Što nam donosi predstava koja spaja i isprepliće dva dramska naslova Gordana Mihića, "Gospodina Foku" i "Sirote male hrčke", objedinjene pod naslovom "Samci"?

- Magiju kazališta. Ta čarolija je specifična po tome što je kazalište u ovim užurbanim vremenima jedino mjesto gdje možemo udahnuti, izdahnuti i biti sada i ovdje jer u kazalištu se vrijeme ne može ubrzati. To je jako ljekovito. Sjajna ekipa koja radi na tekstu što je s prolaskom vremena samo dobio na kvaliteti uvida u ljudsku dušu kroz humor. Ali i kroz duboko razumijevanje koje nas vodi kroz cijeli dijapazon emocija zbog naše ljudske sudbine na ovom svijetu.

Kakva je vaša uloga?

- Igram gazdaricu, manju ulogu, ali kvaliteta ove predstave je da smo prihvatili sve zadatke s jednakom odgovornošću i radošću. Moja uloga je jedan arhetip koji kroz svaku rečenicu otkriva koliko je slojevita.

Jeste li ikada odbili ulogu?

- Jako rijetko, uvijek su bili neki štreberski, opravdani razlozi.

Koji su najbolji životni i glumački savjeti koje vam je dala majka, glumica Lela Margitić, a koje otac, Boris Miholjević?

- Majka mi je više skretala pozornost na zagonetne i teške aspekte našeg poziva, a tata je uvijek isticao da je to najljepši poziv na svijetu.

Tko je bio veći kritičar?

- Budući da su oboje znali kako je to biti glumac, bili su dosta odmjereni u kritikama. Više su strastveno raspravljali nego što su kritizirali.

Što vam je najbolje, a što najteže donio glumački posao?

- Najteža i najljepša mi je borba s egom.

Glumica na sceni svog matičnog kazališta Gavella

IVANA GRGIC CROPIX

Što ne podnosite kod redatelja ili kolega?

- Iako sam naizgled vrlo tolerantna i stalno tražim opravdanje za svakoga, ne podnosim manjak strasti i posvećenosti našem pozivu.

Po čemu pamtite djetinjstvo?

- Po lijepim stvarima. Jedna sam od onih sretnica koja je od djetinjstva znala što ih najviše u životu zanima, a to je kazalište, koje mi je donijelo puno radosti i rasta. Jako bitna dimenzija u mom životu. Ne odvajam poziv od svog života, uvijek su mi bili neobični ljudi koji su govorili da jedva čekaju vikend ili penziju.

Što najviše volite kod supruga, redatelja Darija Harjačeka, a čime vas može izludjeti?

- Suprug me ne izluđuje. Spisak za izluđivanje stao bi u nekoliko sitnica, dok je veliki spisak toga što kod njega volim.

Oko čega najviše raspravljate?

- Oko predstava, filmova, knjiga.

Supružnici Dario Harjaček i Jelena Miholjević

ZKM PRESS

Kako ste podijelili kućanske poslove?

- To dolazi spontano. Oboje kuhamo, spremamo, brinemo se oko djece i ljubimaca. Jedina razlika je ta što ja, iako imam vozačku dozvolu, nikada nisam počela voziti. Iako još nisam izgubila nadu da ću sjesti u auto kao vozačica, a ne kao suvozač.

Jelena Miholjević

VEDRAN PETEH CROPIX

Što su vam donijele pedesete?

- Revoluciju. Nisam nikada mislila da bi to moglo biti tako, ali općenito mislim da je došlo vrijeme kada se naše predrasude mijenjaju. Pedesete su mi donijele osjećaj kao da krećem iz početka - puno slobode, učenja, novih znanja, aktivnosti, želja. Napisala sam knjigu, upisala školovanje, počela sam se baviti spontanim pokretom, plesom, resetirala sam svoje životne prioritete. Vjerojatno i iz razloga što su sin Bartol i kći Ada već veliki. Pedesete su mi zbilja fenomenalne.

Najbolja odluka koju ste donijeli u životu?

- Da svaki dan pustim muziku i plešem.

Što biste danas rekli mlađoj sebi, na početku karijere?

- Ne bih ih dijelila sebi mlađoj, jer znam da ih ne bih poslušala.

Što vas može razljutiti, a što rasplakati?

- Rasplače me tuđa nesreća, ta nemoć kad ne možemo promijeniti patnju. Razljuti me grubost, bahatost, kad ne tretiramo druge kako bismo voljeli da netko tretira nas.

Koji je vaš "guilty pleasure"?

- Možda fine stvari koje nisu baš najbolje za naše zdravlje. Potpuni sam hedonist, volim finu hranu, pretjerivanja, izlaske, putovanja, trošenje novca na bezvezne stvari koje mi ne trebaju. Stalno moram držati na uzdi tog svog hedonista koji funkcionira po sistemu "Jednom se živi". Pokušavam da nema više krivnje, već da svako zadovoljstvo bude zadovoljstvo.