U serijalu (un)spoken poznate dame otvoreno govore o iskustvima s društvenih mreža – negativnim komentarima, riječima koje su ih povrijedile, ali i onima koje su im vratile vjeru u ljude. Cilj serijala je potaknuti razgovor o važnosti empatije i međusobne podrške te podsjetiti da svi možemo biti saveznici u stvaranju boljeg online okruženja.
U novoj epizodi serijala (un)spoken razgovaramo s umjetnicom i glazbenicom Nerom Stipičević, koja odnos sa svojim pratiteljima opisuje jednostavno – kao prijateljski. Ljude koji je prate doživljava kao svoju malu zajednicu, okupljenu oko tema o kojima govori i glazbe koju stvara.
"To je moja mala zajednica. Zapravo, ljudi koji me prate tu su zbog onoga o čemu pričam ili pjevam", kaže Nera.
Kada je riječ o negativnim komentarima, smatra da internet ljudima često daje hrabrost koju možda ne bi imali u susretu licem u lice. Ono što govorimo o drugima, dodaje, nerijetko otkriva mnogo više o nama samima.
"Mislim da ljudi takve stvari uglavnom ne bi rekli uživo. Na internetu imaju neku posebnu hrabrost, a mislim da je to rezultat njihova poimanja svijeta. Zapravo, uvijek ono što govorimo o nekome drugome govori više o nama nego o toj osobi."
Iako kaže da se s negativnim komentarima ne susreće često jer ljudi koji je prate uglavnom znaju zašto su dio njezine zajednice, jedan joj je ipak ostao u sjećanju. Posebno zato što ga nije napisao anonimni pratitelj, nego osoba koju poznaje.
"‘Ona je obična desničarka koja je došla na predstavu i kritičaru uvalila svoju knjigu pa onda nakon predstave loče po šankovima.‘ Znam tko je to ostavio i zamolila sam tu osobu da komentar ukloni", prisjeća se. Ispostavilo se da iza komentara nije stajala loša namjera, nego specifičan humor koji Neri jednostavno nije bio ugodan.
"Ta se osoba jako iznenadila jer je to njezin način komunikacije i stvarno nije mislila ništa loše. Međutim, to je neka vrsta humora koji ja ne razumijem. Ispričala mi se, a ja sam znala da nije bilo osobno. Ali nisam se osjećala ugodno jer niti imam veze s politikom niti ločem po šankovima. Naprosto, to nisam ja."
Situaciju su, kaže, riješili razgovorom. A mnogo više od negativnih komentara pamti one koji je osnažuju – osobito poruke ljudi koji pokušavaju riječima izraziti ono što osjećaju. Jedan takav komentar posebno ju je dirnuo.
"‘Ti si, Nera, kao sva dobra sjećanja. Pojaviš se niotkud, možda se nekad čini da i zakasniš, ali tavoriš na rubu i spoju prošlosti i budućnosti i obrubiš tako sadašnjost...‘ Morala sam ga pročitati više puta jer je uistinu poetičan. Netko je izdvojio svoje vrijeme da bi oblikovao svoju misao. To je danas tako rijetko."
Upravo joj takve poruke potvrđuju koliko riječi mogu imati snagu, posebno u vremenu u kojem je, smatra, sve teže precizno izraziti vlastite osjećaje. Na pitanje kako možemo biti bolji jedni prema drugima online, Nera odgovor pronalazi prije svega u odnosu koji imamo prema sebi i sadržaju kojim se okružujemo.
"Možemo biti bolji tako da prvo slušamo sebe i pratimo one ljude, projekte i zajednice koje nas čine boljim ljudima. Tako neće biti potrebe za negativnim komentarima."
A biti saveznica za nju prije svega znači pružiti podršku – ponekad riječima, a ponekad odlukom da nešto jednostavno ne kažemo. "Za mene biti saveznica znači biti podrška. Ako imaš nešto lijepo za reći, reci, dobrodošlo je. Ako nemaš, nemoj. I šutnja nešto govori."
Snimano u prostoru galerije Kolekcionart, uz radove umjetnice Mihaele Rašice
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....