Jere Hribar trenutačno je jedan od naših najtalentiranijh i najperspektivnijih mladih sportaša, što je prepoznato čak i u dalekoj Americi gdje trenutačno studira.
Mladi splitski plivač Jere Hribar (20) plivanjem se bavi od ranog djetinjstva, što ne čudi obzirom na to da je dijete s mora, ali on se zapravo u bazenu osjeća kao "doma". Pokazao nam je to na ovogodišnjom Olimpijskim igrama u Parizu, a onda i obaranjem 14 godina starog rekorda jednog od najuspješnijih plivača svih vremena, Michaela Phelpsa. Bilo je to na natjecanju četiriju američkih sveučilišta u Annapolisu, gdje je Jere plivao za svoj Louisiana State University i isplivao 42.99, što je najbolji rezultat ikad na 100 jarda slobodno u tom bazenu, odnosno neslužbeni svjetski rekord (naime, službeni se bilježe samo za natjecanja u kojima se bazeni i duljine utrka mjere u metrima (100 jarda = 91,44 m)).
Za njegove plivačke početke "kriv" je tata Lovro koji je zbog ozljede često odlazio na bazen i svog sinčića vodio sa sobom. "Vidio sam djecu kako treniraju i rekao da i ja želim plivati s njima. Već sutradan sam im se pridružio, a moja profesionalna karijera započela je nakon Europskog juniorskog prvenstva u Rimu 2021. kada sam shvatio da mogu nešto postići, da imam potencijal i tada sam odlučio otići u Ameriku", prisjetio se Jere čiji je bio talent primijećen preko oceana, odakle su mu pristigle ponude s čak dva sveučilišta.
Njegovo se ime u posljednje vrijeme veže uz ono višestrukog svjetskog rekordera, prvaka i olimpijskog pobjednika, kojeg ovaj 203 centimetara visok Splićanin odmalena prati i divi mu se, a sada je uspio oboriti baš njegov rekord. "To je bilo sasvim neočekivano, bilo koji rekord koji se skine je važan, ali kada čuješ "bazenski rekord Michaela Phelpsa" dobiješ novu motivaciju i želju za napretkom, dobar je to osjećaj. Michaela nisam imao prilike upoznati, ali bilo bi to lijepo iskustvo".
Kada nije u bazenu, Jere studira financije na Louisiana State University-ju, druga je godina, a financije ga zanimaju u tolikoj mjeri da su mu čak postale i hobi. Područje financija istražuje u slobodno vrijeme, a ako ne uspije u plivanju, što mu je plan A, vidi se u nekoj financijskoj kompaniji. "Nije lako opisati studentski život u Americi, ali izgleda kao u filmovima. Većinu slobodnog vremena provodim zezajući se s prijateljima u kampusu, izlazimo van... Prošli vikend smo bili u New Orleansu na pecanju, svaku srijedu igramo stolni tenis, svaki drugi vikend košarku. Nikada nije dosadno, uvijek se imam s kim družiti, pričati, raditi. Zabavno mi je. Živim u studentskom domu koji se razlikuje od onih hrvatskih. Imam dva cimera i zapravo smo smješteni u stanu, svaki ima svoju sobu, kupaonicu, dijelimo kuhinju i zajednički dnevni boravak i to mi je ludilo. Jedan cimer je iz Zagreba, drugi iz Banje Luke što je super jer stalno pričati na engleskom una dosaditi", navodi.
Na fakultetu je gotovo sve podređeno tome da bi se mogao posvetiti treninzima, rano ustaje i tempo mu nije lak, ali ništa mu ne predstavlja problem. "Predavanja su mi od 9 ujutro do podne, prije i nakon toga imam treninge. Stignem sve, imam dovoljno vremena za učenje, za domaću zadaću, ali i za odspavati po danu. Ocijene su mi prosječne, isto kao u srednjoj školi i ne zamaram se puno njima. B+ i A- su mi je prosjek ocjena sada, odnosno vrlo dobar i odličan. Sport i plivanje su mi ipak na prvom mjestu", priznaje Jere.
Kući u Split dolazi nekoliko puta godišnje, prvi povratak čeka ga uskoro i to povodom Svjetskog prvenstva u plivanju na malim bazenima, što jedva čeka jer bez mamine kuhinje i njezinih juha mu nije lako. "Zimi obično dolazim na tri tjedna, a ljeti na dva i pol mjeseca. U Splitu sam taman u najbolje vrijeme kroz godinu, kada je toplo, lijepo za kupanje, izlaske. Mislim da ne propuštam ništa, ali najviše mi fali mamina kuhinja. Ako mi pak zafali neka čokoladica, keksi, poslastica - to mi moji šalju poštom, ali kada dođem kući, dočekaju me s najdražim jelom - pršutom, sirom i francuskom salatom. Plivanje je specifičan sport u kojem trošim puno kalorija, mogu jesti što želim, ne debljam se, držim kilažu. Nemam problema s prehranom, ali ovdje se samo jede, jede i jede. Burgeri, pomfrit, pizze, riža, piletina - sve se jede. Treninzi su teški pa se sve potroši, ali mora se i vratiti", govori Jere.
Amerika mu je sada drugi dom pa nije propustio priliku za praćenjem napetih predsjedničkih izbora između novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa i njegove suparnice Kamale Harris, što je za njega bilo jedno potpuno novo iskustvo: "Pratio sam izbore, bilo je zanimljivo. Tjednima ranije se puno pričalo o tome, na kampusu je bilo organizirano praćenje, bilo je navijanja, svega... Jedno novo iskustvo, ali sada je gotovo i strasti su se smirile".
U SAD se preselio prije godinu dana i dobro pamti prvi šok kada je sletio na njihovo tlo. Stvari koje je u svom Splitu uzimao zdravo za gotovo, bile su mu veliko iznenađenje. "Najviše su me šokirali zrak i voda. Ne može se piti voda iz slavine, kupujemo je u plastičnim bocama, a zrak je pun vlage i vruće je. To me je iznenadilo kada sam prvi put sletio ovdje i tek sam tada postao svjestan koliko nam je dobro kod kuće", zahvalno priznaje.
A Jere je ponosan i na svoje Splićanke, smatra ih ljepšim djevojkama od Amerikanki, ali ne ljubi niti jednu od njih. "Da mogu birati, izabrao bih Hrvatice ispred Amerikanki - u Splitu su najljepše djevojke, ali trenutačno je jedna Talijanka u điru. Možda su čak one ispred Hrvatica", priznaje Jere.
Njegova plivačka priča počela je s roditeljima, a ta se priča nije promijenila sve do danas. "Oni su mi najveća podrška, bez njih ne bih bio tu gdje jesam. Vodili su me na treninge i bez njih ne bih dobio šansu biti u Americi. Navijaju za mene, prate me, ostaju budni do dva sata ujutro gledati me dok plivam", govori Jere i otkriva koji mu je cilj: "Najveći uspjeh mi je odlazak na Olimpijske igre i osvojeno 22. mjesto, a cilj mi je jednog dana osvojiti olimpijsku medalju i živjeti od plivanja". Uz roditelje najveća podrška su mu i tri sestre Mare, Luce, Kate i brat Šime, od kojih najmlađa trenira odbojku, srednja badminton, najstarija pliva, dok brat brat trenira nogomet.
Prije natjecanja nema posebne rituale, važno mu je da se naspava, dobro doručkuje, a prije starta se zagrije i istegne, što je njegov mali ritual prije ulaska u bazen. "Ne slušam čak ni muziku, već pričam s ljudima oko sebe kako bih se opustio i ne razmišljao samo o utrci. Mislim da mi to zapravo najviše pomaže", priznaje Splićanin kojem se smiješi blistava karijera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....