Snimanja novorođenih beba predstavljaju joj pravo zadovoljstvo iako nekada traju i po tri sata, a u fotografiju se zaljubila zahvaljujući svom suprugu Dejanu Hrenu zbog kojeg je napustila posao u Londonu i stigla nedaleko od Buzeta gdje danas živi s obitelji koju čine i kći Emma te sin Jani.
Koliko djeca brzo rastu, vrlo dobro zna istarska fotografkinja Kristina Aleksandrova, majka dvoje male djece. Upravo je taj detalj bio ključan da se prije gotovo tri godine specijalizira za snimanje beba: hvata ih foto objektivom u posebno slatkom trenutku i stvara uspomene u kojima će njihovi roditelji, kad budu listali foto album s logom Kristininog brenda KAnewborn, moći uživati kad god požele.
"Kako bih najkraće opisala snimanje tako malih "manekena"? To vam je hvatanje sreće uz pomoć fotoaparata, pri čemu su jako važne pripreme. U svom studiju imam sve što je potrebno da bih stvorila situaciju u kojoj će se beba dovoljno opustiti i nasmiješiti se dok, primjerice, spava. Ili ću dočekati rijedak trenutak kad će bebica otvoriti oči i pogledati ravno u fotoaparat. Uz dijete se u studiju nalaze i roditelji, obično mame jer je mališane, stare od pet do dvadeset dana prije prvog profesionalnog snimanja otkako su se rodili, potrebno nahraniti.
I sama vrlo dobro znam da je sita beba, sretna beba. A kad je dijete sretno, fotografije su fantastične", priča 31-godišnja šaptačica bebama, rođena u bugarskom gradu Svogeu. Dodaje kako se prije šest godina, zbog ljubavi prema sedam godina starijem fotografu partneru Dejanu Hrenu iz mjesta Sveti Martin pokraj Buzeta, iz Londona preselila u Istru. Danas, pak, fotografkinja, koja je nekad vodila uspješan bistro u Londonu, i njen suprug imaju djevojčicu Emmu (4,5) i dječaka Janija (2,5). Oboje su u istom poslu, s tim da se Kristinin suprug (u svom dijelu fotografskog studija uređenog u prizemlju obiteljske kuće), opredijelio za snimanje hrane i prehrambenih proizvoda. Nedavno je završio kampanju za zamrznute proizvode velike prehrambene kompanije, a kako je posla sve više, par uz studio gradi profesionalnu kuhinju kako bi Dejan mogao snimati cijeli proces pripremanja jela.
Šaptačica bebama otkriva kako je 2018., kada ju je ljubav prema duhovitom Istrijanu nagnala ostaviti uhodani posao u britanskoj prijestolnici i preseliti se u Sveti Martin, pokraj Buzeta, o fotografiji učila od svog nevjenčanog supruga tako što mu je najprije pomagala pri stiliziranju namirnica. Kako ju je fotoaparat već dugo privlačio, a u vlastitom domu pri ruci ima profesionalno opremljen studio, nastavak priče bio je logičan. Danas studio ravnopravno dijele, ona snima bebe do 15 sati kada su njihova djeca u vrtiću, dok se on svojim angažmanima posvećuje u popodnevnoj smjeni.
Na fotografiranje beba, nagnala ju je rizična trudnoća s mlađim djetetom. Daleko od toga da nije snimala prvorođenu Emmu, no činila je to kao mama zaljubljena u svoje čedo, a ne kao profesionalna fotografkinja. To su dvije različite situacije, jedna je kada "hvata" pokrete i osmijeh svog djeteta, a druga je kad na snimanju, koje u prosjeku traje tri sata, sa svom mogućom opremom strpljivo čeka pravi trenutak koji će joj pokloniti beba. Treba reći i to da Kristina maleno biće tom prigodom vidi prvi put. Ponekad se dogodi da mališan star desetak dana, neće "surađivati" pa se snimanje, dakako, odgađa.
"Trudnoća s Janijem bila mi je najizazovnije razdoblje u životu. Morala sam mirovati šest mjeseci, a pritom sam čitala sve što sam mogla o svojoj situaciji, rizicima za bebu, eventualnim posljedicama kad se rodi. Kroz glavu mi je prolazilo tisuću pitanja i kojekakve misli o tome što bi se sve moglo desiti. Naposljetku sam svoj strah pretočila u nešto kreativno. Odlučila sam da ću, kada se sve završi i moje dijete se rodi zdravo, snimati samo bebe", govori mlada žena rođena u gradu s 11.000 stanovnika, udaljenom oko trideset kilometara od prijestolnice Sofije. Ima sestru blizanku koja živi u domovini, otac joj je umirovljeni policajac dok njezina mama radi u dječjem vrtiću.
"Vjerojatno sam od mame naslijedila "žicu" i strpljenje potrebno za rad s malom djecom", dodaje Kristina koja se ubrzo nakon što je maturirala u rodnom gradu, preselila u London i zaposlila u ugostiteljskoj branši, gdje je naposljetku došla do pozicije voditeljice bistroa. „Djecu jednostavno obožavam, nema mi ljepšeg osjećaja od mirisa bebe koji osjećam kad je pripremam za snimanje”, kaže Kristina. Taj slatki miris podsjeća ju na Emmu i Janija kada su bili maleni. To je, među ostalim, razlog zbog kojeg posao doživljava kao poziv i privilegiju: svaki dan se može družiti s bebama, uživati u pogledu na te malene prste, stopala ili punašne obraze dok fotoaparatom "hvata" čistu sreću.