Svjetski poznata sopranistica kosovskog podrijetla, rođena u Zagrebu Marigona Qerkezi (33), uskoro stiže u svoj rodni grad gdje će na Zagrebačkom opernom festivalu u organizaciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 20. rujna na Gala koncertu nastupati uz svjetskog tenora Piotra Beczału te ponovno surađivati s maestrom Pierom Giorgiom Morandijem. Naime, pod njegovim je ravnanjem 2022. ostvarila svoj zagrebački debi u ulozi Leonore u Verdijevu "Trubaduru". Marigona je svoj umjetnički put započela upravo u Zagrebu, gradu iz kojega je kao djevojčica otišla, a kojemu se danas vraća kao međunarodno priznata operna umjetnica. Nakon godina u kojima je nastupala na nekim od najvećih pozornica na svijetu, pa tako i u Royal Opera House u Londonu, Teatro La Fenice di Venezia i Deutsche Oper Berlin, vraća se na pozornicu HNK u Zagrebu za koji je posebno vezana jer je upravo tu nastupala i njezina majka, mezzosopranistica Merita Juniku.

"Svaki dolazak u Zagreb nosi posebnu emociju - osjećaj bliskosti, zahvalnosti i povezanosti s gradom koji je važan dio moje priče. Za mene je Zagreb puno više od rodnog grada - to je mjesto gdje su se upoznali moji roditelji i gdje je započela priča naše obitelji, ali i mjesto mojih prvih uspomena i važnih životnih koraka. Ovdje su počeli škola, glazbeno obrazovanje, prva prijateljstva, prvi hobiji, ali i moja ljubav prema glazbi", govori Marigona koja je odmalena osjećala ljubav prema glazbi, slušajući kao djevojčica svoju majku i pokušavajući je imitirati.

Prvi je njezin susret s glazbom bio kad je počela svirati flautu, no s vremenom je pjevanje sve više preuzimalo primat. Kako objašnjava, u operi je pronašla spoj svega što voli - glazbe, glume i pozornice. Prvi je put nastupila kad je imala samo šest godina, no pred svaki izlazak na pozornicu osjeća neizmjerno nestrpljenje do početka predstave. Naime, govori, kada glazba krene, nastaje onaj poseban živi trenutak između izvođača i publike kada za nju postoje samo lik, glazba i ono što želi prenijeti publici. Upravo je u tome, kaže, čarolija pozornice.

Pozornicu zagrebačkog HNK doživljava kao posebno mjesto

PRESS

Na pozornici zagrebačkog HNK-a uz soliste Sofiju Petrović, Ljubomira Puškarića i Luciana Batinića te Orkestar Opere HNK-a u Zagrebu te opernog velikana Piotra Beczału izvest će program koji predstavlja njezin današnji repertoar, ali i cijeli umjetnički put. Uglavnom uloge koje već pjeva na međunarodnim pozornicama, kao što su Lady Macbeth, Aida, Manon Lescaut i Tosca, ali i glazba iz uloga koje ju tek čekaju, poput Leonore u "La forza del destino" i "Andree Chéniera". U pitanju su pravi biseri sopranskog opernog repertoara, dodaje, a cijeli je program i dramaturški bogat.

Prve uspomene na operu

"Zagrebački HNK za mene jednostavno nije samo još jedno kazalište. Uz njega me vežu prve uspomene na operu, Zagreb i djetinjstvo, pa svaki nastup ondje ima nešto posebno i osobno. Kao djevojčica sanjala sam da ću jednog dana nastupati na velikim opernim pozornicama, a danas imam sreću da me moj put odveo na neke od najprestižnijih svjetskih scena. Upravo zato svaki dolazak u HNK u Zagrebu nosi i onu lijepu poveznicu između djevojčice koja je tada sanjala i života koji danas živim", iskreno govori Marigona koja ljepotu i snagu u glazbi vidi u činjenici da joj može pružiti sve emocije - od potpune nježnosti do velike snage, tuge ili radosti.

Iako je magistrirala pjevanje i flautu, a diplomirala poslovni menadžment, danas još uvijek rado svira flautu kad stigne, a oduvijek ju je privlačila i gluma, pa bi voljela jednoga dana svoje glumačko iskustvo s operne pozornice proširiti i na film. No, i ovim tempom živi život o kojem bi mnogi mogli samo sanjati.

Svjesna privilegije da radi ono što voli, dane provodi upoznajući različite kulture, sjajne umjetnike i publiku diljem svijeta. Svaka nova produkcija donosi joj nešto novo i zato joj je pojam rutine gotovo stran. No, s druge strane, stalna putovanja i odvojenost od ljudi koje voli ponekad znaju biti zahtjevni. Srećom, govori, s vremenom je naučila stvoriti osjećaj doma gdje god se nalazila, koliko god je to moguće.

Marigona je rođena u Zagrebu

PRESS

"Moj život gotovo da nema klasičnu rutinu - jedan mjesec sam u jednom gradu, već sljedeći u nekom sasvim drugom dijelu svijeta. Nekad dan počinje jutarnjom probom, a završava kasno navečer nakon predstave. I glas je uvijek sa mnom, pa moram misliti na san, odmor i način života gdje god se nalazila. To je i jedan neprekidan proces rada na sebi, učenja i usavršavanja. Zato operu nikada nisam doživljavala samo kao posao - to je jednostavno moj način života. Naravno da nije uvijek lako kad puno putujem i dugo sam daleko od ljudi koje volim. Ali mislim da pravi odnosi ne ovise samo o fizičkoj udaljenosti. Najviše mi znači razumijevanje tog načina života i osjećaj da, kad se ponovno vidimo, samo nastavimo tamo gdje smo stali", kaže Marigona kojoj su najveća podrška sestra i mama, koja joj je i danas profesorica pjevanja te osoba kojoj se uvijek može obratiti za savjet.

Kod bližnjih općenito najviše cijeni iskrenost i odanost, prijateljstvo u kojemu može dijeliti i velike trenutke, ali i one sasvim obične, svakodnevne stvari. Kako vrijeme prolazi, govori, njezin krug prijatelja možda postaje manji, ali sve više shvaća koliko vrijede odnosi koji ostaju isti bez obzira na vrijeme i udaljenost.

Uzbudljiva budućnost

Pred njom je jedna lijepa jesen, pa je trenutačno u Kopenhagenu, gdje je kao Lady Macbeth otvorila sezonu Kraljevske danske opere, a uz nastup u Zagrebu, očekuje ju debi u Staatsoper Stuttgart kao Tosca. Uskoro će imati i debi u Teatro dell‘Opera di Roma te u "Anni Boleni" na Tiroler Festspiele Erl, a u siječnju 2027. vraća se u Zagreb gdje će pjevati operu "Aida". Uzbuđena, sretna i zahvalna zbog novih projekata, veseli se budućnosti za koju ima razne planove i ciljeve, ali se uvijek trudi ostati otvorena za nova iskustva.

"Za deset godina bih voljela možda biti na jahti negdje uz more, ako se mogu našaliti. Ali ozbiljno, voljela bih i dalje uživati u svom poslu, biti znatiželjna i osjećati da kao umjetnica još rastem, uz sve ono što sam do tada ostvarila. Jednako mi je važno imati dovoljno vremena i za svakodnevni život, za ljude koje volim i stvari koje me vesele i ispunjavaju. Ali, i jedna od uloga koju bih baš voljela dodati svom repertoaru je Amelia u "Un ballo in maschera". I naravno, popis želja tu ne završava", govori Marigona koja se pak u svoje slobodno vrijeme, kojeg nema previše, najviše voli opuštati gledajući dobre kriminalističke filmove i serije.