Za četiri predstojeće slalomske utrke, koje će se održavati u iduća tri tjedna, naš najbolji skijaš Filip Zubčić (27) pripremao se na zagrebačkoj Medvednici, na stazama na kojima je prvi put stao na skije. Za drugoplasiranog skijaša u poretku veleslaloma i trećeplasiranog u ukupnom poretku Svjetskog kupa nema odmora, a u rodni grad se vratio jer mu je dojadila otužna atmosfera kakva pod utjecajem pandemije vlada u talijanskim i austrijskim skijalištima. Zatvoreni su svi hoteli, restorani, pansioni i barovi, a na stazama nema žive duše - osim profesionalnih skijaša. Filip se uz to zaželio mamine kuhinje, prijatelja i - svoje kujice Rite. Na sljemenskom Crvenom spustu, na kojem će se 6. siječnja iduće godine u slalomskoj utrci natjecati za pehar Snježne kraljice, Zubčić je brusio formu sa svojim trenerom Markom Šumanom - Šumijem, koji ga vodi od djetinjstva. Na Medvednici mu se pridružila dvije godine mlađa sestra Tamara, koja mu je, uz oca Tomislava Zubčića (59), njegova pomoćnog trenera, ove sezone vjerna pratilja i najveća podrška na utrkama Svjetskog kupa.
- Ne možete ni zamisliti kako jadno proteklih mjeseci izgledaju najpoznatija skijališta u Austriji i Italiji. Sve je zatvoreno, pojedini hoteli se otvaraju samo zbog nas, pa ulazimo u još nezagrijane, hladne sobe, a staze i žičare otvaraju se samo za treninge i natjecanja. I to u sezoni kad je napadalo mnogo snijega, a staze su fenomenalno pripremljene i održavane - kaže Tamara Zubčić. Diplomantica turističkog menadžmenta, koju idućih dana očekuje obrana diplomskog rada preko Zooma, inače je direktorica obiteljskog Hostela 63, koji je obitelj Zubčić prije pet godina otvorila u strogom središtu grada. Kako je hostel zatvoren, a obaveza na faksu više nema, Tamara se ove sezone pridružila bratu.
Skijanje joj je u krvi, jer je i sama bila talentirana sportašica, nepobjediva slalomašica u dječjim kategorijama, koja je sportsku karijeru prekinula zbog ozljede ramena i problema sa štitnjačom, pa bratovu timu uvijek može pomoći u postavljanju staze, zabijanju kolaca, prenošenju stvari... A njezina skora obrana diplomskog rada bit će im - uz Filipove fenomenalne uspjehe na stazi - još jedan razlog za slavlje. - Tamara je uporna i dosljedna, u poslu uvijek ide do kraja, a o skijanju zna sve: stvarno je šteta što nije došla do seniorske konkurencije - govori Filip Zubčić, čija je sportska priča počela prije dvadeset godina na Sljemenu.
Sestru i njega skijati je naučila mama Jasna, državna kadetska prvakinja u veleslalomu, a jedna od najzabavnijih obiteljskih priča je ona o Filipovoj prvoj utrci - na kojoj je fulao sva vrata. No, već iduće godine počeo je pobjeđivati i tako nastavio do današnjih dana. Skijaški su znalci njega i sestru još kao klince proglasili nasljednicima Janice i Ivice Kostelića, jer su oboje u svojim kategorijama dugo bili nepobjedivi. A Tamari je sad najveće zadovoljstvo s bratom analizirati i slaviti njegove uspjehe - poput posljednjeg, kad se s 21. mjesta u prvoj vožnji, nakon druge popeo na pobjedničko postolje.
Potpuno ista svakodnevica
- Što smo stariji, bolje se slažemo. Među nama više nema onih dječjih nesuglasica i trzavica, oboje smo sazreli i sve je super. Filipovu iskrenost i direktnost, kojima me prije znao povrijediti, sada smatram njegovim najboljim osobinama. Kod njega nema muljanja, uvijek vam sve kaže u glavu, i to u najboljoj namjeri, a meni je trebalo vremena da to shvatim - kaže Tamara Zubčić i dodaje kako pandemija koronavirusa zapravo nije promijenila svakodnevicu njezina brata i ostalih vrhunskih sportaša. I dalje se bude ranom zorom, ujutro odrade skijaški trening na stazi, nakon čega slijedi odmor i ručak. Poslijepodne je kondicijski trening i analiza skijaškog treninga, eventualno fizioterapija i masaža, a nakon večere je vrijeme za spavanje.
- Ionako ne izlazim u restorane i barove, a noćna zabava nikad nije ni dolazila u obzir. Jedino se promijenilo to što je oko nas sve pusto, a maske su postale posvuda obavezne, čak i prilikom ogleda staze uoči utrke - priča Zubčić, koji je koronu prebolio ljetos. Vjerojatno se zarazio, kaže, na kondicijskim priprema u Delnicama, a da je bolestan, shvatio je po simptomima poput povišene temperature, kašlja, bolova u leđima te gubitka osjeta okusa i mirisa. - Sva sreća da ih je dobio, jer bi inače sjeo u zrakoplov za Švicarsku i tko zna kome sve prenio zarazu. Ovako sam jedino ja od njega pokupila koronu - priča Tamara, koja je dva tjedna provela s bratom u izolaciji u Zagrebu.
Filipov najveći problem, kao i nakon svake bolesti, bio je osjećaj umora, a njoj se osjet njuha potpuno vratio tek nakon tri mjeseca. Potom je koronu dobio i njihov otac, a mama je dosad ostala pošteđena. - Iz Zagreba putujemo u Italiju, a potom smo za božićne blagdane ponovno doma. Kod nas se na Badnjak tradicionalno okuplja veliko društvo pa se zafrkavamo i smijemo uz mamin tradicionalni bakalar i tunu sa šalšom i krumpirom iz pećnice, ali ove će godine za stolom biti samo nas četvero - priča Tamara Zubčić, koja dan nakon sljemenske utrke slavi 26. rođendan. A najljepši dar bio bi joj bratov odličan rezultat na skijalištu na kojem su oboje odvezli svoje prve utrke.