Estetski kirurg Siniša Glumičić, zaslužan za sjajan izgled brojnih domaćih zvijezda, otkriva što je za njega definicija ljepote, čime bi se bavio da nije liječnik, koje najvažnije lekcije želi prenijeti svojoj djeci te zašto mu je 2025. bila prijelomna.
S više od trideset godina iskustva i tisuća operacija iza sebe, Siniša Glumičić (59) jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih estetskih kirurga u regiji, u čije se ruke redovito prepuštaju i najveće domaće zvijezde. Prije nekoliko tjedana napravio je lifting poznatoj dami s hrvatske estrade, a onda nakratko zagrebačku maglu zamijenio suncem Kalifornije, gdje svake godine posjećuje svoje kolege iz najrenomiranijih američkih klinika. Objašnjava kako mu je iznimno važno da drži korak s onima koji spadaju u elitu estetske kirurgije, a s kojima je zahvaljujući brojnim druženjima na kongresima diljem svijeta, od Monte Carla do Dubrovnika, tijekom godina postao i dobar prijatelj. Lista titula ovog renomiranog liječnika duga je i impresivna: jedan je od osnivača te počasni predsjednik Hrvatskog društva za estetsku medicinu, jedan je od osnivača i redoviti član Europske akademije za estetsku kirurgiju, član je Američke akademije za facijalnu i rekonstruktivnu kirurgiju, kao i drugih stručnih društava u zemlji i inozemstvu. A iza svih tih laskavih titula krije se čovjek koji je, osim po stručnosti i bogatom iskustvu, poznat i po svojoj pristojnosti, pristupačnosti, šarmu i ljubaznosti. Izvan svoje poliklinike Siniša je posvećeni otac kćeri Tessi May (10) te sinovima Marku Kristijanu (18) i Zaku Dorijanu (15) - koje je dobio sa slovenskom ekonomisticom Metkom Hajnc (45), ali i strastveni muškarac koji voli igrati tenis, voziti motor, putovati, lijepo se odjenuti (često je na vrhu liste najbolje odjevenih Hrvata), slušati jazz i, čitati.
"Trenutačno čitam autobiografiju Anthonyja Hopkinsa ‘Dobro smo ispali, mali‘. Jako ga volim kao glumca, a ima i iznimno zanimljiv život", kaže renomirani kirurg, čiji bi život također bio sjajan predložak za film. Dolazi iz liječničke obitelji, no kaže kako ga roditelji nisu usmjeravali prema medicini, već je ona bila njegov izbor. "Otac je bio ginekolog, a mama stomatolog. Oboje su stvarno voljeli svoj poziv, pogotovo tata, koji je i nakon odlaska u penziju nastavio raditi do svoje sedamdeset i neke godine. Uvijek su mi nastojali usaditi osjećaj poštenja i odgovornosti, pogotovo prema svojim najbližima, suradnicima, svijetu oko sebe. Moja mama je oduvijek tvrdila i ponavljala, pa još i danas, a hvala dragom Bogu još je s nama, da se dobro uvijek vrati, na ovaj ili onaj način. To je naslijeđe koje unosim u svaki segment svog života", kaže Siniša, priznajući da je ipak u svojim srednjoškolskim danima razmišljao o još jednoj profesiji. Naime, kao zagriženi filmofil, kojeg je oduvijek fascinirao proces stvaranja filma, sanjario je o studiju režije, no kako je medicina oduvijek bila sastavni dio njihovog obiteljskog života, nametnula se kao logičan izbor.
"Da budem iskren, prve tri godine na studiju nisam baš bio siguran da je to to, ali sam se na trećoj godini oduševio neurokirurgijom, i kirurgijom općenito, i tada su sve nedoumice nestale", priča Siniša, dodajući kako je kirurgija u njegov život ušla potpuno slučajno. Nakon završetka studija medicine u Zagrebu vratio se u Boston, u kojem je završio srednju školu, planirajući položiti diferencijalni ispit i krenuti sa specijalizacijom iz neurokirurgije. Imao je sjajne kontakte zahvaljujući prof. dr. Negovetiću, tadašnjem šefu neurokirurgije u Vinogradskoj bolnici, gdje je kao student radio na projektima.
"No, odmah nakon dolaska u Boston primio sam poziv prof. dr. Boška Milojevića, tada jedinog privatnog estetskog kirurga u bivšoj Jugoslaviji, koji mi je ponudio da se pridružim njegovu timu i klinici MILO u Zagrebu. Strahovito me je to zaintrigiralo te sam u dogovoru s njim ostao u Bostonu, ali na plastičnoj kirurgiji, kako bih što više dobio uvid u tu struku. Već pri prvom susretu sa zahvatima kao što su face lift i rinoplastika bio sam oduševljen i jednostavno znao - to je to! Nakon godinu dana u SAD-u vratio sam se u Zagreb, pridružio prof. dr. Milojeviću u sklopu čije klinike sam dobio i specijalizaciju. Bile su mi tada 24 godine i bio sam daleko najmlađi specijalizant, a ujedno i jedini njegov specijalizant. Bio je sjajan čovjek, vrhunski učitelj i mentor, i dodatno mi je usadio ljubav prema ovoj struci.
Prerano i naglo je otišao i nakon njega nastavio sam sam. Sada već više od 30 godina", prisjetio se. Za njega estetska kirurgija nije samo pitanje kirurških zahvata i operacija nego i povjerenja, priča i emocija. Najviše ga ispunjava činjenica da je nekome vratio ili dao osjećaj samopouzdanja, a fizičku ljepotu doživljava kao ravnotežu raznih anatomskih detalja našeg izgleda. "Ona je prvi dojam, jezik lica i tijela koje govori i obraća nam se prije bilo koje riječi ili zvuka. Ne savršenstvo, nego harmonija. Lice koje izgleda prirodno i nosi karakter, a ne masku. Ljepota je kad osoba izgleda kao najbolja verzija sebe, a ne kao netko drugi, estetika koja poštuje osobnost", zaključuje Siniša Glumičić.Na pitanje koliko se i u kojem smislu promijenila percepcija estetike u posljednje vrijeme, odgovara kako se ljudi više nego ikad okreću prirodnosti te da mu je drago što estetski zahvati više nisu tabu i nešto što se skriva. Uostalom, od fizičkog izgleda puno je važnije kako osoba zrači.
"Prvo što primijetim su nečije oči, osmijeh i energija. Način na koji osoba uđe u prostor, komunicira s drugima... To govori više od bilo koje strukture ili linije lica, tijela ili profila", otkriva renomirani kirurg, čija je poslovna godina bila iznimno dinamična i uspješna, a za njega osobno i prijelomna jer je u novu odlučio ući u drugačijem ritmu i svjesnije. "Ove 2025. prvi put nakon dugo vremena svjesno sam odlučio usporiti. Godinama sam živio u napornom ritmu koji je diktirala struka: putovanja, kongresi, predavanja, operacije, i iako sve to doista volim, osjetio sam koliko je važno ponovno pronaći sebe između svih tih silnih obaveza. Umorila me stalna dostupnost, osjećaj da je svaki dan neka utrka sa satom, a na odluku da usporim utjecao je i odlazak nekih dragih ljudi koji su me zauvijek i prerano napustili, poput mog velikog prijatelja i i sjajnog estetičara doc. dr. Željka Rotima. To me dodatno nagnalo da počnem dublje i smišljenije proživljavati svaki dan, cijeniti sitnice, osluškivati prirodu i prepustiti se trenutku - ističe Siniša, dodajući kako ga trenutno najviše vesele obična jutra kod kuće, duge noćne šetnje s njegovim psima, vožnja motorom preko Sljemena do Zagorja, razgovori i večere s dragim ljudima i, više od svega, njegova djeca. "Moja kći i sinovi svakim danom postaju sve interesantniji mladi ljudi.
Uvijek me pune posebnom energijom, emocijama: svatko na svoj način, svojim humorom, razmišljanjima i poimanjima svijeta te njihovim interesima. Muzika je oduvijek integralni dio mog svijeta, a drago mi je da isto vidim i kod svoje djece - sve troje obožavaju muziku, a Mark, moj najstariji, nastoji kreirati vlastitu i ulazi u taj magični svijet stvaranja glazbe i DJ-iranja, u čemu ima svu moju podršku", govori Siniša. Najponosniji je, dodaje, na činjenicu da su sve troje mladi ljudi izrazito dobrog srca. U svijetu koji zna biti grub, dodaje, oni su ostali empatični, pažljivi i otvoreni. "Volio bih da u svijet ponesu tri vrijednosti: poštenje, hrabrost da budu svoji i poštovanje prema drugima. Sve ostalo će ih život naučiti sam", kaže Siniša, koji će i ovaj put novu godinu tradicionalno početi odlaskom s obitelji na skijanje u Italiju. Na put, otkriva, nikad ne ide bez slušalica i iPada, loadanog sjajnim filmovima i serijama, iPhonea prepunog muzike, udobnih tenisica i knjige. Bilo da putuje privatno ili poslovno, uvijek voli istražiti grad u kojem boravi.
"Volim pokret. Obožavam putovanja, vožnju motorom, ali i biciklom, električnim romobilom, gumenjakom na moru. Samo da je pokret i samo da je dobra muzika uz mene. Uživam u R&B-u, smooth jazzu, houseu and loungeu, afro house glazbi, chill glazbi, ali i sjajnom rocku, popu i klasici. Glazba je moj emotivni filter", konstatira Siniša. Zato se nerijetko s putovanja vrati s novim glazbenim ‘ulovom‘, ali i s kvalitetnim štofovima od kojih mu njegov krojač šiva odijela po mjeri. Što je stariji, dodaje, to više voli jednostavnu odjeću, s jednom glavnom karakteristikom - udobnost. Osim finih odijela, voli i malo otkačenije kožne jakne te zanimljive komade asimetričnog kroja. Za svoj stil kaže da je čist i jednostavan. Nikad mu nije žao potrošiti novac ni na dobar parfem, onaj koji, dodaje, ostavlja elegantan i diskretan mirisni trag. Mnoge zanima kako se jedan estetičar njeguje i brine o svom izgledu? Minimalistički, ali dosljedno, odgovara Siniša. Po prirodi je discipliniran, bilo da je u pitanju kondicija, koju održava hodanjem, bicikliranjem, tenisom, pilatesom i fitnessom, ili njega kože.
"Nikad ne idem u krevet a da na lice ne stavim kvalitetnu hidratantnu kremu, a isto vrijedi i za jutro. Ponekad odem na neku finu masažu lica ili neki drugi ugodan tretman. Manje je više, ali mora biti dobro. Vidim svaku svoju novu boru, ali se njima ne opterećujem niti ih imam potrebu obrisati", otkriva Siniša. Starenja se ne boji, doživljava ga kao privilegij i ‘dokaz da smo živjeli‘. "Jedino se bojim propustiti trenutke koji su važni. Nakon 30 godina kirurške karijere shvaćam da nije najvažnije ono što si dosad postigao, nego ono što si još spreman sanjati. A ako bih izdvojio najvažniji zaključak o životu općenito, bio bi gotovo filozofski: ‘Mir nije nešto što nađeš izvan sebe - mir pronađeš tek kad se prestaneš utrkivati sa svime što je ‘hitno‘ i ‘važno‘‘. Naučio sam i da je sreća često vrlo tiha, ali uvijek prisutna kad joj dopustiš", zaključuje Siniša Glumičić, dodajući kako u 2026. priželjkuje mir i zdravlje te dovoljno vremena za putovanja bez žurbe, za ljude koje voli i posao koji ga ispunjava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....