Komunikacijska stručnjakinja i voditeljica Irina Čulinović s dobro raspoloženim društvom nezaboravno se provela u egipatskoj Hurghadi gdje je uživala u bogatoj trpezi, ronjenju, masažama, ludim vožnjama po pustinji i - pokušaju jahanja deve.
U Egiptu sam već bila, ali davno, još 2009. godine, i to na jednom potpuno drugačijem putovanju. Tada sam ga doživjela kroz prizmu povijesti: od Kaira i piramida do Luxora te krstarenja Nilom. To je bio intenzivan, istraživački tip putovanja u kojem smo upoznali onu autentičnu, ‘staru‘ dušu Egipta. Ovaj put tražila sam nešto sasvim drugo. Trebao mi je bijeg od svakodnevice, ali ne bilo kakav, htjela sam destinaciju koja je dovoljno egzotična da ima taj osjećaj ‘daleko sam od svega‘. Tražili smo pravi odmor. U tom smislu, Hurghada se pokazala kao idealan izbor. Presudila je i činjenica da je moj prijatelj Beni tamo već bio nekoliko puta, i to baš u hotelu koji smo na kraju i odabrali, pa smo imali dodatnu sigurnost da znamo što nas čeka. A iskreno, nakon zagrebačke zime, ideja o temperaturama koje su već u ožujku gotovo ljetne bila je više nego primamljiva. U tom trenutku kombinacija mora, sunca, plaže, bazena i mogućnosti da ubacimo i poneku avanturu poput pustinje ili ronjenja zvučala je kao savršen balans.
S obzirom na poslovne obveze i tempo života, ožujak se pokazao kao idealan termin za jedan takav mali bijeg od stvarnosti, dovoljno rano da ‘uhvatimo‘ sunce, a opet taman da se resetiramo prije svega što nas čeka dalje. Letjeli smo iz Budimpešte prema Hurghadi, što se pokazalo kao vrlo praktična opcija. Put je prošao gotovo bez ikakvih poteškoća, osim jedine male ‘avanture‘, kašnjenja leta od oko tri sata na polasku. Iskreno, to nam nije pokvarilo doživljaj, tri sata su proletjela uz natjecanje u pogađanju poznavanja zastava svijeta. Srećom po mene, budimpeštanski aerodrom me nije impresionirao, što je bilo dobro za moj novčanik. Letjeli smo s egipatskom čarter-kompanijom Nile Air, koja je druga po veličini u Egiptu, i moram priznati da me ugodno iznenadila, sve je bilo vrlo korektno i profesionalno, od same organizacije do usluge u avionu. Mnogi još uvijek imaju određene predrasude o sigurnosti putovanja u Egipat, ali naše iskustvo bilo je potpuno suprotno. Tijekom cijelog boravka osjećali smo se sigurno, opušteno i dobrodošlo, bez ijedne neugodne situacije. Zapravo, upravo su ta bezbrižnost i iznimno toplo gostoprimstvo dodatno pridonijeli tome da se zaista možemo isključiti i prepustiti odmoru. A s kim sam išla na put? Sa savršeno posloženom ekipom: mojim Karlom i Stellom te prijateljima Benom, Hrvojem i Marinom. Već na samom početku bilo je jasno da će to biti jedno od onih putovanja koja se pamte upravo zbog ljudi.
U startu smo bili dobro organizirani, ali na onaj opušten način: ponijeli smo torbu punu društvenih igara, opremu za ronjenje, pa i loptu za picigin. Slobodno vrijeme između kupanja i izleta pretvaralo se u male turnire: od vaterpola i bele do pantomime i raznih improviziranih igara. Danas se zezamo da je to bio naš mali ‘maturalac‘ koji je stvorio uspomene koje kasnije prepričavaš godinama. I zapravo, uz sve destinacije i sadržaje, upravo je ta energija ekipe bila ono što je cijelo iskustvo podiglo na neku drugu razinu.
SMJEŠTAJ:
Bili smo smješteni u The Grand Resort Hurghada, hotelu s pet zvjezdica koji na prvi pogled nudi klasičan all inclusive koncept, ali zapravo ide puno dalje od toga. All inclusive ovdje ne znači ono na što smo možda navikli u Europi, s ograničenim izborom i ponavljajućim jelima, nego upravo suprotno. Sam resort smješten je odmah uz more, ali ono što nas je posebno oduševilo jest ogroman kompleks bazena koji se proteže kroz cijeli hotel. Često smo upravo tamo provodili vrijeme, jer je pružao savršenu kombinaciju opuštanja i zabave.
Uz to, tu su i nasmiješena lica osoblja koja dolaze do tebe i stalno pitaju što ti mogu donijeti, kako ugoditi… Unutar samog hotela možeš izabrati različite aktivnosti, pa i spa i beauty tretmane, tako da smo jedan dan svi šestorica u isto vrijeme završili na egipatskoj masaži. Umirali smo od smijeha, jer je svatko uzdisao sa svog ležaja, bili smo odvojeni samo paravanom.
BOGATA TRPEZA
Ponuda hrane bila je izuzetno raznolika i gotovo da si svaki dan mogao ‘putovati‘ kroz različite kuhinje. Od njihove autentične egipatske, preko azijske i meksičke, pa sve do laganijih, zdravijih opcija, izbor je bio stvarno impresivan.
Tijekom cijelog dana bio je otvoren i snack bar, gdje si u svakom trenutku mogao uzeti nešto brzo i jednostavno: od hamburgera i pomfrita do palačinki i sladoleda, a sve to uz širok izbor koktela i raznih napitaka koji su bili stalno na raspolaganju.
AVANTURE NA KOTAČIMA
Od samog početka znali smo da želimo vidjeti i doživjeti što više, pa smo si organizirali dane tako da izmjenjujemo izlete i odmor; jedan dan avantura, drugi dan predah za tijelo. Izleti su bili stvarno spektakularni i svaki je donio potpuno drugačiji doživljaj. Jedan od najuzbudljivijih bio je odlazak u pustinju, pravi mali safari koji je trajao sedam sati.
Krenuli smo s quadovima, nastavili s buggyjima, a zatim džipovima otišli do beduinskog sela gdje su nam pokazali kako pripremaju svoje tradicionalne čajeve, kreme, kako peku naan, izrađuju nakit, začine…
JAHANJE DEVA
Naravno, nezaobilazno iskustvo bilo je jahanje deva, i moram priznati da je to bio trenutak koji ću pamtiti cijeli život, i to ne samo zbog samog doživljaja. Naime, od svih ljudi tamo, uspjela sam baš ja pasti s deve i pritom razbiti naočale. Srećom, iako je izgledalo dramatično, prošla sam bez ozljeda, pa se danas tome smijemo kao jednoj od najluđih uspomena s puta.
Naposljetku, dan smo završili uz orijentalni show, vatru i večeru pod otvorenim nebom. Bio je to jedan od onih dana koji te potpuno ispune i ostave bez daha.
RONJENJE I MORSKI SVIJET
Potpuno drugačiji, ali jednako impresivan bio je izlet gliserom i snorkeling u Crvenom moru. More je nevjerojatno toplo i kristalno čisto, a podvodni svijet izgleda kao da si ušao u dokumentarac; šareni koralji, ribe svih boja, nevjerojatna tišina i mir. Plovili smo i do otoka Hula Hula gdje nas je čekao ručak i kupanje na plaži, što je bio savršen balans nakon aktivnog jutra. Jedan dan posvetili smo i morskim životinjama, posjetili smo akvarij i gledali show s dupinima i moržem, što je bilo zanimljivo i pomalo drugačije iskustvo koje je dodatno obogatilo cijelo putovanje.
Nakon takvih dana punih doživljaja, posebno su nam godili oni mirniji, koje smo provodili uz bazen i more. Tu bismo se potpuno opustili – igrali vaterpolo, išli na masaže, sunčali se, imali trenutke za sebe uz knjigu. Zapravo, upravo taj balans između aktivnih dana i potpunog opuštanja pokazao se kao idealan, jer smo uspjeli doživjeti Egipat, ali i stvarno se odmoriti.
NEPLANIRANI TRENUCI
Jedna od simpatičnijih situacija dogodila se kad je bila odlučujuća utakmica bosanske reprezentacije protiv Italije; dečki su u jednom baru zajedno s vlasnikom doslovno izvukli televizor iz nekog ureda, zapalili shishu i organizirali navijanje koje je ubrzo čula cijela ulica, a na kraju su im se pridružili i Egipćani.
Posebno mi je bilo zanimljivo koliko moj sin Karlo lako sklapa prijateljstva; u roku od pet minuta sprijateljio se s fotografom koji nas je slikao na ronjenju, pa ga je kasnije bez problema pozvao da im pomogne spojiti televizor jer su upute bile na arapskom.
ŠOPING I CJENKANJE
Cjenkanje je u Egiptu nezaobilazan dio iskustva, rekla bih čak i pravilo igre. Gotovo da ne možeš kupiti ništa bez pregovaranja, i to je nešto što se od tebe jednostavno očekuje. U početku, dok se još nismo uhodali, znali su nas malo ‘vrtjeti oko malog prsta‘, ali vrlo brzo smo se pretvorili u prilično ozbiljne pregovarače.
Ponuda je nevjerojatno velika: od markiranih satova, torbi, garderobe, uključujući i dosta ‘fake‘ stvari, ali i iznenađujuće kvalitetnih komada. Mi smo se najviše fokusirali na njihove autentične proizvode poput čajeva, parfema, slatkiša i raznih delicija, ali naravno da nismo odoljeli ni klasičnom šopingu. Na kraju smo se vratili kući s torbama, natikačama i majicama, i to stvarno dobre kvalitete. Poseban šarm imala je i naša večernja rutina; Stella i ja gotovo smo svaku večer obilazile istu šoping ulicu, pa su nas prodavači već počeli prepoznavati.
Svaki put kad bismo prošle, dovikivali su nam ‘Barbie!‘ i ‘Shakira!‘, to nam je bilo top. Zanimljivo je koliko dobro poznaju Hrvatsku, često smo čuli ‘Luka Modrić‘, ‘Kolinda‘, pa čak i pokoju riječ na hrvatskom. A kad smo se vratili, ekipa me zezala da sam ‘Shakira koja je pala s deve‘, i iskreno, nakon tog jednog legendarnog trenutka u pustinji, teško im je to i zamjeriti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....