Kad sam četiri dana nakon porođaja prvi put primila Leona u ruke, preplavio me neopisiv osjećaj sreće. Uspjeli smo, nakon svih tih silnih muka i razočaranja smo uspjeli! Nježno sam privila uz sebe taj krhki zamotuljak i pomislila: ako treba, neka sva bol ovog svijeta ide na mene. Sve loše što se treba desiti, neka se desi meni, samo neka naš sin bude pošteđen. Takvu majčinsku ljubav, snagu i želju da ga zaštitim od sveg zla koju sam tada osjetila nisam ni slutila da imam u sebi. Kako i ne bi, kad se mamin hrabri palčić od prvog dana borio kao lav. Gledala sam to malo čudo života i divila mu se dok su mi suze radosnice klizile niz lice, a kad smo nakon 16 dugih dana u bolnici napokon došli doma, naši životi su dobili novi smisao, kaže Hana Tabaković Baksa (42), voditeljica i urednica na Z1 Televiziji, koja nakon četiri neuspješna pokušaja medicinski pomognute oplodnje i rizične trudnoće s komplikacijama završene prijevremenim porođajem u 35. tjednu - napokon uživa u majčinstvu.
Leon je rođen hitnim carskim rezom u Petrovoj bolnici 27. prosinca prošle godine. U trenutku rođenja bio je težak 2100 grama te dugačak 45 centimetara. Danas ima 600 grama više zahvaljujući, kako Hana kaže, lavljem apetitu. Svaka tri sata popije punu bočicu mlijeka pa ga naizmjence hrane mama i tata.
"Leon je super beba: uredno spava, jede i isporučuje “mirisne” paketiće. Veliki je čistunac pa počne urlati istog trena čim napuni pelenu. Obožava se kupati u kadici, nakon čega zaspi snom pravednika uz zvuk omiljene baby uspavanke - snimke zvuka fena s YouTubea. Iako imam grozan glas, ja mu svako malo zapjevam Severininu pjesmu “Rođeno moje”. To je naš hit, pjevala sam mu je još dok je bio u trbuhu. Nitko nije sretniji od mene kad vidim da mi se osmjehuje. Stalno govorim da će kad odraste biti političar, jer često drži ruku pod bradom i pritom mudro gleda u daljinu" šali se Hana.
Najveći oslonac joj je suprug Boris, koji je čvrsto stajao uz nju tijekom svih uspona i padova, a bilo ih je mnogo.
Tada je operirana i liječnici su joj rekli da bi mogla imati problema sa začećem, ali tada joj se to činila daleka budućnost pa se nije previše opterećivala. Sve se promijenilo kada je 2016., ljetujući na Visu s najboljom prijateljicom, pjevačicom Magazina Andrejom Šušnjarom, slučajno upoznala inženjera prometa Borisa Baksu.
"Odmah sam u šali rekla Andreji: 'Ovaj će me koštati glave'. Danas se često smijemo toj izjavi, ali bila je to ljubav na prvi pogled koja se pokazala sudbinskom, otkriva Hana.
Oboje su brzo shvatili da to neće završiti kao ljetna romansa i da - žele djecu. No, kad ni nakon godinu dana nije došlo do željene trudnoće, shvatili su da nešto nije u redu.
"Imala sam veliku sreću što sam došla prof. dr. Hrvoju Vrčiću. On je odmah dijagnosticirao septum, odnosno pregradu na maternici, pa sam i to operirala. A onda su krenuli pokušaji pomognute oplodnje: hormoni, injekcije, stalni pregledi kod ginekologa, strepnja, neizvjesnost, strah... Prvi put nije uspjelo. Ni drugi. Treći put, pred Božić 2020., imala sam osjećaj da sam dotakla dno. Prošla sam cijelu hormonalnu terapiju i trebala čekati 14 dana da vidim jesam li trudna, a u međuvremenu smo i Boris i ja dobili pozitivan nalaz - na koronu. Bili smo zatvoreni doma u karanteni, a ja sam prve dane samo plakala. Onda sam dobila negativan nalaz na trudnoću pa sam nastavila plakati. To su oni trenuci kad veze ili pucaju ili postanu jače. Borisa i mene ta je muka još više povezala. Puno je pomoglo i to što me prof. Vrčić poticao da ne odustanem, jer šansa postoji", prisjeća se Hana.
Zahvaljujući njegovom ohrabrivanju je nastavila, no i četvrti put su doživjeli neuspjeh. Kad je napokon, iz petog pokušaja, ostala trudna, bila je potpuno izvan sebe.
Čitajte i: Leona Paraminski progovorila o umjetnoj oplodnji: ‘Ženama se u Hrvatskoj pristupa s više ljudskosti‘
"Toliko sam se izgubila da sam, umjesto muža, o sretnoj vijesti prvo obavijestila prijateljicu u Dubaiju. Tek kad sam nazvala prof. Vrčića, a on me pitao kako je Boris reagirao, sjetila sam se da još ni ne zna. Kad sam ga napokon nazvala, dogodilo se nešto što nisam očekivala. Moj muž, muškarac od 196 centimetara, pravi frajer i ljudina, od ganuća se rasplakao. Bilo je nestvarno i istovremeno prekrasno, zbog toga sam ga zavoljela još više. Na kraju smo plakali zajedno, prvi put od sreće. Taj dan nisam hodala pola metra, nego metar iznad zemlje. Ma što hodala, letjela sam! Sjećam se, imala sam emisiju na televiziji i u gostima su mi bili političari koji su se žustro svađali, a ja sam se stalno osmjehivala" govori Hana.
Nažalost, ta euforična sreća nije dugo potrajala. Već prvi pregled pokazao je da ima hematom, zbog čega je trebala 13 tjedana provesti u krevetu. Iako se pazila najviše što je mogla i ustajala samo da ode na WC, nakon šest tjedana je prvi put prokrvarila.
"Preplavio me panični strah. Željela sam da me netko napokon probudi iz te noćne more. Odmah smo otišli u ordinaciju prof. Vrčića, koji me pregledao i umirio. Rekao je da je sve u redu, da je beba dobro i da možemo čuti njezine otkucaje srca. U sat vremena prošla sam ogroman raspon osjećaja - od totalnog užasa do čiste sreće. Ista stvar dogodila se deset dana nakon toga, samo što smo ovaj put zbog krvarenja završili na hitnoj u Petrovoj. Srećom, i taj put je sve prošlo dobro", nastavlja Hana.
U 34. tjednu sasvim slučajno susjeda je primijetila da je jako natečena pa je Hana iz predostrožnosti nazvala medicinsku sestru Irenu Kozjak u Petrovoj, koja joj je rekla da odmah dođe, što je bio dobar savjet jer joj je u bolnici izmjeren jako visok tlak. Dobila je lijekove za njegovo snižavanje i izbacivanje vode, no kad joj je nakon tri dana tlak ponovno skočio, a broj djetetovih otkucaja srca počeo padati, liječnici su se odlučili za hitan carski rez.
"Operirao me dr. Marko Kisić, jer je prof. Vrčić bio izvan Zagreba. Zahvalna sam mu jer je sve prošlo dobro, a ja sam već pet sati nakon operacije prvi put vidjela Leona. Ležao je u inkubatoru uz svoju malu pletenu hobotnicu, simbol palčića. Disao je samostalno, što me umirilo, a nije trebao ni sondu za hranjenje. Zbog toga mi je laknulo, no s druge me strane uhvatio baby blues jer sam zbog visokog tlaka dobila upalu dojki pa se nisam mogla izdajati. Grudi su mi bile ogromne, tvrde kao kamen, užasno bolne i pune hematoma. Liječnici su savjetovali da uzmem lijekove koji će zaustaviti proizvodnju mlijeka, što mi je teško palo. Plakala sam jer sam imala osjećaj da sam već u početku zakazala kao majka, a onda je, srećom, došao moj prijatelj dr. Herman Vukušić i uvjerio me da to nema veze s istinom", govori Hana.
Dan po dan, Leon je napredovao. Hana ga je viđala svaki dan po 20 minuta i to su joj bili najljepši trenuci, oko kojih se vrtio njezin život. A kad su im napokon odobrili odlazak kući, njezinom veselju nije bilo kraja.
Čitajte i: Čak 17 pokušaja potpomognute oplodnje! Osječka dogradonačelnica o borbi da postane majka
Srećom, nije imala brige oko toga tko će im pomoći s bebom jer je vrlo bliska s obitelji, koja se iz Mostara doselila u Zagreb kad je Hani bilo pet godina. Njezina mama Amira, umirovljena sudska tumačica za ruski, i svekrva Anđa, ekonomistica, zadužene su za kuhanje, dok je djed Sulejman Tabaković, nekadašnji šef pravno-kadrovske službe Vlade, Sabora i Ureda predsjednika, preuzeo nabavu svježeg voća i povrća s placa. Pomaže im i Hanina sestrična Mia, koja je samo zbog toga doputovala iz Mostara.
"I Leon i ja smo okruženi brigom, pažnjom i ljubavlju. Napokon se mogu opustiti i uživati u majčinstvu. Trenutačno s prijateljicom, modnom kreatoricom, osmišljavam kolekciju bodija za palčiće. Naime, kad smo napokon došli doma, shvatila sam da je izbor bodija broj 46 gotovo nikakav. Nakon svega što sam prošla, slatko se baviti takvim sitnicama", kaže Hana Tabaković Baksa.