Hrvatska kostimografkinja Sanja Milković Hays, koja stoji iza najvećih holivudskih franšiza, govori o novom Spider-Manu, suradnji s najvećim zvijezdama, životu u Hollywoodu i zašto se nakon mirovine želi vratiti u rodni grad.
Kad je prije 40 godina zbog ljubavi spakirala kofere i iz Zagreba se preselila u Los Angeles, Sanja Milković Hays (67) nije imala razrađen plan za osvajanje Hollywooda. Diplomirana arhitektica, koja je prve filmske korake napravila kao pripravnica kostimografije u Jadran filmu, u svijet kostima ušla je gotovo slučajno jer joj je prva želja bila da se bavi scenografijom. No, kostimografija se pokazala "suđenom", osobito jer ju je baka Zora još kao djevojčicu naučila krojiti i šivati. Već je kao srednjoškolka šivala haljine prijateljicama, ni ne sluteći da će zahvaljujući toj vještini jednog dana raditi s najvećim filmskim studijima na svijetu.
Tijekom rada na jednoj međunarodnoj koprodukciji upoznala je budućeg supruga, američkog tonca, zbog kojeg se 1986. preselila u SAD te godinama učila zanat kao asistentica kostimografa Josepha Porroa prije nego što je samostalno zakoračila u Hollywood.
Danas su iza nje neke od najvećih filmskih franšiza. Oblikovala je kostime za filmski serijal "Brzi i žestoki", radila na filmovima kao što su "Blade", "Mumija", "Zvjezdane staze 9: Pobuna", "Totalni opoziv" i "Kapetanica Marvel" te surađivala s najvećim holivudskim zvijezdama kao što su Vin Diesel, Charlize Theron, Brie Larson i brojni drugi.
Ovaj put s njom smo razgovarali zahvaljujući novom velikom projektu. Sanja Milković Hays ponovno je bila zadužena za kostim mnogima omiljenog superjunaka - "Spider-Mana" - pa je tako još jednom surađivala s Tomom Hollandom i Zendayom, po mnogima najboljim glumcima nove generacije, ali i omiljenim holivudskim parom. Kako je surađivati s velikim zvijezdama, koja je tajna dobrog kostima, ali i gdje su na njezinoj životnoj mapi Zagreb, obitelj i razmišljanje o mirovini otkrila nam je u velikom intervjuu.
U kina je stigao "Spider-Man: Novi dan", na kojem ponovno potpisujete kostimografiju. Kako je bilo vratiti se tom svijetu nakon zadnjeg nastavka snimanog u pandemijskim okolnostima?
- Ovog puta to je bilo potpuno drukčije iskustvo. Prije svega, svijet se u međuvremenu promijenio - fokus više nije bio na pandemiji, nego na nekim drugim izazovima. Osim toga, film smo snimali u Londonu, a ne u Atlanti, što je također unijelo novu dinamiku. Radila sam s potpuno novom ekipom, novim redateljem, a uz sve to - snimali smo u rodnom gradu glavnog glumca Toma Hollanda. S druge strane, mnogo je toga bilo isto. Izrada Spider-Manovih kostima bila je veliki izazov, ali ovaj put sam već dobro poznavala glavnu glumačku postavu pa je s te strane bilo lakše. Izradili smo čak 50 kostima za Spider-Mana, uz brojne druge kostime za negativce kao što su klan Ruka, Tarantula, Škorpion i drugi. Bio je to opsežan posao na kojem je moja velika, predana i iznimno talentirana ekipa radila mjesecima.
Koliko je bilo izazovno osmisliti taj "novi početak", uskladiti ga s očekivanjima milijuna obožavatelja i postoji li neki kostim ili detalj iz filma na koji ste posebno ponosni?
- Riječ je o prvom kostimu koji nije kreiran uz pomoć Stark Industriesa, već ga je Peter napravio sam, kod kuće, i to se jasno vidi. Jednostavniji je, na njemu se vide nabori i nesavršenosti, zbog čega djeluje mnogo ljudskije i prizemljenije. Kod kreiranja tako prepoznatljivog kostima odgovornost je golema jer morate ispuniti očekivanja milijuna obožavatelja, ali je istovremeno i vrlo uzbudljivo i izazovno napraviti kostim koji će biti bolji od prethodnog, možda čak i najbolji dosad. Iznimno sam ponosna na novog Spider-Mana, a od kostima koje smo kreirali izdvojila bih i one za Ruku, odnosno crvene nindže.
Zendaya je danas jedna od modno najutjecajnijih žena svoje generacije. Koliko kao glumica sudjeluje u razgovorima o kostimu?
- U kreiranju kostima za bilo koji lik uvijek usko surađujem s glumcima i to mi je jedan od najljepših dijelova posla jer im pomažem izgraditi karakter. To je razmjena ideja koja uvijek ide u oba smjera. Ponekad ja promijenim svoje početno rješenje, a ponekad uspijem uvjeriti glumca da isproba nešto što mu se na prvu činilo potpuno neočekivano i promašeno.
Zendaya je jedna od glumica koja je u taj proces uistinu uključena i ono što posebno cijenim kod nje je da tijekom proba kostima nikada ne razmišlja o modi radi mode. Njoj je uvijek najvažnije što kostim govori o liku koji igra te kako joj može pomoći da ga što uvjerljivije utjelovi. Najvažnije je da kostim glumcu pomogne u stvaranju lika. Kada ga odjene, mora osjećati da se pretvorio u lik koji igra, a jednako je važno da bude dovoljno udoban kako tijekom snimanja ne bi razmišljao o njemu.
Nakon svih godina rada na velikim franšizama, što vas danas još iznenadi na filmskom setu?
- I dalje me iznenađuje količina opreme koja se nalazi na svakom filmskom setu - od dizalica, reflektora i golemih plavih ekrana do kamera, agregata, šatora i stolica. Ponekad sve zajedno izgleda kao prava tehnička džungla, pa je posebno fascinantno to što svaki član ekipe točno zna kada i kako koristiti svaki od tih elemenata. A ono što me i danas jednako oduševljava jest entuzijazam filmske ekipe i ljubav prema stvaranju filmova.
Jeste li danas kreativno hrabriji nego s trideset godina?
- Definitivno sam kreativno hrabrija nego na početku karijere. Razlog je jednostavan - danas imam mnogo više znanja i iskustva u kostimografiji nego tada i uvijek nastojim osmisliti nešto novo, drukčije i bolje od onoga što sam napravila prije.
Prvi susret s filmskim svijetom bio vam je u Jadran filmu. Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da vas je film potpuno osvojio?
- Mislim da me svijet filma osvojio i prije nego što sam počela raditi u Jadran filmu. Još kao tinejdžerica, a kasnije i kao mlada žena, bila sam zaljubljena u film i odlazila u kino gledati svaki novi film, ali i uživala u starim klasicima koji su se prikazivali u Kinoteci.
Jednom ste rekli da vas je baka naučila šivati. Postoji li nešto što vas je naučila o zanatu, a da vas prati i danas?
- Ona me prije svega naučila poštovanju i ljubavi prema svim vrijednim i talentiranim ljudima s kojima svakodnevno surađujem u izradi kostima. Taj osjećaj poštovanja prema zanatu me nikada nije napustio.
Od arhitekture ste vrlo rano odustali, ali čini se da je ona i dalje duboko utkana u vaš način razmišljanja. Koliko kod stvaranja kostima razmišljate poput arhitektice?
- Zapravo vrlo često, osobito kada radim na dizajnu i konstrukciji kostima za superjunake. Veza između dvodimenzionalnih krojeva i trodimenzionalnog kostima vrlo je slična arhitektonskim procesima. Tu su razmišljanja o volumenu, simetriji i bojama pa mi je arhitektonska podloga u tom smislu iznimno korisna.
U Ameriku vas je odvela ljubav. Kada danas gledate unatrag, što je bilo hrabrije - preseliti se na drugi kontinent ili graditi karijeru gotovo od početka?
- Bez ikakve dvojbe, hrabrije je bilo preseliti se na drugi kontinent i iza sebe ostaviti svu sigurnost koju sam dotad imala.
Posao na filmu "Brzi i žestoki" dobili ste nakon desetominutnog razgovora. Je li to bio trenutak u kojem ste prvi put osjetili da vam se otvaraju vrata Hollywooda?
- Prvi put sam taj osjećaj doživjela nekoliko godina ranije, kada sam dolazila na razgovor za film "Zvjezdane staze 9: Pobuna". Vozila sam se prema Paramount Studios i prošla kroz legendarna vrata Paramount Gate kako bih se sastala s redateljem. Bila sam na rubu suza od uzbuđenja i ponosa. I danas se tog trenutka sjećam kao da je bio jučer.
Na franšizi "Brzi i žestoki" radili ste od samog početka, kada nitko nije mogao predvidjeti da će postati globalni fenomen. Kako se mijenja kreativni proces kada mali projekt preraste u jednu od najvećih filmskih franšiza na svijetu?
- Kreativni proces se promijenio, ponajviše zato što danas u donošenju odluka sudjeluje mnogo više ljudi, a i ulozi su daleko veći. Ipak, na franšizi "Brzi i žestoki" imam mnogo više kreativne slobode nego na većini drugih velikih produkcija. Na kraju krajeva, upravo sam ja oblikovala izgled tih likova i surađivala s glavnim glumcima još od vremena kada gotovo nitko nije znao za njih. Čak su i velike zvijezde koje su se kasnije pridružile franšizi u tom pogledu mnogo opuštenije nego na drugim filmovima. Najčešće mi kažu "Ti znaš što treba napraviti", a to je za mene veliko zadovoljstvo.
Jedna zanimljivost na koju sam posebno ponosna jest to da sam radila na više nastavaka iste filmske franšize nego bilo koji drugi kostimograf. Blizu su serijali poput Jamesa Bonda ili Harryja Pottera, ali ne dovoljno da bi me nadmašili.
Kostimografija danas sve više uključuje digitalne efekte, 3D skeniranje i virtualnu produkciju. Koliko je tehnologija promijenila vaš posao u odnosu na vrijeme kada ste počinjali?
- Srećom, nije se promijenilo toliko koliko smo se svojedobno pribojavali. Prije nekih pet godina činilo se da će se gotovo sve raditi digitalno, ali trend se iznenada promijenio. Danas postoji velika želja da se što više toga izrađuje na klasičan način, osobito kad je riječ o kostimima. Glumci vole osjetiti kostim na sebi, izrada pravih kostima često je i povoljnija od njihove digitalne izvedbe, a u konačnici izgledaju bolje i realističnije. Mislim da se publika zasitila svega što djeluje umjetno i kreirano uz umjetnu inteligenciju.
Posao kostimografa podrazumijeva iznimno intenzivan tempo života. Koliko je važno imati partnera koji razumije ritam filmske industrije?
- Za mene je to iznimno važno. Sretna sam što moj suprug može putovati sa mnom pa, gdje god radili u svijetu, zajedno možemo stvoriti osjećaj doma.
Koliko je vaš posao utjecao na vašeg sina Luku?
- Moj je posao jako obilježio Lukino odrastanje. Putovao je sa mnom diljem svijeta, razvio ljubav prema filmu, a danas je i moj suradnik. Trenutačno radi sa mnom kao konceptualni umjetnik (concept artist), što je za mene ostvarenje sna.
Koliko vas toga danas još veže Zagreb?
- Sa Zagrebom sam danas povezanija nego ikad i nastojim dolaziti kad god mogu, premda i dalje to nije onoliko često koliko bih željela. No, nadam se da ću nakon odlaska u mirovinu većinu vremena provoditi u Zagrebu. Imam sreću što moj suprug, engleski filmaš David Atkin, obožava Zagreb. Zapravo ga voli više od Londona.
Nakon toliko godina života i rada u Hollywoodu, koji vas stereotip o njemu i danas najviše nasmije?
- Uvijek me iznenadi koliko ljudi vjeruju da je rad u Hollywoodu i u filmskoj industriji glamurozan, a stvarnost je zapravo sasvim drukčija. To je težak posao, kaotičan život, često ste odvojeni od obitelji i nerijetko su to vrlo zahtjevni uvjeti rada - od snimanja po hladnoći, noću, rano ujutro pa do radnih dana u kojima ne znate koliko će sati snimanje trajati. Jedini istinski glamur su premijere, a to većina članova filmske ekipe nikada ne doživi. Ipak, unatoč tome, svi i dalje volimo taj posao.
Koliko se Los Angeles promijenio od 1986. kad ste se onamo odselili?
- Los Angeles se drastično promijenio od tada, nekada je bio fantastično mjesto za život. Ali posljednjih nekoliko godina provela sam jako malo vremena tamo - filmski projekti na kojima sam radila snimali su se posvuda samo ne u Los Angelesu.
Što za vas danas znači luksuz?
- Prije svega, luksuz je za mene imati vremena za sina i obitelj. Nakon toga to su dobra hrana, putovanja i mogućnost da ne moram stalno raditi. Što se tiče slobode biranja projekata, filmska industrija drastično se promijenila u posljednje dvije ili tri godine i broj projekata se značajno smanjio pa danas vrlo malo ljudi može birati na čemu će raditi. Možda tek nekolicina najvećih glumačkih zvijezda.
Možete li se zamisliti u mirovini? Ako da - kako je zamišljate?
- Moram priznati da sve češće razmišljam o mirovini i pokušavam zamisliti kako bi taj život mogao izgledati. Voljela bih većinu vremena provoditi u Zagrebu i što više biti sa sinom Lukom. Nadam se da ću i dalje putovati, možda ne toliko intenzivno kao danas.
Pomalo me brine hoće li mi biti dosadno jer će promjena zaista biti dramatična - od sadašnjeg kaosa u mir. Možda ću predavati ili naći neki hobi koji će me zaokupljati. Voljela bih se posvetiti i volontiranju, za što danas jednostavno nemam vremena. Moj sin puno volontira i upravo mi je on nadahnuće za to. Drugim riječima, razmišljam o mirovini, ali još slažem sliku o tome kako bi mogla izgledati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....