S kime se zapravo obračunavate u novoj pjesmi "Idemo na mer"?

- Ja sam jedan od onih izvođača koji traže drukčiju tematiku, a kako volim satiru, kao nezaobilazna tema nametnuli su mi se naši šalteri i birokracija. Jer, usprkos digitalizaciji i ‘pojednostavljenjima‘, kod njih opet nešto šteka. Pa je sve manje ljudi u sustavu, a sve više strojeva. S druge strane, umjetna inteligencija katkad ne može nadomjestiti nešto što će neka sekretarica riješiti. Zapravo, taj birokratski aparat je neuništiv i to je zabavno.

I društveno-politički život u Hrvatskoj vam je čest motiv...

- Volim naš mentalitet, zapravo mentalitete, jer nismo svi isti: obiđi Dalmaciju, Istru, Slavoniju... Samo da ne gubimo taj svoj identitet, upravo je to ono po čemu mi jesmo Hrvati.

Kako biste opisali prosječnog Hrvata?

- Šizofrenija, ja ne znam. Zapravo je sve u Hrvatskoj tako. Nikad ne znaš. Volim kad Hrvat voli tog Hrvata, ali komedija je da će jedan dan biti na Thompsonu, drugi dan slušati Draganu Mirković, treći Šajetu. Živimo na najljepšem dijelu zemaljske kugle i ludi smo kao šibe.

"Volim kad Hrvat voli tog Hrvata, ali komedija je da će jedan dan biti na Thompsonu, drugi dan slušati Draganu Mirković, treći Šajetu. Živimo na najljepšem dijelu zemaljske kugle i ludi smo kao šibe", smije se Šajeta

PETAR KURSCHNER

Ne nedostaje vam materijala za vaš stand up showu ‘Mister malo morgen?

- Imao sam čast poznavati i slušati Arsena Dedića, Zorana Predina, a na njihovima koncertima bilo je dobre priče. Tako na mojim nastupima najave i objašnjavanje pjesama traju i traju. Zapravo sam pripovjedač u životu i u pjesmama, pa je stand up logičan nastavak. U njemu se protežu crtice iz života, a zove se ‘Mister malo morgen‘, jer je parafraza na Mister Morgena, na mog najpoznatijeg sugrađanina Ivu Robića. I tako... Ja sam onaj koji priča po birtijama i nasmijava ljude. To mi je životna preokupacija, ne samo na pozornici.

Koje su vam asocijacije na djetinjstvo?

- Imao sam sretno odrastanje u Opatiji. Dakle, u gradu festivala, u kojem danas živim s penzionerima. I dobro se snalazim.

Po čemu ste pravi Opatijac?

- Živim u staroj kući u kojoj je moja obitelj već generacijama, a danas je žele kupiti Rusi, Ukrajinci, Nijemci... Imam korijene iz mjesta Šumber, Labina i Šmrike.

Zašto vas je u mladosti pratio glas velikog zavodnika?

- Pa još uvijek sam zavodnik. Ja živim s tim da sam objekt seksualne požude već trideset godina. Nije mi lako, ali držim se, borim se. Kako je rekao naš župnik, dovodim se u iskušenja i borim se.

Šajeta kad god može, kaže, bira priliku za satiru i šalu, tako je nastupio na Riječkom karnevalu

DAMIR ŠKOMRLJ CROPIX

Što mislite, što je na vama najprivlačnije?

- Ne znam što bih rekao. Iako imam jako visoko mišljenje o sebi, bolje je da tu dignem ručnu. Nemam pojma, ali se trudim biti šarmantan.

Kako ste upoznali suprugu Natašu?

- Blokirala mi je račun u Fini. Možda je ova pjesma dio te frustracije.

I time vas je osvojila?

- Da, kao voditeljica na jednom šalteru. Inače je šarmantna i dobra osoba. I nalikuje na mene u tome što se daje. Onako dobro i iskreno, što ponekad istroši čovjeka, ali je to dobra opcija. Znate, dobro je biti dobar.

O kojem ste poslu razmišljali dok niste ostvarili ovo što ste danas?

- Uvijek sam volio kretanje, nisam jedan od onih koji stalno sjede, pa sam kao dijete razmišljao bih li bio lugar na Učki ili poštar? Kao lugar imao bih najviše komunikacije s drvećem i vjevericama, a kao poštar sa živom ekipom. Bojim se da kad bih nosio poštu, toliko bih se zapričao da bih stalno kasnio. Inače, ne dolazim svugdje baš na vrijeme.

Kakav odnos imate sa 16-godišnjim sinom Zvanom?

- Zove se kao Zvane Črnja, poznati pjesnik. Recimo, svaki dan vičem na njega: "Zvane, moramo slušati cajke! Ne možemo samo obilaziti rock festivale". Zvane je vrlo muzikalan i u šali kažem da je novi Darko Glavan ili Zlatko Gall. Studiozan je u tom nekom smislu. A kad mi drugi kažu da je dobar momak, sretan sam.

Imate li i dalje iskaznicu IDS-a?

- Da, i držim je u hladnjaku. Nisam aktivan u radu stranke.

"Prirodno je da navijam za Rijeku. No, volim otići u Dalmaciju s Alenom Vitasovićem koji je veliki hajdukovac, pa tamo imamo posebne počasti. Dolazimo kao neko državno veleposlanstvo", u svom stilu govori Dražen...

PETAR KURSCHNER

Za koji nogometni klub navijate?

- Prirodno je da navijam za Rijeku. No, volim otići u Dalmaciju s Alenom Vitasovićem koji je veliki hajdukovac, pa tamo imamo posebne počasti. Dolazimo kao neko državno veleposlanstvo. Ljudi nam donose darove, i to. Ali vučem frustracije zbog nogometa kad je trener vidio moj talent, pa ništa... I da se pohvalim, lani sam objavio pjesmu "Hrvatska gimnastika". Napisao sam himnu o tim sjajnim sportašima, povodom 120 godina riječke i hrvatske gimnastike.

Što vas najviše živcira kod ljudi?

-Kad imaju samo svoju istinu. Znaš, ja sam isto frajer koji će slušati svačiji argument i reći svoje mišljenje. I volim rasprave. Imam puno prijatelja, desničara i ljevičara i ovakvih i onakvih i ateista i komunista i vjernika u obitelji. Uostalom, moj bratić navija za Hajduk, i nismo ga se odrekli.

Planete li lako?

- Ne, jer uspijem u zadnjem trenutku prebaciti na satiru, no kad me netko zbilja brusi, znam planuti. Zaista mislim da su ljudi generalno izgubili strpljenje. Uz to su i društvene mreže dale svoj obol da ekipa lupeta sve i svašta.

"Godine osjetim kad se vrijeme mijenja, u fizičkom smislu, više nego što se ja tako osjećam. Ili kad izađem na neka mjesta gdje trešte cajke, pa vidiš da tu ne pripadaš. Ali zapravo sam mlad", govori kantautor

TEA CIMAŠ/CROPIX

Kako se nosite sa starenjem?

- Godine osjetim kad se vrijeme mijenja, u fizičkom smislu, više nego što se ja tako osjećam. Ili kad izađem na neka mjesta gdje trešte cajke, pa vidiš da tu ne pripadaš. Ali zapravo sam mlad.