Natjecatelj showa "Ples sa zvijezdama", chef Mario Mandarić govori o svom životnom putu - od učenika koji je završio na popravnom ispitu iz kuharstva do rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama - a nedavno je ostvario dječački san te upisao pilotsku školu.
"Jedino plesno iskustvo koje imam seže u sedmi razred osnovne škole kada sam upisao folklor - jer ga je vodio moj profesor matematike. Kako sam bio prilično loš u matematici, vjerovao sam da će mi to osigurati bolju ocjenu. Nakon mjesec dana shvatio sam da to neće uroditi plodom i ispisao se. Kada sam pristao sudjelovati u ‘Plesu sa zvijezdama‘, nisam uopće znao što me čeka. Srećom, moja mentorica Helena Naletilić kaže da imam ritma, iako je to upitno - s obzirom na to da vježbamo dvostruko više od ostalih kandidata", smije se chef Mario Mandarić. Iako prije nije plesao ni na svadbama, sada se budi i liježe samo s jednom mišlju: kako uhvatiti savršen korak s partnericom kod koje najviše cijeni što je iznimno strpljiva.
"Najteže mi pada rad kukovima u latino plesovima pa kada mi Helena kaže ‘zakorači naprijed, a kuk ostavi iza‘ - mozak mi se potpuno blokira. Ako slučajno to i uspijem napraviti, tada ubaci pokrete ruku i tek onda se cijela koreografija raspadne. Vjerojatno zato i treniramo svakodnevno po sedam sati, zbog čega više nemam samo upalu mišića - nego me boli cijelo tijelo. Ali dajem sve od sebe"; govori Mario. Zbog plesa je svoju karijeru stavio na čekanje. Još krajem prosinca je, naime, trebao otvoriti restoran u Draškovićevoj ulici u Zagrebu, no plan je prolongirao za proljeće.
"Restoran će se uskoro otvoriti i nudit ćemo tradicionalni hrvatski doručak, a gostima ćemo posluživati domaće mliječne proizvode. Nakon godinu dana planiramo proširiti ponudu i na druge obroke, uz doručak", govori Mario. Iako danas uživa status jednog od najboljih domaćih chefova, u mladosti nije bio dečko koji obećava, zbog čega je majci Sandri godinama zadavao glavobolje. U rodnom Omišu upisao je kuharski program u Srednjoj školi "Jure Kaštelan" - i već tada je bio tetoviran, imao dugu kosu, vozio motor, a profesorima nije bio miljenik.
"Profesorica iz kuharstva prilično me demotivirala. Osim što mi je na početku godine rekla da će me srušiti ako se ne ošišam, učila nas je zastarjelim jelima pa bih redovito markirao njezine sate. Iz ostalih predmeta imao sam četvorke i petice, a iz kuharstva jedinice zbog kojih sam morao na popravni. Zadatak mi je bio napraviti bolonjez umak. Rečeno mi je da nije dovoljno slan i pao sam godinu. Počela je nova, ali ja nisam želio ponavljati razred. Shvatio sam da ondje neću puno naučiti, a u tom trenu mi se otvorila prilika da odem raditi na brod koji je vozio na relaciji Split - Dubrovnik", govori Mario.
Ukrcao se na brod bez obzira na to što je njegova majka željela da nastavi školovanje - što je napravio naknadno i završio jednu privatnu srednju školu. Ni njegov otac Ante, s kojim nije živio od četvrte godine života, nije imao utjecaj na njegov životni put. Kad ga je kapetan i vlasnik broda Edo Jelinčić tražio da pripremi jelovnik, Mario nije znao napraviti nijedno jelo. Guglao je, zvao baku, prijatelje kuhare... Bio je jedini kuhar na brodu s tridesetak ljudi i morao ih je znati nahraniti, stoga je naučio pripravljati sedam jela i rotirao ih. A onda se s 19 godina otisnuo u novu avanturu - otišao je turistički na Tajland, a na kraju ondje proveo pet godina.
"Vratio sam se u Hrvatsku samo kako bih na Braču odradio ljetnu sezonu i zaradio novac. Ponovno sam odletio na Tajland, unajmio sam teren i na njemu sagradio restoran koji je radio samo jedan dan u tjednu. Ostale dane sam koristio kako bih sam sebe naučio kuhati. Zbog ekskluzivne ponude i intimnosti lokacije bio je meta slavnih. Jedna holivudska glumica koja je tada bolovala od depresije pobjegla je onamo kako je ne bi paparazzi slijedili u stopu, zaposlila se u mom restoranu kao konobarica, a zbog nje su tamo dolazili svjetski poznati glumci poput Quentina Tarantina, Michelle Pfeiffer, Roberta Downeyja Jr. Uvala nije imala dotok struje ni vode, imao sam solarne panele i agregate, okruživali su me džungla, more i drveće kokosa. Ondje sam i upoznao vlasnike restorana The Buck iz Yorkshiera koji su mu ponudili posao", govori Mario. U karijeri ga je najviše obilježio odlazak u Englesku gdje je živio od 2016. do 2020. Ondje je završio London Business School i radio u restoranu s Michelinovom zvjezdicom - The Buck u Yorkshireu. To mu je i osiguralo novi posao - u engleskom restoranu The Fat Duck s čak tri Michelinove zvjezdice. Paralelno je i pokrenuo projekt "Food Waste Awareness" koji je osmišljen da podigne svijest o otpadu u restoranskoj industriji. Zbog toga ga je časopis Forbes 2021. u travnju uvrstio na europski popis 30 najutjecajnijih ljudi mlađih od 30 godina.
"Obilazio sam restorane i tražio kuhare da mi daju namirnice koje planiraju baciti u smeće, a potom sam u prijateljevom restoranu u Londonu radio večere od sedam sljedova i povezao se s gradskom organizacijom koja pomaže mladim beskućnicima. Nakon što sam organizirao nekoliko večera, projekt je nastavljen bez mene", govori chef Mandarić.
Nakon Engleske, vratio se u Hrvatsku kako bi radio kao chef restorana Noel Buje. Ondje se zadržao samo godinu dana, restoran se zatvorio, a Mario je otvorio tvrtku za ugostiteljski konzalting. Novac koji je zaradio od jednog velikog projekta - donirao je.
"Slučajno sam pročitao članak i podatak koliko djece umire zbog problema s nečistom vodom u Ugandi, što je apsurd jer ta država leži na drugom najvećem jezeru na svijetu. Supruga Matea i ja, doduše tada kao cura i dečko, odlučili smo otići u Afriku, povezali smo se s predsjednikom jedne humanitarne organizacije i odlučili donirati bunar. Otputovali smo 2021., boravili ondje tri mjeseca, svaki dan bili na gradilištima, uvidjeli mnoge malverzacije tvrtki koje su gradile bunare i u konačnici uspjeli nabaviti dijelove za dvostruko nižu cijenu. S prijateljima kuharima otada često organiziram humanitarne večeri u Splitu i do danas smo donirali 66 bunara, čime smo spasili oko 15 tisuća djece. Cilj nam je da doniramo sto bunara godišnje", govori Mario, koji je nedavno ostvario svoj dječački san i upisao pilotsku školu.
"Da bih postao pilot, moram imati 45 sati leta i položiti devet ispita, nakon čega izlazim na pilotski ispit. Sada sam na pola puta, svi ispiti su na engleskom jeziku, što dodatno otežava školovanje. Prvih pet, šest sati nisam mogao mirno ni pogledati kroz prozor, pilotiranje zahtijeva savršenu koncentraciju i preciznost. Želja mi je imati svoj avion, voziti panoramske letove. Kad ne letim, vozim samo svoj Harley Davidson", govori Mario Mandarić.
U njegovim životnim avanturama najveća mu je podrška supruga, pravnica Matea Mandarić s kojom se lani vjenčao nakon šest mjeseci veze. I to u Las Vegasu, na što ih je potaknula jedna epizoda serije "Prijatelji", u kojoj su istu stvar napravili Ross i Rachel.
"Pjevao nam je Elvis, vozili smo se helikopterom iznad grada, unajmili automobil i putovali od Kalifornije do San Francisca. Supruga mi je neustrašiva i uvijek je spremna na izazove", govori Mario. Za Valentinovo mu je, primjerice, na ruci napravila tetovažu s njihovim imenima. Mario ni sam ne zna koliko ima slikarija od tinte na tijelu, ali pamti svoju prvu - posvećenu njegovom omiljenom bendu Sepultura. Glavu je pak tetovirao za nagradu, kad ga je Forbes uvrstio na svoju listu.
"To mi je bila dugogodišnja želja, ali čekao sam neku životnu potvrdu i tada sam se nagradio, sve je dobilo smisao", zaključuje Mandarić.