Sarah Josipović: Moja mama i tiha lekcija zahvalnosti

Moja mama. Uvijek sam mislila da je svima njihova mama najbolja, znaš ono – moja mama najbolje kuha, moja mama je najljepša, moja mama je najbolja.

Osnovna škola, moja je mama uvijek hodala u štiklama, mislila sam da je to normalno dok nisam shvatila da druge mame ne nose štikle. A primijetili su to i moji iz razreda, i uvijek su komentirali – da barem moja mama nosi štikle, tvoja mama je tako lijepa, možemo li doći kod tebe isprobavati njezine štikle…?

Bilo je tu svega – tvoja mama se tako lijepo šminka, tvoja mama te svuda vodi sa sobom, tvoja mama ide vikendom van... Blago tebi, mama te vodila u Disneyland, blago tebi, tvoja mama se s tobom karta, blago tebi, mama ti je ovo kupila… Pa onda kasnije – mama ti dopušta da budeš vani dokad hoćeš, tvoja mama te ne kontrolira... Tvoja mama spava kad dođeš doma? Tvoja mama te ne sili da učiš?

Srednja škola, početak faksa – prijatelji su mi često dolazili doma na kartanje i često bi otvarali ormare, ostavu, hladnjak i komentirali – tvoja mama stvarno kuha? Koliko vi to imate hrane? Tko će to sve pojesti… uvijek neko čuđenje vezano uz moju mamu…

Poslije su kroz život ti komentari zvučali poput – tvoja mama mi se uvijek činila kao mama medvjedica, mama orao, koja bdije nad vama, zatim epiteti poput – neustrašiva, snažna, uvijek podrška. A ja? Isto vjerojatno kao i moje sestre – nama je sve to bilo uvijek normalno. Srećom, nismo znale za drugačije.

Nedavno je moja mama slavila okrugli rođendan i kako je kroz život imala modnu agenciju, na proslavu su došle i mnoge manekenke koje su mi redom dolazile i imale mi potrebu reći, i to više od deset njih, da im je moja mama – druga mama, da im je zaista jako važna i da im je jako puno značila kroz život, svojom podrškom, svojim savjetima i svojom iskrenošću…

Kada sam odrastala, pitala sam se zašto je moja mama uvijek kroz život mojim prijateljima bila kao “unicorn mama” – jer za mene je ona bila samo mama, da, najbolja mama, ali vjerovala sam da je svakome njegova mama – najbolja mama. Uostalom, i moja je baka Nada mojoj mami, kao i mojoj teti, bila najbolja.

Iako sestre i ja nikad nismo bile prezaštićene od života, već smo odgajane da budemo snažne, samostalne i samopouzdane, činjenica je da smo odrasle zaštićene od znanja da ipak postoje ljudi kojima njihove mame nisu najbolje. Danas to znamo i samo smo još čvršće uvjerene da je naša mama zaista najbolja.

Upravo takva mama – najbolja, ja se trudim danas biti svojoj djeci. Sretan Majčin dan svim mamama!