Manekenka već neko vrijeme glumi u stranim produkcijama, a sada je dobila ulogu u regionalnoj seriji ‘Ljeto bez mrlja‘ koja joj je, suprotno njenim očekivanjima, donijela još više prostora i dosnimavanje novih scena
Snimanje novih scena i nadogradnja uloge u seriji situacija je koja se rijetko događa novajlijama u glumačkoj branši. No, Zvončica Vucković (67), zagrebačka manekenka i glumica u usponu, neočekivan poziv produkcije srpske humoristične serije "Ljeto bez mrlja" - da ovih dana na Rabu snimi dodatne scene - ipak nije dočekala nespremna. Pojašnjava kako je riječ o njezinoj prvoj ulozi u regionalnom televizijskom projektu, a poziv je uslijedio tek što se vratila u svoj zagrebački stan poslije četveromjesečnog odmora u Rovinju. Zaželjela se rodnoga grada, susreta s prijateljima, ugošćivanja dragih ljudi u svom domu nedaleko od parka Maksimir. Štošta je zakazala, no snimanje na Rabu nije moglo čekati: sve je odgodila i potkraj listopada otputovala na set.
"Spašava me stara navika - kad odnekud stignem, brzo iznova spakiram kovčeg. Sutradan posjetim frizerku i sredim nokte jer nikad ne znam kad će me zvati na sljedeći posao", kaže Zvončica, koju je upit dojadi li joj to "uvijek" - i poželi li katkad dokoličariti kod kuće u trenirci uz televizor - nagnao na (zvonki) smijeh.
"U ormaru uvijek imam nešto udobno u čemu dobro izgledam. Što se tiče dokoličarenja, ne znam ni što ta riječ znači", govori Zvona, kako joj je nadimak.
Poznata je po brojnim reklamnim kampanjama, od kojih mnoge zahtijevaju svojevrstan glumački dar bez izgovaranja teksta. Zato ne iznenađuje to što je tijekom proteklih pet godina započela još jednu karijeru - glumačku. Pritom želi razjasniti to da se ne smatra dramskom umjetnicom jer je za to, u najmanju ruku, potrebno završiti Akademiju dramske umjetnosti. Uloge u kojima se dosad pojavila male su, s malo ili nimalo teksta, dovoljne da je zabave i unesu nešto novo u manekensku svakodnevicu. No, to je promijenio srbijanski redatelj Goran Marković, koji joj je proljetos ponudio neodoljiv glumački angažman. Riječ je o ulozi babe Marije, vlasnice kuće s apartmanima na otoku Rabu, čije darovanje glavnim junacima serije "Ljeto bez mrlja" mijenja život i pokreće urnebesnu radnju.
"Lavovski dio snimanja glumačka ekipa, čiji su dio i brojna poznata lica u Hrvatskoj, odradila je ljetos. Tada sam pogrešno pretpostavila da Marija neće imati teksta i da nije bitan lik. Pokazalo se da je ona poveznica brojnih smiješnih situacija i prilično važan dio priče. Dobila sam puno teksta i sve štreberski naučila, no to nije dovoljno. Kako sam se u Rovinju ove godine družila s glumicom Svetlanom Bojković, zamolila sam je da mi pomogne pripremiti se za snimanje. Imati je kao mentoricu iznimna je čast. Kad sam je ljetos, desetak dana prije prvog dijela snimanja, zamolila za uslugu, samo mi je rekla: "Dođi sutra u 12 sati. Sve ćemo proći", prisjeća se Zagrepčanka čija je glumačka priča započela prije pet godina, telefonskim pozivom njezina prijatelja, baritona Ronalda Brausa.
Talent i nije toliko bitan
"Danas u pet imamo probu", bilo je sve što joj je tom prilikom rekao. Nije joj bilo jasno o čemu priča dok ga nije zamolila da je ne hvata na prepad, već joj objasni što od nje očekuje. Pokazalo se da je taj vikend trebala nastupiti u opereti "Vesela udovica" Franza Lehára. Za ulogu Praskovje pripremala se druga glumica, no bila je spriječena. Ronald Braus, osnivač opernog komornog kazališta "Opera b.b.", htio je da je zamijeni Zvončica. Na probi ju je na brzinu uvježbala dramska umjetnica Branka Cvitković: svladala je i kan-kan za čiju je koreografiju bio zadužen Dinko Bogdanić. Dodaje da pjeva na playback jer nije školovana operna pjevačica.
"Praskovju igram i 28. studenoga, kada s Ronaldovom opernom družinom nastupam u Rijeci. Tada ću proslaviti rođendan - kaže manekenka i dodaje kako je 2023. dobila malu ulogu u filmu "Ratovi zvijezda: Posljednji Jedi", koji je 2016. sniman u Dubrovniku. Bio je, pojašnjava, savršena lokacija za snimanje filma o gradu kasinu Canto Bight. A kada smo se u razgovoru već dotaknuli Dubrovnika, otkrila nam je da je 2019., u dubrovačkom domu svog prijatelja Frane Lasića, upoznala sjajnog engleskog glumca Richarda E. Granta. Tog se kolovoza uspio provući ispod radara medija jer je u tom gradu, a jedne večeri u Lasićevoj kući, snimao film. Pokazalo se da su Zvona i on - kolege. Bili su na istom setu američke komedije "Čuvaj me s leđa" snimanoj u Rovinju i Gradu podno Srđa, s tim da je ona imala malu ulogu. Grant je pak bio među zvijezdama nastavka filmske priče "Tjelohranitelj ubojice" s Ryanom Reynoldsom, Samuelom L. Jacksonom i Salmom Hayek. Razgovor se, otkriva manekenka uz osmijeh, tijekom pauzi vodio o umjetnosti, posebno glumi. Budući da joj se otvaraju intrigantne mogućnosti u novom poglavlju ionako uzbudljive karijere, zanimalo nas je ima li glumačkog agenta.
"Nemam jer mi to nije potrebno. Zašto? Sve se po pitanju glume događa bez forsiranja. Najbolji primjer za to je put kojim je, potpuno neočekivano, do mene došla uloga babe Marije. Radila sam reklamu za jednu stomatološku ordinaciju i snimatelj mi je rekao kako bih bila dobar izbor za malu ulogu u seriji čiji se kreativni tim tih dana okuplja. Predložio me redatelju, on producentu Saši Mirkoviću i tako je krenulo", govori Zvončica.
Strogi odgoj
Kad se osvrne na dosad ostvareno, modnoj ikoni koja je već 33 godine budistica, i u čijem se molitvenom punktu u stanu okupljaju članovi Soka Gakkai ili Svjetske budističke organizacije, čini se da ju je kroz život vodila zaštitnička ruka vjere u Gohonzon (predmet pobožnosti). Inače, u budističku organizaciju se učlanila potaknuta nevjerojatnom pričom Tine Turner i autobiografskim filmom iz 1993. Bila je 16-godišnja klinka kad se, uz preporuku Vesne i Drage Muhića, vlasnika butika "Nataša" čije je revije nosila za džeparac, 1973. zaputila u Pariz. Preporučili su je danskom modnom fotografu Gunnaru Larsenu, kojeg su od ranije poznavali, kako bi mu bila model.
Budući da je sa starijim bratom odrasla u Babonićevoj ulici, u građanskoj obitelji s prilično strogim pravilima ponašanja - otac joj je bio inženjer u Institutu građevinarstva Hrvatske, a majka, kojoj je danas 96 godina, direktorica kreditnog odjela u Narodnoj banci - Larsen je morao doći u Zagreb predstaviti se njezinima. Dogovoreno je da će u stanu iznad njegova, u kojem će Zvona stanovati preko ljetnih praznika, na snazi biti "policijski sat": kući će se morati vratiti do 23 sata, ni minutu kasnije. Nije joj to odgovaralo, ali morala se prilagoditi. Kad je pariško modno ljeto završilo, vratila se zagrebačkoj svakodnevici, pohađanju VII. gimnazije u Križanićevoj, jer su njezini roditelji htjeli da stekne temelj općeg znanja potrebnog za upis na studij vanjske trgovine na Ekonomskom fakultetu.
"Zanimala su me umjetnička zvanja, no to mi nije pomoglo da roditelje nagovorim upisati se u željenu školu Primijenjenih umjetnosti. Moralo je biti po njihovu. Na kraju sam sredinom osamdesetih, kad sam već živjela od manekenstva u Montrealu, diplomirala na neželjenom studiju tako da sam preko prijateljica dobivala skripte, a u proljeće bih došla kući učiti i polagati ispite. Kada sam i to odradila, nikad nisam radila u struci", prisjeća se Zvončica Vucković.
Budući da je tijekom suradnje s fotografom Gunnarom Larsenom stekla korisna poznanstva u svijetu mode, u čemu joj je i on pomogao, nakon što je maturirala i postala punoljetna, preselila se u Italiju.
Točnije, u Firencu, grad koji danas smatra svojim gotovo kao Zagreb. Kasnije je živjela u Rimu i Milanu gdje je dobivala više modnih angažmana. Snimala je kampanje i nosila revije u showroomima kuća Armani, Valentino, Gucci, Missoni, Fendi, Versace, Trussardi i Laura Biagiotti. Štoviše, potonja kreatorica, poznata po odjeći od kašmira, glavni je "krivac" što Zvona Vucković i danas obožava nositi majice od te paperjaste pređe.
U Italiji je sjajno živjela, no početkom 80-ih u njoj je proradio nemir: poželjela je iskusiti drugačiji, hektičan život u New Yorku, tadašnjoj prijestolnici svijeta kad je bila riječ o suvremenoj umjetnosti, modi i fantastičnim tulumima. Problem je bio u tome što su joj američke vlasti triput odbile dati vizu, premda je imala garanciju Anje Reić, manekenke iz Splita koja je uspjela u New Yorku i pozvala je Zvonu nositi odjeću u njezinu showroomu.
Nezamisliva tuga
"Shvatila sam da ću do odredišta morati putovati zaobilazno, pa sam najprije 1982. otišla u Kanadu. Stanovala sam kod prijatelja kojeg sam ranije upoznala u Italiji, Kanađanina Yvesa Cousineaua. Ponudio mi je brak iz računa, što sam bez razmišljanja prihvatila jer je to za oboje bilo savršeno rješenje. Bio je gay i radio u diplomaciji gdje se u to rigidno doba njegov stil života nije tolerirao. Pokušavao je naći suprugu na papiru, a meni su trebali kanadski dokumenti ne bih li lakše stigla u New York. Vjenčali smo se 1982., u braku smo ostali godinu dana i razveli se, a s kanadskim državljanstvom produžila sam svojim putem", otkriva manekenka, kojoj je Anja Reić u New Yorku pronašla stan, a Zvona se brzo udomaćila. Njezino društvo vodilo ju je, nakon modnih snimanja i showrooma, u blistav noćni život. Na upit je li izlazila u kultni Studio 54, koji je u vrijeme kad je bila u Velikoj jabuci ponovno otvoren, potvrdno kima. No, bilo je i drugih zanimljivih mjesta za izlaske, poput klubova Aria, Palladium i Limelight. Najviše vremena tijekom dana provodila je u baru Caffe Roma.
"U mojim razbarušenim modno-umjetničkim krugovima 1986. upoznala sam Srđana, oca moje starije kćeri Petre. Prijateljičin suprug slavio je rođendan, a on je bio među uzvanicima. Kad su nas upoznali, imali smo osjećaj kao da je između nas pala "bomba" - tolika je bila kemija", otkriva Zvona i dodaje kako su brzo počeli živjeti zajedno, a 1987. rodila im se kći. Obiteljska sreća nažalost je kratko trajala: njezin partner 1991. podlegao je bolesti povezanoj s pogubnim padom imuniteta.
"Teško sam se nosila sa situacijom. Radila sam sve više, zbog odgovornosti prema djetetu i sebi, ali više nisam mogla ostati u New Yorku gdje me je sve podsjećalo na Srđana. Stoga sam nazvala staru agenciju u Montrealu, gdje su mi rekli da se mogu vratiti i raditi za njih kad god poželim. A kad je gotovo godinu dana kasnije postalo isplativije snimati u Europi, vratila sam se u Italiju", govori manekenka, koju je u novi početak pratio kanadsko-češki trgovac krznom Charlie Novotny. Upoznali su se u zgradi gdje je radila, njegov ured bio je dva kata iznad showrooma u kojem je nosila odjeću, a 1992. je postao njezin suprug.
"Bio je vrlo strpljiv. Dugo mi se udvarao i obasipao me pažnjom, što mi je godilo jer sam nakon smrti Petrina oca gotovo zaboravila na to kako je biti žena", priznaje Zvončica i dodaje kako su se godinu kasnije preselili u Italiju. Otkriva i kako je 1992. rodila mlađu kćer Galu, koja je sa starijom sestrom Petrom odrastala u vili na brežuljcima Firence. Zvona je isprva pauzirala od revija, no kad je rodila Galu, povukla se iz modnog posla jer je htjela biti samo mama. Budući da je oduvijek voljela konje, u Firenzi je naučila jahati te završila poseban tečaj kako bi mogla raditi kao trenerica hipoterapije za djecu s posebnim potrebama.
U potrazi za novim
"Moj zadatak bio je pripremiti konja za dijete, naučiti ga da hoda polako i bude miran dok su se za djecu brinuli liječnici", pojašnjava Zvončica, koja je slobodnog vremena imala napretek, pa je kćeri vodila na balet, jahanje, igru u parkove. Kako nije nosila revije, prije 25 godina prestala je bojiti kosu.
"S drugim suprugom proživjela sam lijepih petnaest godina, no 2007. smo se razveli. Svi se mijenjamo, nekad se dogodi da se par razvija u različitom pravcu. Suprug i ja postali smo jedinke koje više nemaju ništa zajedničko. Osoba sam kojoj svakih toliko trebaju novi izazovi, nova energija, novi projekti, novi život, a u našem slučaju, trebalo mi je novo sve", govori Zvončica Vucković.
Prije nego što se 2011. vratila u Zagreb, u Firenzi je s prijateljicom vodila gastronomsko okupljalište u prekrasno uređenom stanu, za ljubitelje fine hrane u salonskom ambijentu. Prijateljica je bila iskusna chefica, dok je Zvona, koja je u međuvremenu završila i tečaj kuhanja, aranžirala tanjure i pripremala slastice.
"Modna scena u međuvremenu se promijenila, sjedokose manekenke postale su tražene, iskoristila sam priliku da sve, po tko zna koji put, promijenim. Danas je nas sjedokosih oko dvadeset u cijeloj Europi, a angažmana je toliko da i na pragu 67. mogu birati što ću i s kim raditi", govori peterostruka baka. Njezina kći Gala (33) sa suprugom i dvoje djece, osmogodišnjim Dylanom i Emily koja će u veljači proslaviti prvi rođendan, živi u Italiji. Točnije u slikovitom mjestu Collodi, koje je dobilo ime po znamenitom piscu Carlu Collodiju, autoru dječjeg klasika "Pinokijeve avanture". Vode svoj dućan sa suvenirima. Druga kći Petra (38) sa suprugom i njihovo troje djece - 12-godišnjim Edoardom, petogodišnjom Kalinom i četverogodišnjom Gigi - živi u Beogradu gdje je postala priznata stilistica.
"Moj unuk ima umjetničku "žicu". Već lista monografije raznih umjetnika koje prikupljam cijeli život. Voljela bih da se ostvari u umjetnosti ako poželi, a ne da kao ja odrađuje suhoparan studij koji ne voli", zaključuje Zvončica Vucković.
Frizura: Salon Opium, Zagreb
Mainkura Salon: Nail and Beauty Room
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....