U serijalu (un)spoken poznate dame otvoreno govore o iskustvima s društvenih mreža – negativnim komentarima, riječima koje su ih povrijedile, ali i onima koje su im vratile vjeru u ljude. Cilj serijala je potaknuti razgovor o važnosti empatije i međusobne podrške te podsjetiti da svi možemo biti saveznici u stvaranju boljeg online okruženja.
U novoj epizodi serijala (un)spoken razgovaramo s glumicom Katarinom Madirazzom, koja je tijekom godina na društvenim mrežama izgradila zajednicu na kojoj je, kako kaže, iznimno zahvalna. Iako zbog obiteljskih i poslovnih obaveza ne uspijeva uvijek biti aktivna koliko bi željela, trudi se odgovoriti na poruke svojih pratitelja, a neka su virtualna poznanstva s vremenom prerasla i u stvarna prijateljstva.
"Ne mogu reći da sam super popularna i da imam jako puno pratitelja, ali imam stvarno divne ljude i jednu prekrasnu zajednicu. Voljela bih biti aktivnija, ali uz obitelj i posao jednostavno ne stignem. Puno poruka ni ne vidim odmah pa nekad odgovorim tek nakon nekoliko mjeseci. Zato se svima uvijek ispričavam, ali stvarno sam zahvalna na svakome tko mi se javi", kaže Katarina, prisjećajući se i pratiteljice koju je upoznala tijekom sudjelovanja u showu "Zvijezde pjevaju".
"Javila mi se i rekla da bi jako voljela doći na snimanje, a kako je tada bila u Zagrebu, pozvala sam je da ide sa mnom. Skupa smo sjedile u publici. Takve stvari pokazuju da se na društvenim mrežama mogu stvoriti i prava prijateljstva."
Ipak, uz lijepe poruke i podršku dolaze i negativni komentari, za koje Katarina vjeruje da ih ljudi često ne bi izgovorili kada bi se s osobom našli licem u lice. Jedan od prvih takvih komentara koje pamti posebno ju je pogodio jer nije bio usmjeren na njezin posao, već na nju kao osobu.
"‘Koje su im ovo zvijezde? Za većinu njih 90 posto ljudi nije ni čulo. Dosadni su i iritantni, pogotovo ona Katarina s kreveljenjem i baljezganjem.‘ Tada sam se prvi put susrela s takvom vrstom komentara. Sjećam se da sam se pitala jesam li stvarno tako iritantna, trebam li se promijeniti. Govorili su mi da ne čitam komentare, ali naravno da sam ih čitala. Danas na to gledam drukčije, ali tada me zaista pogodilo."
Jedan komentar na račun izgleda, pak, danas pamti s puno više humora. Nakon što je svojedobno rekla kako zbog profesije kojom se bavi ne bi išla na botoks, netko joj je poručio: "Kao ne bi na botoks, ali nos je mogla operirati."
"Sjećam se da mi to čak nije bio toliko negativan komentar jer sam ja uvijek mislila da imam velik nos. Zapravo mi je, koliko god bio negativan, bio kao kompliment jer sam pomislila: ‘O, mislite da sam operirala nos?‘ Tako da mi je to bilo više smiješno. Bude svega među tim komentarima i nekad je najbolje jednostavno se ne osvrtati."
Srećom, mnogo više od takvih komentara znače joj poruke ljudi koji je godinama prate. Posebno ju je dirnula poruka pratiteljice Dee iz Srbije, koja joj se redovito javlja, šalje mailove, poruke i poklone.
"‘Ponosna sam na tebe zbog svega što si postigla u svom životu. Hvala ti što si bila uz mene kad mi je to najviše trebalo. Sada bih željela da ti kažem da isto toliko koliko si se trudila da budeš divna prema meni, toliko divna budeš i prema svom djetetu. Jer ti si Kate i ja vjerujem u tebe i znam da ćeš uspjeti što god zamisliš.‘ Meni je to dirljivo i stvarno mi je lijepo to čuti i pročitati", priznala je Katarina
Katarina smatra da bi društvene mreže bile mnogo ugodnije mjesto kada bismo prije objavljivanja komentara razmislili kako bi iste riječi djelovale na nas. Posebno kada je riječ o osobi koju uopće ne poznajemo.
"Definitivno trebamo dvaput promisliti prije nego što nešto napišemo. Ja uvijek, kada nešto tipkam, razmišljam kako bih se osjećala da ja to pročitam. Voljela bih da možda i drugi tako razmišljaju – kako bi meni bilo da dobijem takav komentar, bih li ga shvatila pozitivno ili negativno, je li to stvarno konstruktivna kritika i moramo li to zaista napisati baš tako?"
Na kraju razgovora otkrila je i što za nju znači biti saveznica – osoba koja pruža podršku, ali se ne boji iskreno reći kada griješimo.
"Za mene je to neka vrsta oslonca i podrške, zapravo prijatelj i u najtežim i u dobrim trenucima. Ne mislim da je saveznik onaj koji ti uvijek govori da si u pravu i da je sve što radiš dobro. Svi griješimo i saveznik je i onaj koji će ti na lijep način reći: ‘Nisi baš ovo dobro napravio, u krivu si.‘ To je pravi prijatelj na kojeg se možeš osloniti i kojem potpuno vjeruješ." Jer upravo takvu vrstu podrške možemo prenijeti i u online svijet – birajući iskrenost i empatiju umjesto osuđivanja i vrijeđanja.
Snimano u prostoru galerije Kolekcionart, uz radove umjetnice Mihaele Rašice
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....