Mario Petreković, ponosni tata koji svim trikovima barata u odgoju svojih dviju princeza, hrabro je pristao otkriti nam obiteljski recept za bezbrižan odgoj Marle i Une. Mario i njegova nevjenčana supruga, stomatologinja Aleksandra Kramberger ponosni su roditelji dviju djevojčica, a otvorili su i obiteljski profil na Instagramu gdje bilježe kako iz dana u dan odgajaju i vesele se s dvogodišnjom Marlom i Unom rođenom krajem ožujka prošle godine.
Mario je najviše savjeta za odgoj crpio od svoje majke koja je bila dječja njegovateljica u bjelovarskoj bolnici.
"Često je i izvan radnog vremena pomagala novopečenim roditeljima sa savjetima i praktičnim stvarima poput prematanja, pranja i nošenja novorođenih bebonža. Posjećivala je te ljude, a i oni su često dolazili kod nas doma. Tako da me najviše iznenadilo kako je to, kao vožnja bicikla, ostalo negdje u meni. Taj mot. Usprkos početnoj tremi, strahu da ću nešto krivo primiti, napraviti, početničkim paranojama i pitanjima samom sebi hoću li ja to moći, hoću li povraćati kod svakog prematanja i tomu slično... Nikako ne bih izostavio da je u svemu tome najviše pridonijela, osobito kroz stručnu literaturu i svoju predanost uz 24/7 angažman te majčinski instinkt, mama Aleksandra s kojom činim roditeljski stručni tim", objasnio je Mario.
Ima savjet za sve mlade, možda i preplašene roditelje. Kako kaže, uzeti rukama odgoj u svoje ruke je odličan početak.
"Znači, rukama, dragi roditelji, biti što više prisutan u samom startu, imati enormno volje, strpljenja i posvećenosti u svim procesima te pokušati maksimalno u tome uživati. Naravno uz pretpostavku da se sve to radi s velikom dozom roditeljske ljubavi koja se ne dogodi preko noći, već kroz prisutnost i sudjelovanje svakodnevno raste. Uz djecu, rastu i roditelji. Ne fizički. Zapravo da, možda u širinu", kazao je Petreković i dodao da on voli kroz zabavu i igru provući odgojne metode.
Samostalno od prvog dana
Princip kojeg se drži jest da se prilagođava novonastalim situacijama koje su svakodnevne i specifične za neke faze. Među brojnim alatima koje roditelji stoljećima pokušavaju usaditi djeci jest samostalnost, a toga se drže i Petrekovići.
"Što prije biti samostalan i brinuti o sebi - od papanja za stolom, hodanja, oblačenja, svlačenja, piškenja, kakanja, traženja na wc, odlazak na isti, odlazak na spavanje u svoj krevet i mnogo drugih aktivnosti koje iziskuju samostalnost, neki je put kojim idemo. Ako to nazovemo princip, onda bih se tog principa držao. Neovisnost. Ko‘ država, samo puno, puno bolje i samostalnije", zaključio je tata Mario.
S djecom se najradije igra, a kaže kod njih to izgleda ovako: "Red plesa, pjevanja, skakanja, ludovanja, maženja, pa maženja i ljubljenja do beskonačnosti, uživanja u tome, stalno je nešto, neka akcija i priča."
"Milina ih je slušati, promatrati, baš se nasmijemo onako do suza, tako da je svako vrijeme s njima u svakom smislu riječi zabavno. Čak i kad ne izgleda zabavno jer djeca prolaze različite faze, i rastu, i kmeče iz svima nepoznatih razloga. Jer možda vjetar puše u leđa, a ne u facu... Sve su to takve provale koje su ekskluzivne i unikatne da je to, u konačnici kad ih samo prepričavamo, smijeh žešći. Rekli bi, za krepat", opisao je.
Igra naša svakodnevna
Brojni roditelji muku muče kako odabrati kvalitetne igre za djecu, a ono što Mario preporučuje su igre koje uključuju motoriku i kreativni izražaj.
"Iz minute u minutu to može biti nešto drugo, naravno ovisno o dobi djeteta. Mi radimo sve - od crtanja, plastelina, pa recimo i čišćenja, pospremanja, bacanja smeća u koš, veša u veš mašinu... Rekao bih neka kombinacija igre i zadataka iz svakodnevice. Mislim, dijete dođe i pita: ‘Mama što radiš?‘ 27 puta u minuti. Pa onda i ono hoće isto to probati što odrasli rade. Pa baka radi kolače, a hoće i dijete prisustvovati i raditi - pa zašto ne? Uključiti dijete maksimalno u sve aktivnosti pokazalo se u našem slučaju fenomenalnim", preporučio je.
Osim igranja sa stvarnim zadacima kroz koja djeca uče, imaju i "prave" igre.
"Pričaju se i čitaju priče, loptamo se, lovimo se, tu i tamo pogledamo crtić ili dva, tri, četiri... Zatim igramo skrivača, zaleđene babe, Cina Cane Marijane, Crne kraljice 1,2, 3, skakavca, školice, policajca i lopova, belu, pikado, prije kupanja obavezno opalimo poker na skidanje, Čovječe ne ljuti se i mnoge druge. Uskoro krećemo s gumi gumi i špekulanjem. Plus još vrtić, pa tamo igre i prijatelji, definitivno nema dovoljno vremena u jednom danu, općenito. Evo predlažem da inače jedan dan traje barem 36, a ako nas krene može i 48 sati", nabraja dalje Mario.
Za san bez muke
A upravo je igranje ključno i u uspješnom uspavljivanju. Naime, taktika prvo ih izmori pa će zaspati kao male klade, pokazala se prilično uspješnom.
"Kad se dobro izigraš ili kad čovjek fizičkim radom troši svoje tijelo, definitivno su mu san i krevet najbolji prijatelji. Kombinacija igre i rada, za sve ljude sa sela i iz grada. Kad kvalitetan umor pokuca na vrata, svatko se svoga kreveta rado hvata. I djeca i odrasli i mama i tata", Mariju je i uspavljivanje njegovih miljenica kao pjesma.
No napominje, nije samo to dovoljno, potrebno je ponekad posegnuti i za trikom.
"Malo je ovdje mjesta za sve trikove, a svi su, kako bi Nijemci rekli Taylor made, individualni, što ne znači da bi moj trik za Marlu prošao kod Une, iako su sestre. Pogotovo onda ne bi prošao kod nekog drugog djeteta", ističe te nastavlja:
"Ja samo znam da kad one legnu u krevet u određeno rutinsko vrijeme, oko kojeg smo zahvaljujući mami dosljedni i konstantni, od prvog dana dolaska na svijet kod obje curice to funkcionira. Naravno uz cjelodnevne aktivnosti i igre, taj odlazak na spavanje je s kupancem i večerancem sveto trojstvo svakodnevne rutine, hajmo reći, reda, rada i discipline, pa je tjeranje na spavanje nepotrebno", priča nam.
"Kod samog uspavljivanja, metoda koju redovno koristim s Marlom je ovakva - ona legne u svoj krevet, ja na pod kraj njenog kreveta. Zatim pričamo, provaljujemo baze, ona priča, a ja kao zaspem. I onda baš zaspem. Nakon toga i ona. Znači, zaspi da bi zaspalo. I tako je i jučer bilo, negdje oko osam, ja sam opet prvi zaspao", šaljivo nam je objasnio Mario koliko je njegova taktika uspješna.