalno", prisjeća se Antun, danas ponosni vlasnik psića Lobe i mačka Grge, koji se od njega odvajaju u rijetkim trenucima.
Od oglasa za motor do emisije
Krajem 1989. godine, gotovo slučajno, ušao je u televizijski svijet, kada se uputio do Zagrebačkog velesajma s namjerom da u televizijskom oglasniku tadašnje Z3 Televizije oglasi svoj mali motor koji je htio prodati, kada mu je sinula ideja o emisiji.
"Kao da sam dobio neku poruku u glavi koja me nagnala da se vratim i pitam mogu li raditi emisiju o životinjama. Predstavio sam se tadašnjim šefovima Velimiru Đuretiću i Egonu Šoštariću, izložio svoju ideju i dobio pozitivan odgovor ukoliko skupim dvadeset sponzora, što sam i uspio. Bez ikakvog medijskog iskustva, ali s jasnom idejom i podrškom, nastaje emisija koja će obilježiti desetljeća", govori Antun.
Prva epizoda emitirana je 20. siječnja 1990. godine. "Bez pripreme, bez iskustva, usudio sam se stati pred kameru", smije se Antun, dodajući kako mu je od samog početka cilj bio pomoći nezbrinutim životinjama. Emisija, koja je od početnog naziva "Pomozi mi" ubrzo prerasla u "Kućne ljubimce" i do danas je, kako procjenjuje, pomogla u udomljavanju više od sto tisuća životinja. "Ni nakon 36 godina nisam izašao iz tog filma. Najdraže mi je kad mi ljudi kažu da su baš preko emisije pronašli svog ljubimca. To mi ispunjava dušu", priznaje Antun.
Iako iza sebe ima više od tri desetljeća televizijskog iskustva, kaže da nema velikih izazova koji mu predstavljaju problem, eventualno stalno praćenje digitalnih i tehnoloških dostignuća, no tehnologija je nit koja se provlači kroz cijeli njegov profesionalni i privatni život, od prvih analognih dana, preko prelaska na digitalnu produkciju, do današnje fascinacije umjetnom inteligencijom.
"Nekad smo neke stvari radili po dva ili tri dana, a danas ih rješavamo u minutama. To je pomalo zastrašujuće, ali mene to iskreno veseli", priznaje Antun koji umjetnu inteligenciju vidi kao neizbježan korak naprijed. "To je nešto s čime se ne možete boriti. Kao i pametne telefone, morate to prihvatiti i naučiti koristiti".
Roditelji u Njemačkoj
Takav Antunov odnos prema novome i tehnologiji nije slučajan. Oduvijek je bio znatiželjan, volio je promatrati ljude oko sebe i svijet koji se mijenja. Danas svakodnevno proučava nove alate, kamere i mogućnosti koje mijenjaju televizijsku produkciju, kupio si je nedavno čak i pametne naočale, a tu mu je ljubav prenio otac Ante.
"On je kao strojobravar radio u Njemačkoj, u jednoj velikoj tvrtki koja je proizvodila elektroniku i tehnologiju za Japance. Mama je radila u Gethaldusu, a jedno vrijeme također u elektroničkim firmama. Tako da je sve to meni bilo blisko jer bih ih ja slušao, gledao, promatrao. Čak sam mjesec i pol dana radio u majčinoj firmi kao student i to mi je bio prvi ozbiljniji posao. Bilo mi je fascinantno gledati sve te strojeve i modernizaciju u to vrijeme", prisjeća se.
Roditelji su mu se u Njemačku preselili pet godina nakon njegova rođenja, a Antun i njegov tri godine stariji brat Đuro ostali su živjeti u Nuštru s djedom i bakom koji su brinuli o njima.
"Baka Adela i djed Đuro su brinuli o nama. Roditelji su dolazili kući svaka tri mjeseca, a i mi smo njih posjećivali u Stuttgartu gdje su živjeli. Provodili smo tamo blagdane i školske praznike pa se vraćali u Hrvatsku. Ja sam htio živjeti s mamom i tatom, ali uvijek bi mi govorili da će se vratiti i da nema potrebe za time. Tako je i bilo, ali mi je Njemačka ostala u lijepom sjećanju jer je to bio jedan sasvim drugi svijet za mene", govori.
Kada god može, vraća se u svoj Nuštar gdje sudjeluje u kulturnim i društvenim događanjima, organizira biciklijade, koncerte i razne priredbe, od maškara do obljetnica matura na koje se svi kolege rado odazovu, a u središtu svega stoji njegova obitelj pa se druži s bratom i njegovim ljubimcima.
"Najveća podrška u životu uvijek mi je bila obitelj. Posebno roditelji, koji su mi omogućili sve – od stana i automobila do kamera i opreme nužne za emitiranje prvih epizoda emisije. Ta podrška bila je temelj na kojem sam gradio sve. Jednako važnim smatram i ljude s kojima sam radio i još uvijek radim, ekipe koje su kroz godine rasle zajedno s emisijom i bez svih njih ništa od toga ne bi bilo moguće", zaključuje.
Obitelj kao podrška
Granica između posla i privatnog života kod Antuna gotovo da ne postoji. U slobodno vrijeme često traži nove teme, dogovara snimanja i komunicira s ljubiteljima životinja.
"Završim jednu emisiju i već moram imati spremnu sljedeću", objašnjava. Ipak, ravnotežu i mir pronalazi u druženjima s obitelji, prijateljima, šetnjama s ljubimcima i malim, spontanim trenucima veselja, tematskim zabavama koje s užitkom priprema, pa čak i u izlascima iz vlastite zone komfora, poput sudjelovanja u pjevačkom showu "Zvijezde pjevaju" u kojem je sudjelovao 2022. godine. "Nisam se proslavio, ali sam stekao lijepa iskustva", priznaje s osmijehom.
Posebno mjesto u njegovu životu danas imaju djeca – blizanke Tena i Lorena (32) i sin Leon (27) koje je dobio sa svojom suprugom Snežanom, profesoricom muzikologije. Iako djeca nisu krenula njegovim profesionalnim putem, ponosan je na njihove izbore i smatra da svako zvanje nosi jednaku vrijednost. Zajedničko vrijeme ispunjeno im je razgovorima o svakodnevici, izletima, ljubimcima i, naravno, tehnologiji. "Volim im pokazivati nove stvari, sve ono što dolazi i što će nam promijeniti način života", kaže. Tena je profesorica engleskog jezika i sociologije, Lorena je profesorica hrvatskog jezika i muzeologinja, dok je Leon izabrao studij psihologije, a uz to je i veliki zaljubljenik u trap glazbu i svojevremeno je u tim krugovima bio poznat pod umjetničkim imenom Palac.
Antunova i Snežanina ljubavna priča, pak, započela je gotovo filmski. Poznavali su se još kao djeca. "Mi smo Slavonci, ona je rodom iz Vukovara, a u Nuštru je imala baku i rodbinu. Cijelo je djetinjstvo dolazila u Nuštar, prolazila pokraj moje kuće, družili smo se u njezinoj ulici u koju sam odlazio samo zbog nje, no nakon upisa u srednju školu, svatko je otišao na svoju stranu. Ona je otišla u Osijek, ja u Vinkovce, a potom smo oboje upisali fakultete u Zagrebu. I tako smo se i sreli u vlaku, tražio sam slobodno mjesto za sjesti i taman našao jedno u njezinom kupeu, nasuprot nje. S obzirom na to da su prošle godine i godine od našeg posljednjeg susreta, podsjetio sam je na našu mladost, svega se sjetila i ljubav se ponovno rodila u pet minuta. Bili smo sedam godina u vezi, vjenčali se i naša slavonska ljubavna priča i dalje živi", sa smiješkom govori Antun o svojoj supruzi.
Veterinarska ordinacija
Iako nikada nije radio kao doktor veterine, njegovo se zvanje provlači kroz sve sfere života, a 2016. godine pokrenuo je i emisiju "Veterinarska ordinacija" koja se prikazuje na devet lokalnih televizija koje podržavaju njegov rad. U njoj prati liječenje kućnih ljubimaca i rad kolega veterinara, posjećuje ih, snima vlasnike, radi intervjue u studiju u kojem je i nas ugostio. "Mislio sam kako ću i sam jednog dana otvoriti ambulantu i raditi kao veterinar, ali vjerujte mi, svaki dan u mom životu je ispunjen i popunjen da nije bilo dovoljno vremena za to. Zato to nadoknađujem u svojim emisijama. Veterina je u meni, prisutna je, osim ljubavi prema životinjama, implementirana je u moj posao. Bezbroj puta smo na terenu vidjeli ozlijeđenu životinju i pomogli joj na licu mjesta", govori Antun.
Kada se osvrne unatrag, kaže da ne bi mijenjao apsolutno ništa. "Sve bih isto napravio, čak i više. Mislim da je ovo što ja radim božja misija, nikad se nisam zaustavio i mislim da ću ovo što radim, raditi dok sam živ. Jer ne znam kako bi izgledao moj život da ne spašavam životinje", zaključuje Antun.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....