Sonja Anić Jurica, glavna dežurna liječnica na Odjelu neonatologije Petrove bolnice u trenutku kad je zatreslo vodila je akciju spašavanja nedonoščadi.
- Prošla je godina dana od potresa, a ja sam sretna jer nijedan od 26-ero palčića koji su se tog jutra zatekli u Petrovoj nisu imali zdravstvenih problema zbog iznenadne selidbe u KB Dubrava tog jutra. Njihovi roditelji povremeno mi šalju fotografije i poruke koje me uvijek razvesele. Otada je kroz naš odjel prošlo 200 novih palčića, no još se nismo vratili u naš stari prostor, koji je teško oštećen. Popucali su zidovi i narušena je statika tog dijela zgrade pa smo trenutačno smješteni u nešto skučenijem prostoru u drugom krilu Petrove. Dobili smo mnoštvo donacija u prethodnih godinu dana pa smo kupili nove inkubatore, respiratore, monitore za promatranje vitalnih funkcija nedonoščadi... Kad će obnova zgrade, ne znam.
Čitajte i: Liječnica koja je spašavala Palčiće u Petrovoj: ‘Još uvijek imam osjećaj da je potres i kad nije...‘
- U trenutku kad je Sisačko-moslavačku županiju pogodio prvi, slabiji potres, bila sam u istoj sobi za dežurne liječnike kao i kad je bio zagrebački, pa su mi se u sekundi vratile stare slike. Srećom, kod nas nije bilo štete, kao ni za vrijeme drugog, najsnažnijeg potresa na tom području. Kad danas razmišljam o svemu, pomislim da smo mi u Petrovoj uistinu imali sreće, a hvata me tuga kad se sjetim ljudi u Petrinji, Glini i Sisku - jer mnogi od njih nisu. Nadamo se da se ništa slično neće ponoviti.
Ivona Baniček: U nevolji se poznaju junaci
Magistrica geologije i alpinistica Ivona Baniček koja je nakon zagrebačkog potresa okupila stotinjak penjača volontera i s njima uklanjala opasnosti što su prijetile s krovova, razočarana je što su rupe od skinutih dimnjaka još otvorene.
- Prošlo je već godinu dana otkako se uzdigla potresna prašina iznad slomljenog grada i po krovovima se zakotrljali porušeni dimnjaci te pali na tavane i na ulice. Mi ljubitelji visina tada smo se organizirali u 24 sata i krenuli pomagati, a svima nam je to bio prvi uspon na vrhove zgrada. Skinuli smo na stotine polomljenih dimnjaka, no te rupe stoje i danas.
Čitajte i: Anđelice zagrebačkih krovova: Hrabre djevojke iskoristile su ljubav prema visini za pomoć drugima
- Organizirana sanacija grada još nije počela, samo raste frustracija građana - zbog neuzvraćenih poziva raznoraznim službama i agencijama, uz osjećaj da su prepušteni sami sebi. Ovogodišnji potres dodatno je uzdrmao grad, ali i razotkrio svu neimaštinu, dugogodišnje zapostavljanje i lošu poslijeratnu obnovu Banovine. Opet su se pozivu u pomoć odazvali volonteri penjači, speleolozi, visinski radnici, visokogorci i planinari, koji su poučeni iskustvom sa zagrebačkih krovova sanirali trošne kućice i obiteljske domove u Sisačko-moslavačkoj županiji.
- No, kao društvo ništa nismo naučili iz zagrebačkog potresa - i dalje ista neaktivnost i neorganiziranost sustava. Ali se zato volontersko srce dodatno dokazalo i zakucalo cijelom Hrvatskom. Pomoć je stigla sa svih strana, a ljudi su se angažirali na lokalnoj razini, koja se na kraju pokazala najdjelotvornijom. Zaključak? Nakon dvije elementarne nepogode, ljudskih i materijalnih žrtava, shvatili smo značenje riječi - empatija i pomoć bližnjima. U nevolji se poznaju junaci, a protekla godina ih je iznjedrila pregršt. Neka nam služe kao inspiracija za djelovanje u godini ispred nas.