Zagrebački violončelist Matej Milošev, koji na zagrebačkom festivalu nastupa sa svojom pjesmom Odluke koju izvodi Lu Jakelić, priča o životnim tragedijama, glazbenoj karijeri od klasičnog obrazovanja do Parnog valjka i odluci da asfalt zamijeni životom na selu.
Na ovogodišnjem izdanju Zagrebačkog festivala među izvođačima naći će se i pjevačica Lu Jakelić, koja će izvesti pjesmu „Odluke” – autorski rad violončelista i skladatelja Mateja Miloševa (34). Na sceni će joj se pridružiti i sam autor, a nastup potpisuju kao Milošev feat. Lu Jakelić. Riječ je o singlu s njegova drugog autorskog albuma „Krug”, koji tek treba ugledati svjetlo dana. S obzirom na to da, kako kaže, loše pjeva, Milošev na svojem albumu potpisuje glazbu i tekstove, a njegove pjesme izvode različiti gostujući vokali.
Iako njegovo ime možda nije blisko široj publici, u glazbenim krugovima njegov je talent odavno prepoznat. Od studentskih dana na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji svirao je s Oliverom Dragojevićem, a poslije ostvario niz suradnji – od Đorđa Balaševića i Jelene Radan do Pavela i Detoura s kojima već godinama uspješno surađuje. Nastupao je i s Parnim valjkom, dok je studijski radio s mnogim izvođačima, među kojima su Gibonni, Zdravko Čolić, Vatra i Massimo, Jelena Rozga, Tony Cetinski i Danijela Martinović.
Važna prekretnica bio je i poziv Nikše Bratoša za suradnju s Balaševićem, nakon koje je postao dio Bratoševe šire glazbene ekipe pa radio i na projektima kao što su „The Voice”, „A strana” i „Zvijezde pjevaju”. Godinama svira i u kvartetu Libra, klasičnom gudačkom sastavu po formi, ali otvorenom prema popu, studijskom radu i koncertnim suradnjama.
Žestok ritam mlade obitelji
No javnosti je poznatija njegova privatna strana – u braku je s glumicom i opernom pjevačicom Bugom Marijom Šimić, voditeljicom kazališta Mala scena, s kojom će u lipnju proslaviti dvije godine braka. Roditelji su 16-mjesečnog sinčića Maija, živahnog mališana oko kojeg se danas vrti gotovo cijeli njihov svijet.
„Tko kaže da je lako s malim djetetom, laže. Osim ako s njim roditelji ne provode cijele dane kao mi. Naravno da mi je divan i da ga obožavam, ali kako ga Buga i ja sami odgajamo, nekad zna biti stvarno naporno”, govori Matej kroz smijeh, priznajući da im pomaže to što im se tempo obveza gotovo idealno izmjenjuje – kad je jedan zauzet poslom, drugi je slobodan i tako se izmjenjuju oko čuvanja mališana.
Ako baš zagusti, uskače gospođa Lara, mama Bugine najbolje prijateljice, koju Mai doživljava kao drugu baku, a oni ju smatraju dijelom obitelji. Jer Bugini roditelji Vitomira Lončar i Ivica Šimić žive u Kini, a njegovi su, nažalost, pokojni.
Buga je ovih dana u velikoj gužvi jer u svojem kazalištu igra i režira nekoliko predstava i uskoro je očekuje nova premijera. Matej pak ima nešto mirniji period. Kao stalni član ansambla Kazališta Komedija, koje je još u obnovi, trenutačno ima manje angažmana pa više vremena provodi sa sinom, između obiteljskih obveza i kuće u Mariji Gorici, selu blizu slovenske granice, koju su nedavno kupili i uređuju.
Takav ritam mu, kaže, zasad odgovara. Njegov autorski album „Krug” već je gotov i trebao bi izaći na jesen, a posebno se veseli nastupu s Lu Jakelić na Zagrebačkom festivalu.
„S obzirom na ugled tog festivala, to je odličan poligon za promociju novih izvođača, a čini mi se da posljednjih godina čelni ljudi upravo rade na tome. I to je dobro za domaću glazbu“, govori Matej koji je na Zagrebačkom festivalu nastupio i prije dvije godine.
Umjesto aviona - violončelo
Kao i na prvom, od kritike hvaljenom albumu „U prolazu”, ostao je vjeran konceptu u kojem potpisuje glazbu i tekstove, dok svaku pjesmu pjeva drugi vokal. Na novom albumu, uz Lu Jakelić, pjevaju Dunja Ercegović, Maja Posavec, Anita Valo, Aljoša Šerić i mnogi drugi.
„Koncept je isti kao na prvom albumu. Ja sam autor glazbe i tekstova, a svaku pjesmu pjeva netko drugi. Album je u principu gotov, samo još važemo hoćemo li prije jeseni objaviti još jedan singl ili ne”, kaže Matej.
No, iako je vrstan autor, prvenstveno se smatra glazbenikom i violončelistom. Jer njegove skladbe i pjesme nisu nešto što je paralelno raslo uz muziciranje.
Violončelo je počeo svirati prije pete godine, ali to nije značilo da je odmalena bio siguran da je glazba jedini svijet kojem želi pripadati. „Obožavao sam film ‘Top Gun‘, koji sam gledao valjda tisuću puta i sanjao da ću postati vojni pilot. No brzo sam shvatio da zbog dioptrije to neće biti moguće, pa mi je ostala glazba“, smije se Matej. Ipak, već početkom srednje škole znao je da se ne vidi do kraja u strogo klasičnom svijetu. Završio je Muzičku akademiju u Zagrebu, a u vrijeme studija, kao talentu koji je s lakoćom svirao, bilo mu je pomalo dosadno pa je iz znatiželje upisao i drugi fakultet – filozofiju i religijske znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Iako ga je to područje zanimalo, taj drugi studij nije završio jer je sve više svirao i počeo živjeti i zarađivati od glazbe.
“Ne znam zašto, ali su me povijest i filozofija oduvijek zanimale. Volio sam povijest i u školi, s lakoćom pamtio datume i činjenice, osobito vojne teme i Drugi svjetski rat, o čemu sam odmalena gutao knjige. I danas je knjiga moja najbolja prijateljica, ali sada u puno širem dijapazonu“, kaže.
Nakon Akademije počeo je raditi kao profesor violončela u Glazbenom učilištu "Elly Bašić", koje je i sam pohađao i gdje je upoznao svoju sadašnju suprugu Bugu.
Velike tuge
„Da, znamo se još kao djeca, samo je ona bila dvije godine mlađa od mene pa mi je u to vrijeme, naravno, bila potpuno nezanimljiva“, smije se Matej.
No, nakon dvije godine, kako kaže, zanimljivog, ali izazovnog pedagoškog rada, odlučio je krenuti dalje i prijavio se na natječaj za Kazalište Komedija. Između trinaest prijavljenih kandidata odabrali su njega i od 2016. član je Komedijina ansambla.
U to vrijeme javio se i njegov kreativni impuls. U jednom od najintenzivnijih životnih trenutaka – neposredno prije prekida važne veze – napisao je svoju prvu pjesmu. Već je neko vrijeme osjećao da odnos ide kraju, a upravo u tom emocionalnom rasapu dogodio se i njegov autorski početak. „U tom trenu se meni dogodila ta prva pjesma. To je za mene bio potpuno sulud moment – kao, što se upravo dogodilo? Napisao sam pjesmu, od kada ja pišem pjesme?”, prisjeća se.
Upravo ga je ta prva pjesma otvorila prema nečemu što je, kako kaže, oduvijek nosio u sebi. Nakon toga počeo je intenzivno pisati, skupljati skice, ideje i misli, a pjesmu „Riječi” kasnije je objavila pjevačica Luce.
„Bilo mi je jako teško nekome pustiti tu pjesmu. Osjećao sam se krhko i izloženo, potpuno ogoljeno. No kako su krenule prve pozitivne reakcije, rekao sam si: OK, ja to mogu. Sve moje pjesme su vrlo osobne i intimne. Pišem isključivo iz sebe. Imam pjesmu posvećenu i mami i tati koji mi i danas jako nedostaju, pogotovo on“, kaže. Danas mu je pisanje oblik terapije – njegove pjesme nastaju iz onoga što je doživio i osjetio.
A u njemu ima dosta tuge. Njegovi roditelji umrli su iste godine, mama u proljeće 2014., a tata šest mjeseci kasnije.
„Možda je ružno reći, ali ne znam što mi je bilo gore. Gledati mamu kako propada i muči se s karcinomom, znajući da se kraj približava – ili tata, kojeg samo odjednom više nije bilo. Brat Adrian, sestra Zoe i ja prošli smo kroz to zajedno, i bio sam pripremljen na kraj. Ali, ništa te na to ne može pripremiti. No, kao što sam rekao, tata je umro iznenada, od srca i to me baš pogodilo. Moji su bili rastavljeni, ali sam s tatom imao jako blizak odnos. Ta nas je tragedija posebno povezala, a tu je i naša sestra Justina iz ranije očeve veze i svi smo danas vrlo bliski. Njih troje su, uz Bugu i mog sina, nešto najljepše što imam“, govori.
Temelje glazbenog ukusa postavio mu je otac Rastko Milošev, rock gitarist koji je osamdesetih svirao s Parnim valjkom, a 2011. objavio i samostalan album „Sanctuary”.
Mir na selu
„Uz njega sam izgradio glazbeni ukus, to jest postavio temelje, ali i mama Maja je voljela glazbu. Pjevala je prateće vokale u njegovu bendu i tako su se upoznali“, kaže Matej, prisjećajući se odrastanja u Barbanu u Istri, gdje se obitelj preselila kada je otac glazbu zamijenio restauriranjem antiknog namještaja.
Iako su se kasnije vratili u Zagreb, upravo su ta rana sjećanja prevagnula u odluci da danas sa svojom obitelji napusti grad i preseli se u Mariju Goricu.
„Imam osjećaj da sam odradio svoje, zasitilo me, a želio bih i da Mai odrasta u prirodi. Imamo veliku okućnicu s voćkama gdje možemo saditi i svoje povrće – i to me jako veseli. Dosta mi je grada, buke i gužve, a do Zagreba nam nije problem doći jer smo vlakom za pola sata u centru“, objašnjava Matej i dodaje kako se nada da bi se do ljeta mogli preseliti.
Mir im je, kaže, potreban jer pred svakim od njih je još puno umjetničkih izazova, a uživaju i u zajedničkom radu na predstavama za djecu, što ih je prije nepune tri godine i spojilo.
„Nama se sve jako brzo dogodilo, ali to je očito bilo dobro za nas. Preko Buge sam otkrio svijet kazališta za djecu i to mi je divno iskustvo u kojem želim ostati. U zajedničkom radu i životu imamo iste ciljeve i vrijednosti – i oni nas vode u svim odlukama koje donosimo. Ona je nevjerojatno dobar lik, obožavam je na svim razinama – njezinu energiju, sve oko nje. Ne bih danas bio to što jesam da ona nije tu”, zaključio je glazbenik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....