Nakon četverogodišnje glumačke pauze Leona Paraminski preokrenula je cijeli svoj život zbog uloge u seriji "Kotlina" Danisa Tanovića, a za Gloriju govori o majčinstvu, sazrijevanju i karijernom razočaranju koje joj je donijela Amerika.
Jedna od naših najpoznatijih glumica Leona Paraminski, koja, iako je višestruko nagrađivana, nikada nije povjerovala u svoj zvjezdani status, vratila se iz Amerike - jer ponovno snima. Za dolazak u Hrvatsku ne treba joj poseban povod, s obzirom na to da joj u Zagrebu žive sestra Ines, otac Ivan te suprugova obitelj, no ovaj put ju je na to motivirao oskarovac Danis Tanović. Bosanskohercegovački redatelj pozvao ju je, naime, da se priključi timu serije "Kotlina". Glumica, koja sa suprugom Tinom Komljenovićem živi u Santa Barbari i predaje na tamošnjem fakultetu, ondje je i rodila, sada dvoipolgodišnju kćer Liv, a zbog uloge u drugoj sezoni nagrađivane Tanovićeve serije ovih dana živi na relaciji Sarajevo - Zagreb.
"Igram Tanju, bivšu suprugu glavnog lika kojeg tumači Feđa Štukan. U ovoj sezoni postoje tri važne ženske uloge koje su zbilja bogate. Tanja je žena s ovih prostora, ali i žena koja živi u Oslu posljednjih 20 godina. Bavi se zelenom tranzicijom, a i dosta toga doznajemo o njezinu odnosu s bivšim mužem. Jako mi je lijepo raditi s ovom ekipom, iako se sada približava kraj snimanja, što me dosta rastužuje. Zanimljivo je da 48 sati uopće nisam vidjela da sam dobila poziv za audiciju. Casting direktorica Timka Grahor skrenula mi je pažnju na to i da imam još par dana da pošaljem materijale. U tom trenutku sam bila sama u Santa Barbari, bez Tina, i nisam imala s kim napraviti audicijski materijal za koji u pravilu uvijek trebaš partnera, u najmanju ruku da te snima. U Americi u tom trenutku nemam nikoga tko govori hrvatski, s kim bih mogla napraviti traženi materijal, tako da je bilo jako nategnuto do zadnjeg trena. Poslala sam joj sa zakašnjenjem i doslovno sam plakala tri dana nakon toga. Mislila sam da je taj snimak nešto najgore što sam poslala u životu. Nakon mjesec dana me nazvao Danis i rekao da sam bila najbolja. Odgovorila sam mu da mislim da sam bila najgora pa se on složio i s tim mojim manjkom samopouzdanja, samo da što prije krenemo raditi. Stoga mi je vrlo emotivan završetak ove uloge, ovog rada, susreta, možda najemotivniji ikada. U Sarajevu sam se osjećala kao Sarajka! Danis i ekipa su mi stvorili taj osjećaj! Jedva sam susprezala suze u zadnjim snimljenim kadrovima. Danis je genijalan redatelj, redatelj koji daje glumcu krila, koji voli svog glumca, vodi kad treba i pušta da stvaraš. On je raja, prijatelj i nadasve predivan čovjek, velike topline i srca. Takvi su rijetki, pogotovo uz sve što ima iza sebe, i karijeru i nagrade, on je ostao isti, skroman. Na setu je kao da si doma. Opuštajuće i zabavno! Povezala sam se s Balkanom, Bosnom i opet sa svojim korijenima kao nikad prije, vjerojatno potencirano i ponovnim odlaskom u Ameriku", emotivna je glumica.
Budući da gotovo četiri godine nije ništa snimala - zadnje su bile epizode slavne serije "Senke nad Balkanom" redatelja i glumca Dragana Bjelogrlića - dočekale su je mnoge poluprospavane noći. Uzbuđenje je preuzelo njezinu svakodnevicu, a osjetili su to i njena kći i suprug. Tin kao najveća podrška kada god može Leoni pomaže oko priprema audicije, dok je Liv sve češće s majkom na setu.
"Danas sam, baš suprotno od očekivanja, sigurnija u sebe i imam osjećaj da puno više toga vrije u meni. Ne želim više skakati iz projekta u projekt. Kada si mlad, jednostavno grabiš, radiš i na tom putu nužno proizvodiš greške. U ovom poslu pogotovo - ima nešto da kada staneš i odmoriš se, kada se odmakneš od svoje scenske osobe i kada joj se vratiš, dobiješ pravu malu šansu za čudo. Otpustila sam htijenja, otpustila sam grč i sada glumački materijali lakše izlazi iz mene", govori Leona, nekada sklona intenzivnim praksama rada na sebi (meditaciji, jogi...), a danas u potpunosti posvećena kćeri Liv.
"Ona je najjača trenerica i učiteljica koju sam imala u životu. Gluma mi je prije nje bila pitanje života i smrti. Sada, s odmakom, dajem puno više pažnje i ljubavi glumi. Možda i zato što je puno više primam", priznaje glumica.
Leonu smo zatekli u jednoj lijepoj zagrebačkoj kavani kako uči tekst za svoje dionice u seriji "Kotlina". Nakon kave i prvog dijela razgovora doslovce smo otrčali u drugi dio grada Zagreba, na fotografiranje.
"Više nemam to vrijeme privilegirane tišine u kojoj mogu raditi na tekstu, na ulozi ili na, evo, intervju. Vrijeme i mjesto mog života s malim djetetom vrlo brzo se mijenja", kaže Leona. Kada govori o svojoj obitelji, postaje vrlo emotivna, ali s dozom humora, pa tako kada je dobila uputu da nam opiše kćer kao dramskog lika, poskočila je od sreće. Liv je, kaže, zaista osebujan lik kojeg je odlučila minimalno izlagati na društvenim mrežama. Govor o njoj u javnosti joj je još neko vrijeme u redu, ali ne i fotografiranje ili neki drugi oblik snimanja koji bi joj oduzeo pravo na intimu.
"Moji roditelji su za mene mislili da imam strašno puno energije, ali Liv je ima na kub. Uz to sve, ima i Tinov um, što je potpuno pozitivno ludilo. Razara me i spaja u trenutku. Puno učim kroz nju. Vratila sam se na svoje početke, na moje djetinjstvo, na prepoznavanje modela ponašanja koje sam sama pokupila. A što se tiče medijskog izlaganja, odlučili smo je poštedjeti toga jer u tome ne vidimo smisao", tvrdi Leona. Uz ljepotu odgoja, dolaze i strahovi.
"Počela sam osvještavati strahove koje dosad nisam imala. Prije sam se brinula samo za sebe. Postala sam osjetljivija, a moji strahovi su, iako glupi i smiješni, istovremeno i realni", kaže Leona, koja je, priznaje, imala sasvim drukčiju sliku majčinstva u odnosu na stvarnost.
"Govoreći jezikom glume, uloga majke izgleda ovako. To vam je kao kada imate najluđeg mogućeg režisera koji vam svaki dan mijenja koncept dok na kraju ne shvatiš da koncepta nema. Poništiš se i krećeš od nule svaki dan. Ovo je definitivno najizazovnija uloga mog života, a ona je najizazovniji redatelj s kojim sam radila. Nije romantično kako izgleda, ugasila mi je mnoge filtere koji su me činili poželjnom i ugodnom u društvu", opisuje Leona.
U trenutku dok snimamo ovaj razgovor i editorijal, Liv čuva Leonina majka koja inače živi u Njemačkoj, a ovamo je došla samo zbog svoje unučice i kako bi pomogla kćeri. Pitamo je kakva je s razumijevanjem roditeljskih odluka svojih roditelja, sada kada ima vlastito iskustvo.
"S obzirom na to da živimo na udaljenosti koja nije baš mala, svaki susret iznova zahtijeva svojevrsnu adaptaciju. To je trenutačno meni najteže jer oni svi dobiju što im treba. Iako su datumom rođenja bliski, moja kći i nećak Rok, sin moje sestre, i dalje su premali pa kada su skupa, stalno se razvlače i gnjave nas, tako da nas dvije već dulje nismo popile čašu vina u miru. A što se tiče razumijevanja, drugačije je - naši su roditelji dobili nas puno mlađi i imali su drugačiju infrastrukturu i obiteljsku mrežu. Osobno sam puno više sama u tome svemu", iskrena je Leona. Glumački i privatni snovi ovoj su glumici danas znatno drugačije posloženi.
"Snove sam odbacila jer je Amerika uništila moje, naivne snove u kontekstu karijere. Shvatila sam da stvari ne funkcioniraju kako sam zamislila. Iako svako malo imam osjećaj da će se još nešto, možda, iznenada dogoditi. U ovom poslu sreća je zaista važan faktor. A hoće li je biti, tko to može znati? Ne bih jedino voljela da to bude u 70. jer je onda stvarno nebitno. U mene se naselila nekakva skromnost i izostanak očekivanja. I došla je lakoća", zaključuje glumica.