Zagrebačku glumicu Rominu Tonković, koja je posljednja tri mjeseca izbivala iz Hrvatske, od ovog tjedna ponovno možemo gledati u kino dvoranama. Naime, u distribuciju je stigao dugometražni igrani film „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“ redatelja Ivana Salaja, u kojem Romina tumači ulogu Ines, za Gloriju otkriva sve o svom putu u Aziju i novom filmu.
Nakon što je prije dvije godine u kolovozu u Dubrovniku završila radionicu glume kod Ellen Lauren, osnivačice njujorškog kazališta SITI Companyja, redovne profesorice na tamošnjem fakultetu izvedbenih umjetnosti The Juilliard School i dugogodišnje članice Suzuki Companyja, zagrebačka glumica Romina Tonković, stalna članica riječkog kazališta Ivana pl. Zajca, odlučila je po preporuci same Ellen Lauren otići u Japan, točnije u Toga-muru i proći intenzivan trotjedni trening sa Suzuki Companyjem i japanskim kazališnim redateljem Tadashijem Suzukijem. Romina je uoči početka radionice odlučila istražiti Aziju, pa je gotovo dva mjeseca boravila u Tajlandu i Vijetnamu. Odmah po povratku u Hrvatsku dočekala ju je premijera novog filma redatelja Ivana Salaja "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" koji je nastao prema istoimenoj autobiografskoj knjizi Roberta Roklicera.
RADIONICA GLUME U JAPANU
Učila sam metode koja se sastoji od niza vježbi inspiriranih baletom, tradicionalnim japanskim kazalištem poput Noa i Kabukija, borilačkim vještinama i tehnikama disanja. Te vježbe glumcu pomažu da postane svjestan prostora, tijela i daha, da pronađe autentičan način kretanja i da nauči kako manipulirati vremenom na sceni. Uči nas da budemo svjesni svojih stopala i uzemljenja. Ukratko, bavi se stvarima o kojima u svakodnevnom životu rijetko razmišljamo, a možda bismo trebali. Najveće bogatstvo takvih radionica su ljudi. Upoznala sam umjetnike iz cijelog svijeta i stvorila trajna prijateljstva. Zahvaljujući tome, iduće godine s prijateljima iz Kine putujem u jedan Shaolin hram učiti tradicionalnu kinesku medicinu, kung fu i qigong. Dan bi nam na radionicama počinjao u sedam ujutro. Svatko se morao sam zagrijati, a ja bih obično nakon toga otišla do rijeke na kupanje, izvor joj je bio odmah pokraj mjesta gdje smo spavali, usred japanskih Alpa. Nakon doručka slijedio je trosatni trening, zatim pauza i ručak, pa opet trening od oko dva i pol sata. Navečer bismo imali "self rehearsal" od sedam do devet. Stopala su često krvarila, ali pomičeš vlastite granice i shvatiš da je to mala cijena za takvo iskustvo. Mislim da je za svakog glumca iznimno vrijedno povremeno otići izvan svog okruženja i upoznati druge umjetnike diljem svijeta. Takva iskustva donesu novu inspiraciju za daljnji rad, ali i dragocjena poznanstva. Znam da ću prije ili kasnije raditi s kolegama u primjerice Španjolskoj ili Kanadi. Smatram da je važno stvarati međunarodne veze i biti dio šire umjetničke zajednice. Iz takvih susreta ne naučiš samo o glumi, nego i o sebi, i o životu.
ODUŠEVLJENJE JAPANOM
U Japan sam stigla s Tajlanda, iz Bangkoka sam letjela u Nahu, na Okinawu. Moram reći da je Okinawa jedno od najljepših mjesta koje sam ikad vidjela, ljudi su predivni, hrana fantastična, a more ima onu tirkiznozelenu boju za koju misliš da postoji samo na razglednicama. Plaže su savršeno čiste, a lagani povjetarac stalno puše i čini vrućinu podnošljivom. Za mene, pravi raj na zemlji. Poslije sam otišla u Tokio, provela neko vrijeme s prijateljima, jela i istraživala grad. Tokio je stvarno impresivan, ali osobno više volim manje gradove, imaju više duše i mira. Ovo ljeto je bilo strašno vruće, tako da sam se na kraju sklonila u Hakone, u mjesto Gora, blizu planine Fuji. Tamo sam nekoliko dana živjela doslovno usred šume, okružena divnim ljudima. U okolici ima sjajnih muzeja, a Hakone Open Air Museum mi je bio apsolutni favorit, čarobno mjesto. Nakon toga sam posjetila Atami, putovala uz obalu do Shimode, gdje sam otišla i u poznati Capybara onsen. Zatim Toyama, Kanazawa i na kraju Toga-mura gdje se nalazi kazalište Tadashija Suzukija.
TAJLAND I VIJETNAM
Putovanje sam započela na Tajlandu, gdje sam provela nekoliko dana, a onda sam letjela u Hanoi i krenula istraživati Vijetnam od Ha Long Baya pa sve do Hanoija. Vijetnam me stvarno oduševio, priroda je nevjerojatna, doslovno oduzme dah. Ali iskreno, išla sam najviše zbog hrane. Sve što sam jela bilo je prepuno okusa, zanimljivo i baš preukusno. Moram spomenuti Vijetnamski Bamboo cirkus koji je nešto najluđe što sam vidjela. Pho mi je omiljeno jelo, tako da sam ga jela doslovno svaki dan za doručak. Imala sam sreće i s vremenom nekoliko dana prije mog dolaska bio je tajfun, ali od kad sam stigla bilo je sunčano, vruće i vlažno, ali predivno. Zatim sam se vratila u Bangkok gdje sam s prijateljem proslavila svoj rođendan i nakon toga krenula za Okinawu.
ŽENE, LUĐACI I MALO DOBRIH PEDERA
Film smo jako davno snimali i baš se veselim vidjeti kako je ispao. Meni je bilo fenomenalno što sam imala priliku raditi s tako jakom glumačkom postavom, neke od njih sam znala od prije, uglavnom iz kazališta, i oduvijek sam se nadala da ćemo zajedno raditi na filmu. Redatelj Ivan Salaj se stvarno potrudio da nam svima bude ugodno i da svatko dobije svoj prostor u filmu. Glumim Ines, novu ženu Robertova prijatelja, koja bude u u dosta nezgodnoj situaciji kad dođe potražiti pomoć od Roberta. Ona zna što želi i ide prema tome bez straha, ali u isto vrijeme ima tu neku mladenačku osjetljivost i ranjivost, što ju čini ljudskom i stvarnom. Baš mi je bilo zanimljivo istraživati tu njezinu dvoslojnost.
SLOBODNO VRIJEME
Gledam filmove, čitam i kuham, volim istraživati nove okuse, to me posebno veseli. Zaljubljena sam u život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....