Mnogi ne znaju kako je trima zlatnim kipićima nagrađena CODA remake kontraverzne francuske komedije iz 2014. godine.
Ne prestaju hvalospjevi i čestitke filmskoj ekipi obiteljske komične drame CODA, koja se na 94. dodjeli Oscara prometnula u najveće iznenađenje i osvojila sva tri zlatna kipića Američke filmske akademije za koja je bila nominirana: za najbolji film, najboljeg glumca u sporednoj ulozi i najbolji adaptirani scenarij. Osim toga CODA se u povijest sedme umjetnosti upisala i kao prvi film s gluhonijemim glumcem oskarovcem, a ta je čast pripala 53-godišnjem Troyju Kotsuru koji se dosad mogao pohvaliti brojnim kazališnim, ali tek rijetkim filmskim ulogama. CODA je i prvi film u produkciji televizijske streaming platforme Apple TV+ koji je osvojio Oscara, pa nije čudo da ga je dosad u kućnim kinima pogledalo znatno više ljudi nego u kinodvoranama.
To će se vjerojatno promijeniti, jer su Oscarom nagrađeni filmovi mamac za publiku diljem svijeta, a dodatni plus je i činjenica kako je riječ o priči koja je itekako dopadljiva najširem sloju ljubitelja sedme umjetnosti.
Čitajte i: Najveći pregled ovogodišnjih oscara: Sva iznenađenja, nagrade i modne kreacije
No, tek rijetki su prije nego što je CODA tako uvjerljivo trijumfirala na svečanosti u Dolby teatru znali kako je taj film zapravo američka verzija francuske priče, snimljene 2014. Original se zove La Famille Belier (Glas obitelji Belier) režirao ga je Eric Lartigau, koji je i koscenarist obiteljske drame o tinejdžerki koja zbog studija zborskog pjevanja na prestižnoj školi Maitrise de Radio France napušta svoju obitelj - gluhonijeme roditelje i brata, te život na farmi koju bi, kako svi očekuju, trebala naslijediti i nastaviti voditi.
Šarmantno ispričana dirljiva filmska bajka oduševila je francuske gledatelje i publiku u francuskom govornom području diljem svijeta, pa je film s budžetom od 13 milijuna dolara na kinoblagajnama zaradio pet puta više - gotovo 73 milijuna dolara. U kinima ga je pogledalo 7,5 milijuna ljudi, a dobio je i šest nominacija za francusku filmsku nagradu Cesar od kojih je Louane Emera osvojila onu za najbolju mladu glumicu. U hrvatskim kinima prikazivao se u ograničenoj distribuciji 2015., no zajednica gluhih i osoba s teškim oštećenjem sluha nije ga osobito dobro prihvatila, dapače.
Gluha francuska novinarka Marylene Charriere napisala je kako je jako dobra intencija širu javnost upoznati sa znakovnim jezikom, no ciljana publika na skrivenoj premijeri u francuskom gradu Toulouseu 31. listopada 2014. bez titlova nije mogla razumjeti znakovno pismo kojim su se glumci služili na platnu. Kritičarka Rebecca Atkinson kritizirala je odluku redatelja i producenata da uloge gluhih likova dodijele glumcima bez oštećenja sluha koji nemaju pojma u kakvom svijetu žive protagonisti koje utjelovljuju, a konačni rezultat svega je - pogrešna interpretacija.
Kako god, tri Oscara za američki remake izvukli su i original iz zaborava, a ključna činjenica koja je CODA-u na velika vrata uvela u filmsku povijest vjerojatno je bila odluka francuskog producenta Philippe Rousseleta koji se redateljici i scenaristici Sian Heder obratio sa željom da napravi englesku inačicu filma. Ali ne kao puku kopiju, nego novi film sa sličnim premisama kao original. I tako je nastala obiteljska drama o ribarima iz Gloucesetera u američkoj saveznoj državi Massachusetts koja je oduševila kritiku, publiku i Akademijine glasače diljem svijeta.