Punih 36 godina nakon što je filipinski diktator Ferdinand Marcos sa suprugom Imeldom i obitelji u avionu krcatom zlatnim polugama, skupocjenim umjetninama, dijamantima i kovčezima punim dolara pobjegao pred gnjevnom gomilom na Havaje, njegov sin, koji se također zove Ferdinand, ali je poznatiji po nadimku Bongbong (64), vraća se kao pobjednik u velebnu predsjedničku palaču Malacanang u Manili.
Kako je moguće da je na predsjedničkim izborima pobijedio sin diktatora koji je krvavo gušio sve prosvjede, ubio na tisuće svojih protivnika, mučio ih i proganjao, gotovo deset godina držao zemlju u izvanrednom stanju i sa suprugom pokrao milijarde dolara?
Jednostavno - Bongbong je tvrdio, i čini to i dalje, da su ljudi bolje živjeli za vladavine njegova oca, koji je bio heroj i žrtvovao se za dobrobit zemlje. To je ponavljao sve dok mu većina nije povjerovala te je obećao smanjiti nezaposlenost, jeftiniju rižu i manje poreze, iako je malo vjerojatno da i on sam zna kako to ostvariti.
Sve je to, doduše, u skladu s nadimkom koji nosi odmalena. Prema jednom tumačenju, njegovo je značenje "donositelj nade, svjetla, uspjeha, progresa i blagostanja", dok ga njegovi protivnici prevode drukčije, sa samo dvije riječi - "lažov" i "lopov".
Žena s 3000 pari cipela
Siromašni građani Filipina, dapače, vjeruju kako je istina da obitelj i dalje posjeduje silno bogatstvo - na kraju krajeva, od opljačkanih 10 milijardi vraćeno je nešto više od dvije - ali da je to blago sakrio jer ga želi upotrijebiti za dobrobit svojeg naroda.
Njegova majka Imelda ostala je poznata kao žena s 3000 pari cipela, koje je ostavila u Manili kad su 1986. pobjegli iz zemlje. Na Filipine su se vratili nekoliko godina nakon smrti njezinog muža, 1989., a u međuvremenu su se Bongbong i njegove sestre Imee, Irene i Aimee, školovali u inozemstvu.
Bongbong Marcos je otišao u Englesku i upisao se na Oxford, ali iako tvrdi da je završio studij, u arhivi tog svjetski prestižnog sveučilišta o tome nema podataka. Od tri predmeta koje je slušao položio je samo jedan, i za to je dobio potvrdu, kakvu je sveučilište poslije prestalo izdavati.
"Siromasi žele vidjeti zvijezdu"
I njegova supruga, odvjetnica Louise Araneta, s kojom je dobio tri sina, ima nejasnih detalja u svojoj biografiji. Predavala je pravo na sveučilištu na Filipinima, ima odvjetničku tvrtku u Manili i tvrdi da je članica odvjetničke komore New Yorka - iako tamo tvrde da u njihovoj bazi podataka nema nikoga s tim imenom i prezimenom.
U svakom slučaju, nakon što su im 1991. dopustili povratak u domovinu, i Bongbong i njegove sestre uključili su se u politički život. Isprva na regionalnih razini, no ubrzo su im apetiti porasli, osobito Bongbong Marcosu, a sve uz svesrdnu podršku majke.
Imeldi Marcos danas su 92 godine i ne prestaje se boriti da osvjetla obraz svojeg muža, ali i vlastiti, te se brani u oko tisuću sudskih procesa u vezi s imovinom skrivenom u svim mogućim oblicima - od nakita do vrijednih umjetnina, nekretnina i dionica u nekoliko zemalja. Otkako se vratila na Filipine, ne prestaje ponavljati da nije istina kako je imala toliko pari cipela.
"Imala sam ih samo 1060. I nisu sve bile dizajnerske - rekla je u jednom intervjuu, objasnivši da je skupe torbe i raskošne haljine, baš kao i cipele, kupovala jer "siromasi žele vidjeti zvijezdu" te da se takav životni stil očekivao od prve dame Filipina. Dio njezine kolekcije danas je u Muzeju cipela "Marikina" u Manili - oko 900 pari, uz pripadajućih 800 torbica.
A da voli izazivati kontroverze, dokazuje i video snimljen kad ju je u njezinom domu u Manili posjetio sin. Na snimci se jasno vidi kako iznad sofe u raskošno uređenom salonu visi slika Pabla Picassa "Femme Couchee VI", koju je, navodno, vratila narodu Filipina. Je li to zaista učinila? Je li na zidu falsifikat? Mnogo pitanja bez odgovora.
Sad, kad je njezin sin postao predsjednik, o tome će se sve manje brinuti jer će on preuzeti nadzor nad specijalnim državnim povjerenstvom zaduženim za povrat imovine koju je obitelj pokrala od svoje siromašne domovine.
U ovom trenutku se ne može znati hoće li Bongbong voditi zemlju na sličan način kao njegov otac, no jasno je jedno - da se njegovim izborom za predsjednika Filipina nastavlja vlast moćne političke dinastije, koju je još prije Drugog svjetskog rata i japanske okupacije začeo njegov djed.
Politička dinastija Marcosovih ide dalje
Mariano Marcos natjecao se, naime, 1935. za mjesto u filipinskom parlamentu - i izgubio, ali je političar koji ga je pobijedio na izborima nekoliko večeri poslije ubijen na trijemu svoje kuće metkom iz snajperske puške. Osumnjičeno je nekoliko ljudi, među njima i Marianov sin Ferdinand Marcos, koji je na suđenju proglašen krivim, ali ga je tadašnji filipinski predsjednik amnestirao.
Objašnjenje? Nema smisla da se zbog jedne sudske presude zaustavi karijera jednog briljantnog, obećavajućeg mladog političara.
Mariana Marcosa ubili su japanski vojnici kad su se 1945. povlačili s Filipina, mada neki tvrde da su ga zapravo strijeljali filipinski gerilci - jer je bio suradnik japanskih okupatora.
Dvojbe su ostale nerazriješene, ali jedno je sigurno - Ferdinand Marcos zaista je ispunio očekivanja čovjeka koji ga je amnestirao. Postao je 1965. predsjednik i dugo vladao zemljom, a njegov sin Bongbong sada nastavlja političku dinastiju Marcosovih.