Vremena u kojima su žene astronauta bile isfenirane i isfrustrirane dame u pastelnim kompletima čija su jedina misija bili odgoj djece i usklađivanje zavjesa s ukrasnim jastučićima, definitivno su prošla.
Žene današnjih astronauta - i same putuju u Svemir. Spremajući se krajem travnja za ulazak u kapsulu pričvršćenu za Space-x-ovu raketu u NASA-inom centru na Floridi, 49-godišnja astronautkinja Megan McArthur svom je suprugu i kolegi Bobu Behnkenu u šali dobacila: “Predaj ključeve vozila”, aludirajući na činjenicu da je istim prometnim sredstvom, na istoj sjedalici, prošlog proljeća on letio u Svemir. A onda, namignuvši, dodala: “I da se nisi usudio preurediti kuhinju dok me nema!”.
U Bobu su se tog dana miješali osjećaji ponosa, sreće i nervoze. Čovjek koji je i sam više puta boravio u svemirskim misijama svjestan je koliki rizik svaka predstavlja jer, ma kako dobro bili pripremljeni, stvari uvijek mogu poći po zlu. No, nije želio o tome razmišljati.
Znao je koliko se dugo i mukotrpno njegova žena pripremala za ovaj put, a i bio je to suviše dragocjen i simboličan trenutak za njihovu obitelj da bi ga kvario paničarenjem. Ustvari, postoji jedna stvar zbog koje ga još drži panika, a to je pomisao da bi njihov sedmogodišnji sinčić Theodore jednu večer mogao početi neutješno jecati za majkom. Iako su i prije bili razdvojeni zbog prirode njezinog posla, nikad na ovoliko dugo.
Čitajte i: Putovanje van ovog svijeta: Prvi hotel u svemiru trebao bi ‘otvoriti vrata‘ 2025. godine
No, stvari zasad dobro funkcioniraju. Endeavour je krajem travnja sretno stigao na Međunarodnu svemirsku postaju na kojoj će njegova četveročlana posada boraviti narednih 180 dana, a zahvaljujući modernim tehnologijama Theo redovito čavrlja s majkom.
Dok je bila na pripremama u Rusiji, čitali su si priče putem videopoziva, a Megan mu je prije polaska u Svemir napunila staklenku čokoladnim poljupcima tako da može svaki dan poljubiti mamu dok nisu zajedno. “Ta ideja mu se jako svidjela”, otkrila je ova neustrašiva oceanografkinja, svemirska inženjerka, pilotkinja i astronautkinja kojoj ovo nije prvi put da je u svemirskoj misiji - u prošloj je pomogla servisirati teleskop Hubble, otkrivši u podcastu TED Talk što je sve bilo potrebno da se vine do zvijezda.
Jedan od izvora straha koji je osjećala tijekom karijere, a kojem je većina žena sklona jest stalno preispitivanje vlastitih sposobnosti. “Žene su osobito sklone reći: ‘Nisam nikad radila ovakav posao, nemam odgovarajuće vještine, ne mogu prihvatiti taj posao’.
Ali možete i morate. Sve vještine koje ste razvili do tada možete primijeniti dok učite i razvijate se na novoj poziciji. Važna lekcija koju sam naučila tijekom godina glasi da spremnost za neki posao zapravo znači spremnost za učenje na samom poslu”, konstatira Megan.
Osim suočavanja s vlastitim strahovima, drugi je veliki izazov u njezinoj karijeri bio približiti sinu prirodu posla kojim se ona i suprug bave i objasniti mu zašto ih ponekad neće biti kod kuće dulje vrijeme.
Prošlogodišnje iskustvo praćenja Bobove misije Crew Dragon Demo-2 bilo je, otkriva Megan, prilično emotivno za njihovu obitelj. “Teo i ja popeli smo se na krov upravljačkog centra za lansiranje, čulo se ono ‘tri, dva, jedan, polijetanje’ i vidjeli smo kako polijeće raketa u kojoj se nalazi njegov otac.
Čitajte i: Propao je povijesni dan: Ništa od ženskog pohoda u svemir
Toliko su me obuzele emocije da sam se počela smijati i plakati u isto vrijeme, dok je moj sin bio prilično cool”, ispričala je američka astronautkinja, koja je već tad počela pripremati sina za vlastiti odlazak u njezinu dosad najdulju svemirsku misiju. “Theo zna koliko ga volim, ali zna i koliko volim svoj posao te zašto mi je on toliko važan”, kaže Megan.
Doista jest - ona “popravlja” poražavajuće statistike koje kažu da od ukupnog broja ljudi koji su boravili u svemiru, samo deset posto čine žene. Odlasci u svemir uvijek su, kaže, nevjerojatna iskustva. “Detaljna priprema i fokus na ispravnost rada letjelice znači da niste ni svjesni gdje se nalazite ni što vidite pred sobom.
A onda u jednom trenutku pogledate kroz prozor i ostanete bez riječi. Teško je opisati kontrast beskrajnog crnila Svemira i našeg prekrasnog planeta. Tek tamo gore shvatiš koliko si malen i krhak, ali i koliko je divna Zemlja i život koji smo dobili priliku živjeti.”