‘Uzorci pohranjenog vremena‘, ime je izložbe splitske slikarice Andree Muse koja je otvorena u gradu Hvaru, a može se posjetiti do 1. listopada. Kako nam je ispričala, premisa ovog multimedijalnog projekta istražuje ljudsku percepciju vremena kroz prirodne sustave, a osim o svom umjetničkog rada, svestrana umjetnica govori i o svom odrastanju ‘na tri adrese‘, umjetničkom putu i obiteljskom životu.
Splitsku slikaricu Andreu Musu (46) za Hvar vežu lijepe uspomene. Upravo je ondje prije 11 godina imala samostalnu izložbu, a sada se na otok vraća s novim projektom „Uzorci pohranjenog vremena“ u povijesnom hvarskom Arsenalu. Riječ je o multimedijalnom projektu u kojem Andrea istražuje ljudsku percepciju vremena kroz prirodne sustave.
„Cijela priča objedinjuje dvadesetogodišnju arhivu osobnih terenskih zapisa i snimki, višegodišnji slikarski i istraživački rad te međunarodnu suradnju s kanadsko-berlinskim skladateljem i umjetnikom zvuka Timothyjem Isherwoodom, stvarajući interdisciplinarno istraživanje fenomena vremena. Krasan tekst o izložbi potpisuje kustosica Ivana Vukušić”, objašnjava umjetnica.
Posebno je veseli što novu izložbu postavlja upravo u Arsenalu, monumentalnom prostoru snažnog povijesnog svjedočanstva, s kamenim zidovima, drvenim gredama, visokim lukovima i stropovima.
„O postavu izložbe promišljala sam zadnju godinu dana. To je prostor koji ne trpi prosječnost, a s druge strane, ne treba se natjecati s njim, već uz veliko poštovanje i dozu skromnosti postaviti izložbu tako da sve ima svoj prostor i da se lijepo prožme u jedinstvenu priču”, govori Andrea, koja posljednje četiri godine intenzivno radi na ovom projektu.
„Uzorci pohranjenog vremena“ objedinjuju slikarstvo, video i tekstove, a radovi se temelje na osobnim zapisima, fotografijama i videosnimkama nastalima tijekom posljednjih dvadeset godina. Andrea ih je bilježila spontano, za vrijeme brojnih boravaka u prirodi, planinarenja, biciklizma, alpinizma i speleologije. Tu arhivsku građu prevodi u različite umjetničke medije i povezuje s istraživanjem fenomena vremena.
Izložba, koja će se moći pogledati do 1. listopada, obuhvaća slike u akriliku na platnu, većinom monumentalnih formata većih od dva metra, radove pod staklom, osam minuta dugu videoinstalaciju te seriju od sedam autorskih tekstova o vremenu. Ukupno će biti izložena 24 slikarska rada na 33 platna.
„Željela sam otvoriti meditativni prostor za usporavanje i promišljanje o trajanju, prolaznosti i promjeni. Oduvijek sam osjećala unutarnju nužnost da se paralelno bavim i duhovnim i materijalnim svijetom koji je u stalnom pokretu. Vrijeme je temeljni aspekt naših života i svemira, oblikujući način na koji razmišljamo i doživljavamo svijet oko sebe. Po mnogim znanstvenicima i filozofima vrijeme nije fiksna i objektivna stvarnost, već konstrukt ljudskog mozga.”
Upravo zato zanima je način na koji priroda oblikuje naš osjećaj za vrijeme. Andrea ističe kako sve više znanstvenih studija upućuje na to da boravak u prirodi može utjecati na percepciju vremenskog trajanja i naš odnos prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Odnos s Bogom i duhovnost, kaže, oduvijek su joj bili važni, baš kao i povezanost s prirodom, filozofijom i poezijom. U svom radu nikada nije slijedila trendove ni tržište, nego je stvarala, naglašava, isključivo iz unutarnje potrebe.
„Uzorke pohranjenog vremena“ prošle je i ove godine izlagala u četiri grada u BiH i Hrvatskoj, no hvarsko izdanje dosad je najopsežnije. Na jesen je u planu postavljanje izložbe u Grobniku, u Galeriji suvremene umjetnosti, a početkom 2027. i u Zagrebu.
Andrea je dosad realizirala 24 samostalne i gotovo stotinu skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Radove je, među ostalim, predstavljala na Superfine Art Fairu u Los Angelesu, u Foresight Gallery u Ammanu, zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku, Galeriji umjetnina Split, Meštrovićevu paviljonu, Laubi i Klovićevim dvorima u Zagrebu te galerijama i umjetničkim prostorima u Grčkoj, Sloveniji, Sjevernoj Irskoj i SAD-u.
Iako se tijekom godina izražavala u različitim tehnikama, posljednjih najviše radi s akrilikom na platnu, a potreba za slikanjem pojavila se još u ranom djetinjstvu. U obitelji je jedina slikarica, no od majke je, kaže, naslijedila smisao za estetiku i poetiku, dok su ona i brat od oca naslijedili osjećaj za prostor i tehničko crtanje.
Roditelji su kao mladi otišli u Frankfurt na Majni, gdje su se rodili Andrea i njezin brat. Majka je radila kao učiteljica, a otac kao građevinski inženjer u projektnom birou.
„Mladi i sami u stranoj državi, paralelno podižući djecu, uspjeli su se, isključivo svojim trudom i poštenim radom, ostvariti u svojim strukama i postići, svaki u svojoj domeni, vrhunske rezultate. Pored svih poslovnih uspjeha, obitelj im je uvijek bila na prvom mjestu”, govori umjetnica.
Djetinjstvo su joj obilježila tri grada: Frankfurt, gdje je napravila prve korake, Mostar, u kojem su joj korijeni i gdje je naslikala prve slike i pročitala prve knjige, te Split, koji ju je, kaže, posebno oblikovao tijekom srednjoškolskih godina. Unatoč ratnim okolnostima i selidbama, roditelji su je uvijek učili da ljude procjenjuje prema tome kakvi su, a ne prema njihovu podrijetlu.
Nakon splitske IV. gimnazije „Marko Marulić“ diplomirala je slikarstvo na baselskoj Assenza akademiji i pravo na splitskom Pravnom fakultetu.
Upravo je u Splitu stvorila i obitelj sa suprugom Joškom Purkom. Njihova ljubavna priča, kaže, nije filmska, ali je poetična na svoj način. Nakon što su otišli na jedno piće i satima razgovarali, otkrili su zajedničku strast prema sportovima na otvorenom. Dok Andrea obožava biciklizam, trekking i alpinizam, Joško je vrsni penjač i instruktor sportskog penjanja, a uz to je, kaže, tehničke i teološke struke.
„Oboje smo i društveni i volimo vrijeme provoditi u samoći. Svidjelo mi se kod njega što je dobar čovjek, ima intelektualnu i duhovnu dubinu te je svestran i zgodan”, ističe.
Za Joška se udala tijekom pandemije koronavirusa. Iako nisu mogli prirediti slavlje kakvo su zamišljali, imali su, kaže, najljepše moguće vjenčanje u katedrali sv. Duje, uz pjevački zbor „Camerata Vocale Split“ pod umjetničkim vodstvom dirigentice Sare Dodig Baučić i solo izvedbu njihove kume Jelene Rogošić.
Najveća sreća ovog umjetničko-sportskog para ipak je četverogodišnji sin David, za kojeg ponosna mama kaže da je „kreativan, empatičan, društven i totalno svoj“.
„Po cijele dane nešto pravi, gradi, crta, voli pjevati, plesati, čitati slikovnice i voziti bicikl. Kreativac je na nas oboje, jer je i suprug jako kreativan i nadaren za crtanje i oblikovanje. Ne znamo jedino od koga je naslijedio talent za glazbu, budući da ni ja ni Joško ne znamo pjevati”, smije se Andrea.
Slobodno vrijeme obitelj najradije provodi na izletima, od Mosora do Čvrsnice, ili u Splitu, u kojem je Andrea zavoljela i ljeto unatoč turističkim gužvama, ali i zimu, kada se grad utiša, a Dioklecijanova palača, kako kaže, diše nekim drugim ritmom.
Andrea je zahvalna i na dugogodišnjem prijateljstvu s glumicom Ivanom Roščić, rođenom Splićankom. Upoznale su se sasvim slučajno na zagrebačkom autobusnom kolodvoru prije 20 godina.
„Ivana je taman stavljala veliki paket na svoj crveni bicikl, ja sam bila u blizini u trenutku kad je mogla pasti, pa sam priskočila i pridržala je. Krenule smo s kolodvora u istom pravcu i kroz razgovor se upoznale. Bile smo na počecima naših profesionalnih puteva, rekla sam joj da nisam uspjela gledati film ‘Ta divna splitska noć’. Na povratku u Split ulazim u kuću, palim televiziju i ugledam kako počinje prikazivanje ‘Te divne splitske noći’”, prisjeća se Andrea. Za Ivanu kaže da je iznimno cijeni i da je „jedna od rijetkih osoba s čistim, otvorenim srcem“, a glumica je važan dio njihovih obiteljskih druženja kad god posjeti rodni Split.
A ovih dana Andrea je ponovno potpuno posvećena Hvaru i izložbi „Uzorci pohranjenog vremena“. Veseli se susretima i razgovorima s publikom, kustosima i ravnateljima, ali i ljetnim druženjima sa suprugom Joškom i sinom Davidom te, kako kaže, svemu lijepom što ih čeka na jesen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....