Osim što mu tepaju da je "najlipši", za Split bi se moglo reći da je i najsportskiji grad na svitu. Ondje je, naime, rođena i 22-godišnja Lena Stojković, dvostruka europska i svjetska prvakinja u taekwondou koju je Hrvatski olimpijski odbor lani u prosincu proglasio najboljom sportašicom u 2023. Nedavno je istu nagradu osvojila i na 72. izboru Sportskih novosti, o kojoj odlučuje čak 237 novinara iz 49 sportskih redakcija.
"Bila mi je velika čast primiti tu nagradu. Pogotovo kad pogledam prijašnje dobitnice - Blanku Vlašić, Janicu Kostelić, Sandru Perković... Uz takva imena dobivam dodatni poticaj", istaknula je Lena, koja nakon osvajanja naše najuglednije i najdugovječnije sportske medijske nagrade nije imala mnogo vremena za slavlje. Vratila se u Split i počela pripremati za međunarodna natjecanja. Početkom veljače je očekuje Austrian Open u Innsbrucku, a u svibnju Europsko seniorsko prvenstvo u Beogradu. Na Ljetne olimpijske igre u Parizu se kvalificirala, a izbornik će donijeti odluku hoće li ići.
"Priželjkujem ih jer je to posebno iskustvo za svakog sportaša. Kao juniorka sam 2018. bila na Olimpijskim igrama mladih u Buenos Airesu i tada sam osvojila broncu. Pamtim lijepu atmosferu u olimpijskom selu i druženja s natjecateljima iz drugih sportova, kao i "ludnicu" u dvorani, čemu je zasigurno pridonio latinoamerički temperament. Vjerujem da je prava Olimpijada još bolja", kazala je Lena, čije je medalje teško pobrojati, ali najsjajnije su one koje je osvojila unazad nekoliko godina. Ima dva europska zlata - iz Sofije 2021. i Manchestera 2022. - te dva svjetska odličja. Prvo je osvojila u studenom pretprošle godine u meksičkom gradu Guadalajari, a drugo lani u svibnju u Bakuu u Azerbajdžanu.
"Poseban je osjećaj obraniti naslov svjetske prvakinje. Svaki put kad se toga sjetim preplave me drugačije emocije. Nisi siguran jesi li uspio, a onda staneš i shvatiš da jesi. Kad završi borba, sve otpustim i tada krenu suze radosnice", priznala je sportašica, koja ni nakon svjetskog zlata u Bakuu nije imala vremena za euforiju. Umjesto toga je bila fokusirana na Europske igre u Poljskoj (gdje je također osvojila zlato) te Grand prix u Rimu - oboje u razmaku od tjedan dana.
Leni disciplina nije problem. Trenira pet dana u tjednu, katkad i subotom, a ustaje već u šest ujutro. U pola osam je u teretani ili trči uzbrdo po Marjanu - čak i zimi. U dvorani ima individualne i sparing treninge, a sve završava oko pola četiri popodne. U krevetu je već oko deset. Lena pazi na prehranu pa su na njenom jelovniku domaći proteinski kruh s nekim namazom, variva, meso ili riba s povrćem, razne salate... Drži se reda, ali ne tako strogo ako nema natjecanja. Tada joj je najdraža bakina dalmatinska "spiza".
"Slobodno vrijeme najradije provodim u šetnji s Afrom, ženkom jack rusell terijera. Imat će jedanaest godina, ali je živahna i puna energije poput mene. Volim i sjediti na suncu uz more, ići u kino, gledati serije na Netflixu... Slušam raznoliku glazbu - od Beyonce i grupe Twenty One Pilots do Franka Sinatre. Noćni život me ne privlači. Cijeli život sam u sportu pa nisam navikla na izlaske", kazala je Lena, koja je taekwondo počela trenirati već s četiri godine.
Istom borilačkom vještinom bavio se i njezin četiri godine stariji brat Deni, za kojeg je bila dosta vezana, dvorana Taekwondo kluba Marjan je blizu njihove kuće u četvrti Blatine, a i imali su program za vrtićku djecu. Pritom Lenini roditelji nisu bili sportaši: mama Elvira je trgovkinja, a tata Slaviša autolimar i lakirer.
"Mama se zeza da će se rekreativno upisati na taekwondo pa će se vidjeti jesam li od nje naslijedila talent", rekla je kroz smijeh 22-godišnjakinja čiji je prvi veći uspjeh bilo treće mjesto na Europskom kadetskim prvenstvu u Bukureštu 2016. Otpočetka je trenira Veljko Laura Šišo iz kluba Marjan, odakle su i mnogi drugi uspješni taekwondoisti. Među njima i sestre Lucija i Ana Zaninović te Toni Kanaet i Matea Jelić, s kojom Lena trenira.
Lena se trudi ne zapostaviti obrazovanje pa je u Splitu završila I. jezičnu gimnaziju, a kasnije upisala studij fizioterapije na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija. Završila je prvu godinu i napravila pauzu jer je studij redovan pa uz brojne sportske obaveze nije mogla dolaziti na vježbe, no planira nastaviti. Kad putuje na natjecanja Stojković ima vremena vidjeti grad i obaviti shopping, ali kaže da najradije kupuje suvenire. Odjeću radije kupuje online.
"I inače najviše volim udobnu sportsku odjeću pa sam najčešće u "tutama". Štikle pretrpim samo zbog dodjele nagrada, a šminkam se umjereno. Iako tijekom borbe imamo štitnike, modrice su obavezne. Zato nemamo ženstvene noge", izjavila je kroz šalu, koja je u vezi, no o svom dečku ne želi mnogo govoriti.
Otkriva tek da su vršnjaci, da su zajedno četiri godine i da se bavi sportom, ali ne profesionalno. O dugoročnim ciljevima ne razmišlja, već je posvećena treninzima i nadolazećim natjecanjima. "Dok se dobro osjećam, i dok me sport ispunjava, voljela bih u njemu ostati", zaključila je.