Što vašu publiku očekuje u Tvornici na koncertu "Playlista mog djetinjstva"?

Publiku očekuju pjesme koje su obilježile naša djetinjstva. Puno emocije, pjevanja, zabave, večer vremeplova u neka stara vremena. Sve te pjesme obradio sam na svoj način u maniri velikog filmskog zvuka, gdje će osim mog klavira i četrdeset pjevača, na pozornici biti i mali prateći ansambl - sastavljen od vrhunskih klasičnih glazbenika. Zanimljiv zvuk, kojim dajem potpuno novi život svim tim velikim hitovima uz koje sam odrastao.

Kako ste odabrali pjesme i izvođače koje ćete obraditi?

Bit će pjesama koje su izvodili Bijelo dugme, Balašević, Josipa Lisac, Leb i Sol, EKV, Bajaga, Atomsko sklonište, Indexi... uz koje sam kao klinac maštao, odrastao, proživljavao svoje prve ljubavi, prve pobjede, kao i prva razočaranja. Svaka od tih pjesama s moje playliste nosi puno uspomena, ali ono još važnije od mojih uspomena, jest to da publika proživi one neke svoje stare, možda pomalo i zaboravljenje priče iz njihovih djetinjstava. Uvijek kažem da je koncert ‘Playliste mog djetinjstva‘ koncert svih ljudi u dvorani, a ne samo mene i glazbenika na pozornici.

Tko vas od izvođača najviše inspirira?

Jedini cilj bio mi je da u tih mojih ‘top 17‘ pjesama koje izvodimo na koncertu budu one, za koje me vežu najjače emocije, neka posebna sjećanja iz mladosti. Posebno mi je bilo zadovoljstvo obrađivati pjesme Bijelog Dugmeta, jer njih sam baš jako puno slušao kroz čitavo djetinjstvo. Od ‘Pristao sam biću sve što hoće‘, pa sve do ‘Sve će to mila moja‘. Isto je bilo i sa pjesmama Balaševića, kojeg sam puno slušao kao klinac - gdje izvodimo njegovu ‘O, kako tužnih ljubavi ima‘. Ali, kao što sam rekao - svaka od tih 17 pjesama koje izvodimo, za mene nosi čitavi film uspomena. Baš poput nekog vremeplova, i za mene i za publiku.

Zvjezdan Ružić, 10. travnja stiže u Tvornicu Kulture s posebnim koncertnim projektom Playlista mog djetinjstva

SIMONE DI LUCA

Na sceni vas prati čak pedeset izvođača, uključujući zborove i glazbenike. Koja je najizazovnija, a koja najljepša stvar u vođenju tako velikog sastava uživo?

Izazovno je voditi velike projekte, ali uz ovako divne suradnike, poput pjevača iz nagrađivanih zborova PZM Josip Kaplan i RKZ Val, i njihovu voditeljicu Doris Kovačić te sjajne prateće akademske glazbenike, vrhunske tehničare, kao i sjajnu menadžericu Paolu Urodu koja nevjerojatno dobro brine za nas, ovaj projekt je za mene čisti užitak. Pozornica puna emocije, dobrih vibracija glazbenika, raspjevane dvorane - nema tu posebnog izazova - osim jednog - biti do kraja svoj i dati publici u dvorani sve što imam. A dajem sve što mogu i imam, svim srcem - drugačije ne znam, baš kao i moji suradnici.

Kako klavir i zbor u vašim aranžmanima mijenjaju doživljaj pjesama koje smo dotad poznavali u originalnom rock ili pop izdanju?

Publiku očekuje potpuno novi doživljaj pjesama koje su toliko puta čuli. Izvedbe počivaju na klaviru, oko njega zvuk grade violončelo, francuski rog, bas klarinet, udaraljke i zborovi. Ima tu ritmova, energije, ali je prije svega cilj ovog koncerta prenijeti emociju publici i stvoriti atmosferu u dvorani gdje svi postajemo zbor, izvođači. Jer, ovo nisu moje pjesme, ja sam samo ‘dirigent‘, kojem je cilj da barem na tih nekoliko sati u dvorani svi odletimo u onaj ‘old school‘ svijet, gdje se više pjevalo, družilo... Baš kao što je čitava ideja za ‘Playlistu mog djetinjstva‘ nastala na jednom od mojih palačinka partija još davno u Nodilovoj 16 - gdje bi se nekad i po šezdesetak ljudi družilo i pjevalo uz moj klavir u stanu od 45 kvadrata. Upravo ta vibra, spontanost, zajedništvo koje smo imali na tim mojim partijima, inspiriralo me da napravim ovaj program. Zasad ne stignem raditi palačinke za svoju publiku, ali možda s vremenom i za to nađemo neko rješenje.

Poznate pjesme bendova i izvođača koji su obilježili odrastanje generacija - poput Bijelog dugmeta, Indexa, EKV-a, Leb i Sola, Josipe Lisac i Atomskog skloništa - dolaze u novim, autorskim aranžmanima

SIMONE DI LUCA